Davor Puklavec/PIXSELL

Borba za kontrolu svijesti i podsvijesti Hrvata

Autor: Božidar JURIĆ / 7Dnevno / 23. prosinca 2016.

Sa žaljenjem možemo konstatirati da je ovaj boj oko medija, zasad izgubljen, te da su 'mainstream' mediji gotovo u potpunosti pod kontrolom mrzitelja Hrvatske, onih koji nikad nisu prihvatili neovisnu i samostalnu RH. Upravo ti mediji, svojim vještim djelovanjem, od izdajnika prave heroje, a od istinskih hrvatskih domoljuba i heroja prave izdajnike

Od stvaranja samostalne hrvatske države, vode se intenzivne, ali u isto vrijeme za javnost latentne borbe za kontrolu svijesti i podsvijesti Hrvata. Najsnažniji i najprljaviji boj vodi se u oblasti medija i oblasti kulture, kao najučinkovitijim sredstvima za razne manipulacije i indoktrinacije. Cilj ove borbe jest potpuno ovladati medijskim prostorom u svrhu stvaranja svojih privida istine i iskrivljenih stvarnosti.

Sa žaljenjem možemo konstatirati da je ovaj boj oko medija, zasad izgubljen, te da su „mainstream“ mediji gotovo u potpunosti pod kontrolom mrzitelja Hrvatske, onih koji nikad nisu prihvatili neovisnu i samostalnu RH. Upravo ti mediji, svojim vještim djelovanjem, od izdajnika prave heroje, a od istinskih hrvatskih domoljuba i heroja prave izdajnike. Ti su mediji kumovali da hrvatski narod od pobjednika u ratu bude gubitnik u miru.

Bez svijesti o onome tko vlada medijskim prostorom Hrvatske koji promiče i veliča svoje protuhrvatske kadrove na svim društvenim razinama, a istodobno sotonizira i diskreditira sve prohrvatske snage, teško je da prosječan Hrvat može razaznati što je istina, a što laž, tko je istinski domoljub, a tko manipulator i onaj koji služi stranim interesima, urušavajući snagu i ugled RH. Također, teško je da može prepoznati političare i stranke, posebno one „desne“, koji jedno pričaju prije izbora, a drugo rade nakon izbora.

Fenomen zvani Hasanbegović

Zato je krajnje vrijeme da Hrvati počnu shvaćati da su pravi Hrvati i domoljubi svi oni koje ovi antihrvatski mediji sotoniziraju, a da se paze onih političara i javnih djelatnika koje oni hvale i veličaju. Ovo bi zaista trebao biti pravi kriterij u prosudbi autentičnosti hrvatskih političara i stranaka. Ne zaboravimo da su se nakon 2000. godine smjenjivale stranke ljevice i desnice, ali je politika uvijek bila antihrvatska i gotovo uvijek prosrpska, s neprestanom tendencijom stvaranja nekakve nove balkanske unije. Najveće razočarenje su bile tzv. desne vlade koje su vodile ljeviju politiku od Vesne Pusić…

Kao nepogrešivi detektor za otkrivanje prohrvatskih političara, te sluga mrzitelja Hrvatske, pojavio se fenomen zvani Zlatko Hasanbegović. On je, bez sumnje, najnapadanija i najpoštovanija osoba u Hrvatskoj, ovisno o osobnom stavu onoga tko voli ili ne voli neovisnu RH. Njegov odlučan i beskompromisan hod u zaštiti nacionalnih interesa Hrvatske, razotkrio je i do srži razobličio medije i političare. Njegovi potezi su kirurški napravili podjelu na prohrvatske i protuhrvatske snage koje djeluju u hrvatskom društvu. On je postao svojevrsni lakmus papir na kojem prolaziš ili padaš u narodu.

Zlatka Hasanbegovića je za ministra kulture u bivšoj vladi predložio – Tomislav Karamarko. Odmah po dolasku na poziciju ministra kulture, svojim je konkretnim potezima odvažno “otpilio” sve tzv. antihrvatske nevladine organizacije koje su crpile ogromna financijska sredstva iz državnog proračuna, te uvrstio prohrvatske i prolife udruge na državni proračun. Rezultat toga je bila neviđena medijska hajka protiv Hasanbegovića, koja je rezultirala padom vlade i smjenom ministra kulture.




