Kaos unutar Europske unije protiv Plenkovića: Iz ruku mu oteli sve, vadi ga samo potez očajnika

Problemi sa Schengenom, koji ozbiljno prijete da “Europa bez granica” bude zaboravljena, Andreju Plenkoviću izbijaju iz ruke još jedan džoker u predizbornoj kampanji. Samo devet mjeseci Hrvati su prelazili granice bez zaustavljanja i pokazivanja dokumenata, a premijer se mogao hvaliti kako smo se potpuno integrirali u europsku obitelj.

I onda, nakon prvog udara iz Ljubljane, u drugom naletu im je uspjelo vratiti graničnu kontrolu na graničnim prijelazima s Hrvatskom. Prvo je lijeva slovenska vlast optuživala Hrvate da slabo čuvaju istočne granice s BiH, Srbijom i Crnom Gorom i da zbog toga rijeke ilegalnih imigranata ulaze u Sloveniju. Vlast u Zagrebu reagirala je mlako, ali slovenske prijetnje o “povratku granica” prije nešto više od mjesec dana ipak nisu prošle. A kada je počeo kaos na Bliskom istoku, Slovenci su jedva dočekali da vrate granične kontrole i ponovno su spočitnuli susjedu da nije bio dobro organiziran u čuvanju istočnih granica Europe.

Povijest se očito ponavlja, kada god u Ljubljani na vlast dođu ljevičari, slijedi neka vrsta pritiska na Hrvatsku. Sada Slovenci tvrde da suspenzija Schengena nije zbog ilegalnih imigranata, nego zbog straha od terorizma, a dobro im dođe što su sličnu mjeru uveli i Austrijanci, Talijani i još šest europskih država koje su u sustavu Schengena.

Nezgodan položaj

Za hrvatske građane to je svakako razočaranje jer je posve jasno da se protiv terorizma ne može boriti onako kako sada to rade slovenski policajci na granici. Prije će zakomplicirati promet koji je donedavno tekao nesmetano, a mnogi su u Hrvatskoj to osjetili kao jedini pravi “dar” Europske unije. Bilo je lakše i turistima, ali i svima koji bi skoknuli u Trst ili Graz.

Plenković, naravno, nije potpuno kriv što su slovenski ljevičari i talijanski desničari iz susjedstva doveli u pitanje Schengen. Ipak, vjerovatno je mogao s Božinovićem naložiti čvršće postavljanje hrvatskih graničnih policajaca prema migrantima, pa ih ne bi bio toliki broj u Hrvatskoj, a posljednično ni u Sloveniji i Italiji. No, i mlako vodstvo Europske unije nijemo promatra kako se uništava ideja koja je bila osnova europskog ujedinjenja. Nemoćni Gordan Grlić Radman, do čijeg mišljenja malo tko drži, poručuje da je mjera privremena, ali koliko će to privremeno trajati, nitko ne zna.

Svakako Plenković neće moći u sljedećim mjesecima slavodobitno mahati dosad čestim izjavama “uveli smo euro i realizirali ulazak u schengenski prostor”, što je bio jedan od ključnih premijerovih aduta uoči kampanje. Euro, nažalost, nije donio ništa dobro hrvatskim građanima jer su cijene podivljale i ne smiruju se do danas. Sve je mnogo skuplje nego u vremenu kune, za kojom nostalgiju pokazuje sve više razočaranih Hrvata. A sada i povratak granica. Da se o kaosu unutar Europske unije i ne govori, kada Viktor Orban solira i krajnje iritira one koji slijepo slijede Bruxelles.

Sve to šefa HDZ-a prije izbora dovodi u nezgodan položaj. Europski put Hrvatske više nije tako sjajan jer Europa proživljava krizu kakva se ne pamti otkako je Europska zajednica, pa zatim Europska unija osnovana. Nitko u Hrvatskoj, usprkos tomu što većina građana i dalje podržava europsko ujedinjenje, više ne može biti oduševljen porukama iz Bruxellesa, pa ni euro ni Schengen ne mogu biti dobitna kombinacija kojom se dobivaju izbori. Plenković će ponovno morati mijenjati svoju koncepciju na putu do trećeg mandata jer najjači argument, da smo sada dio Europe, neće puno značiti. Pa ni ona mantra o europskom novcu jer ga obični ljudi ne osjete.

