fbpx
Photo: Davorin Visnjic/PIXSELL

KLJUČNI DOKAZ DA NAM JE POTREBNA POREZNA I TERITORIJALNA REFORMA: Što gospodarstvenike može privući u Glinu?

Autor: Željko Primorac

Zbog specifičnih problema s gospodarskim razvojem pojedinih dijelova zemlje, demografskim slomom, infrastrukturnim i svakim drugim oblikom zaostajanja, u posljednje vrijeme više se puta spominjalo osnivanje posebnih upravno-koordinacijskih tijela u sklopu ministarstava.

Jedno takvo tijelo, Uprava za otoke, osnovano je u sklopu Ministarstva regionalnog razvoja. Po uzoru na Upravu za otoke, politički predstavnici iz Dalmatinske zagore zatražili su osnivanje posebne uprave u sklopu spomenutog ministarstva – Uprave za Dalmatinsku zagoru. Slični zahtjevi za posebnim upravnim statusom mogli su se čuti i od lokalnih predstavnika iz Gorskog kotara nakon što ga je 2014. poharala elementarna nepogoda u vidu ledene kiše. Gorski kotar tada je izgledao kao Sibir nakon eksplozije meteora u Tunguziji.

Sve je to navelo lokalne predstavnike da pozovu Vladu na korjenite reforme poreznog i upravnog sustava na pogođenom području i davanje posebnog statusa Gorskom kotaru. Problem zaostajanja, iseljavanja, demografskog sloma i općenito propadanja nije zaobišao ni Slavoniju, Baranju i Srijem.

Zbog svih navedenih problema Vlada je 2017. osnovala Savjet za Slavoniju, Baranju i Srijem. Proklamirani cilj savjeta je koordinirati projekte EU-a s navedenog područja kako bi se porazni trendovi na tim područjima zaustavili. Nakon nedavnog katastrofalnog potresa na Banovini i taj dio Republike Hrvatske dobio je poseban stožer, ali i zakonsku regulativu na osnovu koje će se koordinirati obnova stradalih područja. Lika, koja je još od Domovinskog rata potpuno devastirana, odavno je zrela za poseban status i tijelo koje će se baviti samo tim područjem.

Kolabirao sustav




Što iz navedenih podataka možemo zaključiti? Kao prvo, na većini državnog teritorija potrebni su neki novi ustrojbeni oblici koje će pratiti i odgovarajuća porezna reforma jer je sadašnji sustav odavno kolabirao. Također, osim uskog sjeverozapadnog područja i litoralnog jadranskog pojasa, sva ostala područja trpe posljedice neefikasne teritorijalne podjele koja ne može zadovoljiti osnovne potrebe stanovništva na ugroženim područjima, a kamoli preokrenuti negativne trendove.

Država će se uskoro suočiti s jednostavnim izborom – ili će početi osnivati uprave i stožere za svako mjesto, jer županijske vlasti i ministarstva ne mogu donijeti potreban impuls razvoja, ili će provesti temeljitu reorganizaciju države. Zasad je slika katastrofalnog stanja na terenu donekle ublažena, tj. premošćena sredstvima iz europskih fondova koji se sporo, ali ipak donekle slijevaju prema rubnim državnim područjima te tako ublažavaju izražene negativne trendove.

No u Vladi moraju shvatiti da europski fondovi ne mogu preokrenuti trendove na devastiranim područjima. Fondovi će ublažiti širu statističku sliku o manjku investicija u ruralnim dijelovima zemlje, vjerojatno će i djelomično poboljšati infrastrukturu u koju desetljećima nije ulagano. Međutim, da bi danas devastirana područja bila privlačna za život i da bi se život u njih vratio, to se ne može postići samo kroz apsorpciju sredstava iz fondova. Država je ta koja mora stvoriti uvjete kako bi ruralna područja Hrvatske bila privlačna za život. To se prije svega može postići kroz različite porezne stope koje bi se primjenjivale ovisno o stupnju razvoja pojedinog područja. Drugi vid pomoći su niže cijene komunalnih usluga, a to je također u ingerenciji države. Odnosno, država ima instrumente da, regulirajući cijene energenata i komunalnih usluga u kombinaciji sa stimulativnim poreznim politikama, ruralna područja učini atraktivnima za investicije u proizvodne pogone i zapošljavanje bez kojih nema revitalizacije.




Hrabriji pristup

Jesu li u Vladi svjesni katastrofe s kojom se država suočava u svojim ruralnim područjima? Čim su počeli osnivati razne uprave i savjete, čini se da je čak i njima jasno kako postoji problem koji može kulminirati potpunim urušavanjem života na većem dijelu državnog teritorija. No problem je u metodologiji i mjerama kojima nastoje popraviti stvari. Uz već spomenute uprave i savjete kojima pokušavaju nadomjestiti neefikasne županije, pojavila se i ideja o spajanju, više okrupnjavanju županija. Ideja o spajanju županija, a kojima bi ostale iste nadležnosti kao i prije, samo je kozmetička reforma. Zadovoljavanje puke forme bez bilo kakve prilike da nove ustrojbene jedinice donesu bilo kakav pomak u smislu razvoja i revitalizacije prostora.