Nova, „desna“ Vlada, na čelu s Andrejom Plenkovićem, umjesto da očekivano ponovno postavi najomiljenijeg hrvatskog ministra, Zlatka Hasanbegovića (koji je dobio i najveći broj preferencijalnih glasova), postavlja prosrpski i protuhrvatski kadar na čelo Ministarstva kulture, Ninu Obuljen – Koržinek, koja je odmah požurila postaviti za svog pomoćnika Čedomira Višnjića, bivšeg pripadnika paravojnih organizacija POBUNJENIH Srba u Domovinskom ratu. Nina je bila član UO HAVC-a u vrijeme kada je HAVC financirao sporni film od 15 minuta pod nazivom „Masakr u Dvoru“. Film je financiran poreznim novcem hrvatskih građana, a lažno optužuje pripadnike Hrvatske vojske za zločin počinjen nad štićenicima doma za osobe s posebnim potrebama u Dvoru. Koliku štetu, ne samo ovim filmom, već i drugim sličnim antihrvatskim projektima, su svojim dugogodišnjim djelovanjem ti „kulturnjaci“ nanijeli mladoj hrvatskoj državi – možemo samo pretpostaviti…

No, upravo zahvaljujući tom činu, a po njihovom mišljenju vrhuncu propagandnog protuhrvatskog djelovanja, postignut je i kontra učinak, na koji tvorci tog „grandioznog djela“ nisu računali, jer nisu mogli ni pretpostaviti da bi se na političkoj sceni u Hrvatskoj mogao pojaviti netko tko bi mogao spoznati tu zavjeru i u isto vrijeme imati hrabrosti suprotstaviti joj se, upoznati hrvatsku javnost s njom, te djelovati protiv zavjerenika. Bivši ministar kulture RH, Zlatko Hasanbegović – prvi je čovjek u Vladi RH koji je sve to spoznao i imao hrabrosti ući u boj, ne samo s tim „kulturnjacima“, već i s njihovim mentorima i mecenama koji iz sjene preko njih djeluju.

Tko su mrzitelji Hrvatske?




Pritom si moramo postaviti sljedeća pitanja: Zašto Andrej Plenković nije na izbornu listu, umjesto Zlatka Hasanbegovića, stavio Ninu Obuljen i zašto nije svojim biračima rekao da će ministar kulture biti Nina Obuljen, a ne Zlatko Hasanbegović? Zar je moguće da nitko u ni jednoj dosadašnjoj Vladi Republike Hrvatske od 2000. godine do pojave Zlatka Hasanbegovića, nije došao do istih spoznaja do kojih je došao Zlatko Hasanbegović, odnosno da se novcem iz proračuna Republike Hrvatske djeluje protiv Hrvatske?

Ova skromna blic-analiza na području kulture je važna i može poslužiti kao detektor za laž svakom istinskom hrvatskom domoljubu koji traga za istinom, da logički i bez utjecaja ovih protuhrvatskih medija zaključi koje su razlike između lažnih i istinskih domoljubnih političara. Također i razlike između HDZ-a na čijem je čelu bio Tomislav Karamarko (kojeg ovi isti mediji sotoniziraju kao i Zlatka Hasanbegovića – jer ga je on uveo u politički život Hrvatske, on je uhitio Boljkovca i zalagao se za ukidanje ureda Mesiću…) i Vlade koju su sastavili on i Petrov, a koja je iznjedrila – ministra Hasanbegovića, te sadašnje vlade Andreja Plenkovića koja je iznjedrila – Ninu Obuljen.

S obzirom da su nam ova događanja napokon otvorila oči i dala nepobitne činjenice da u hrvatskom javnom životu, a napose u političkom životu, vrlo aktivno djeluju sluge mrzitelja Hrvatske, vrijeme je da se zapitamo: Tko su kadrovi infiltrirani u sve političke stranke u RH, a napose u HDZ, koji su lojalni mrziteljima Hrvatske?

Cijeli je niz ovakvih primjera s kojima bismo vas mogli u ovom trenutku bombardirati, no smatramo da je ovo sasvim dovoljan primjer da se prosude i prokažu svi prohrvatski i protuhrvatski kadrovi na svim razinama javnog i političkog života Hrvatske. Istodobno, svijetli primjeri, poput bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, svjetionici su koje trebamo slijediti na putu prema istini, koja nas potom vodi do sna koji tako dugo sanjamo – slobodne Hrvatske.

Vjerni čitatelj, Božidar JURIĆ,

Zagreb. 7. 12. 2016.

Autor:Božidar JURIĆ / 7Dnevno / 23. prosinca 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.