Prijenos nadležnosti s države na županije ili regije i hrabriji pristup poreznoj politici očito su jedini alati kojima bi se stvari u ruralnim područjima mogle pokrenuti s mrtve točke. Zašto se onda tako uporno izbjegava krenuti s reformama u ovom smjeru? Mnogo je razloga, od strahova da regionalni koncept nije dobar za male države do želje da se zadrži kontrola iz jednog centra pa sve do zadovoljavanja sadašnjih političkih apetita kasti i klanova koji su se razvili oko županijskih uprava.

Izbjegavanje hrabrijeg pristupa slojevite porezne reforme prema regijama pravdalo se sve donedavno i navodnim zabranama takvog poreznog pristupa iz Europske unije. To je, naravno, samo djelomično točno. Primjerice, pri izradi novog Zakona o Vukovaru bilo je nužno pribaviti mišljenje o potporama koje država namjerava usmjeriti prema tom gradu. Međutim, porezna politika još je u isključivoj nadležnosti država članica i postoji niz primjera država koje, kombinirajući različite porezne stope, stimuliraju razvoj svojih ruralnih područja. Kada bi postojala zabrana EU-a da Hrvatska poreznom politikom, kao osnovnim instrumentom državne politike, stimulira razvoj svog teritorija, to bi bio uvjerljiv argument za preispitivanje svrhe članstva u Uniji.




Porazna činjenica

Ne postoji ni jedan logičan argument kojim bi se odgađala inovativna porezna reforma usmjerena prema revitalizaciji prostora. Iako je Hrvatska jedina sadašnja članica Europske unije koja je imala dugotrajan i razarajući rat na svom teritoriju u posljednjih trideset godina (ako izuzmemo slovenski operetni rat), proteklo je previše vremena da bi ratne štete i tranzicija bili argumenti vlasti za gospodarsko zaostajanje. Porazna je činjenica da smo predzadnja najsiromašnija i najnerazvijenija članica Europske unije. Takve ekonomske pokazatelje imamo isključivo zbog našeg lošeg upravljanja i loše organizacije. Bilo da je riječ o lošoj ustrojbeno teritorijalnoj organizaciji ili o poreznoj politici.

Iako je ministar Marić proveo nekoliko krugova ograničenih poreznih reformi, koje su bile usmjerene prije svega na rasterećenje dohotka i povećanje potrošnje, one u prostornom segmentu razvoja neće donijeti značajnije pomake. Rasterećenje dohotka i povećanje potrošnje postići će određene rezultate u većim gradovima s visokom stopom zaposlenosti i većim indeksom razvoja, ali u rubnim područjima koja su devastirana iseljavanjem i visokim stopama nezaposlenosti ona neće imati gotovo nikakva učinka. Marićeva reforma stvorit će, nažalost, još veći jaz između već razvijenih i nerazvijenih područja RH.

Dakle, Hrvatskoj je potrebna porezna politika koja će, prvi put od njezina osamostaljenja, promišljati o njezinu teritorijalnom ustroju. Ne možemo očekivati strane investicije na Banovini ako ta ista Banovina nije atraktivna domaćim privrednicima. A što jednog gospodarstvenika iz Zagreba ili Varaždina u prvoj fazi ili Beča i Varšave u drugoj fazi može privući u Glinu, Petrinju, Knin, Gospić ili Beli Manastir? Odgovor se uvijek i svagdje u svijetu nalazi u stimulativnim poreznim stopama i olakšanim uvjetima poslovanja. Pritom olakšani uvjeti poslovanja podrazumijevaju niže cijene komunalnih usluga, energenata i naravno – poreza.

Strukturni problemi

Hrvati su mislili kako će sve svoje probleme riješiti “po defaultu” ulaskom u EU. Zaboravili smo kako smo i nakon ulaska u EU mi ti koji smo odgovorni za svoj razvoj. Potom smo mislili kako će sve probleme riješiti fondovi EU-a. Sada kada smo se napokon uvjerili kako ne postoji čarobni štapić kojim će se riješiti duboki strukturni problemi države, je li konačno vrijeme da zaista počnemo promišljati o državi? Za takav iskorak potrebna nam je Vlada i politika koja neće voditi računa o tome kako će reagirati biračka baza i hoće li joj se neki potez obiti o glavu na sljedećim izborima. Dakle, potrebna nam je Vlada koja je spremna izgubiti izbore kako bi spasila državu. Imamo li takvu u vidokrugu?

Autor:Željko Primorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.