Poljski sindrom

A u toj Europi, na sreću za briselsku administraciju, dobro su prošli izbori u podijeljenoj Poljskoj. Svi su izgledi da će miljenik Bruxellesa Donald Tusk sastaviti vladu i skinuti dosadašnju desnicu, koja je očito dosadila Poljacima. Nakon dva mandata vladanja, duboko je zagrizla u korupciju. Zlobnici će reći – slično kao s HDZ-om u Hrvatskoj. Prijeti li “poljski sindrom” sada i Plenkoviću, sve je češće pitanje i za političke analitičare. Koliko god ima nekih sličnosti, situacija u Poljskoj ipak je drukčija, prije svega kompliciranija.

Vodstvo Europske unije poduzelo je sve što je u njegovoj moći da dovede Tuska na vlast. Desnoj vladi uskraćen je novac, često je bila na stupu srama u Bruxellesu i Pirovoj pobjedi koja vjerojatno vodi u opoziciju presudili su nezadovoljni građani. Isto može biti i s Hrvatskom. Gomilanje nezadovoljstva stvara okidač za skidanje stranke na vlasti, pogotovo nakon dugog vladanja.

Opet su okupirali centar Zagreba i sada je jasno: Božinović nema nikakvu strategiju za migrante

Za Plenkovića u ovom trenutku ima olakšavajućih, ali i otežavajućih okolnosti. Suspenzija Schengena svakako je otežavajuća jer će i najveći eurofili biti razočarani. Neće moći proći argument Zagreba i Plenkovića da 6700 obučenih policajaca dobro čuva granice, prije svega s BiH. Vjerojatno na granicama s istočnim susjedima ima mnogo više problema nego što se prikazuje u javnosti. Tako da zavrzlama vezana uz “smrt Schengena” nije došla u dobro vrijeme za vladajuće u Hrvatskoj.

Kao i u Poljskoj, gomila se i nezadovoljstvo među ljudima, prije svega onima koji nisu ni pod jednom stranačkom zastavom. Koliko god se premijer trudi pokazati kao sjajno živimo, realnost je nešto sasvim drugo. Sada očajnički želi pridobiti zaposlene u javnoj upravi, većinom glasače HDZ-a koji su do svojih radnih mjesta došli uz pomoć vladajućih, pa im se nudi povećanje plaća i raznih dodataka. Mahalo se i pred očima umirovljenika da će dobiti trinaestu mirovinu, što god to značilo. Sve su to vatrogasne mjere, koje će malo značiti ako se pogoršaju prilike u Europi. A hrvatski BDP slabi i bit će sigurno teže, a ne lakše.

Promjena strategije

Sve to ukazuje i na činjenicu da nema vremena, ali ni novca, da Plenković i HDZ realiziraju darovni program Djeda Mraza kakav je bio u planu. Blagostanje koje je trebalo nastupiti nakon uvođenja eura više nitko ne spominje, pa ni gorljivi zagovornik te teze, guverner Narodne banke Boris Vujčić. Plenković euro neće moći koristiti kao adut na izborima jer će razljutiti i domaćice koje svaki dan idu na tržnicu i znaju pravo stanje stvari.

To su otežavajuće okolnosti za premijera, slične poljskom slučaju. Ne ide mu u prilog ni nerazumna odluka o neradnim nedjeljama, koja svako malo ide na popravni.

Nonšalantna poruka “Hrvati će se priviknuti” samo je dokaz da vladajući nemaju baš puno dodira sa stvarnošću. Ali u svemu tome ima za prvog čovjeka Vlade i nekih olakšavajućih okolnosti u odnosu na poljski sindrom. Prije svega, premijer osobno i HDZ uživaju potporu sadašnje garniture koja vodi Europu. U prošlosti bi prije izbora došla Angela Merkel, kao autoritet, ili bi slala poruke o podršci HDZ-u. Sada ništa ne bi značilo da dođe Ursula von der Leyen jer nema ni trunke značaja koji je imala bivša njemačka kancelarka. Ali podrška vodstva EU-a, barem u zakulisnim igrama, može nešto značiti. Ako ništa drugo, neće se zauzimati za opoziciju, kao u poljskom slučaju.

I, što je naročito važno, hrvatska opozicija nije ni u čemu ravna poljskoj koju je predvodio Donald Tusk. Nemoć i slabost hrvatske opozicije još su najjači adut HDZ-a pa se u promijenjenoj strategiji sve češće čuju poruke vladajućih da su njihovi politički protivnici i protukandidati potpuno nesposobni. I razjedinjeni. Što je više-manje točno. Time se tješi Plenković pa sada kada mu je propala europska agenda na izborima mora okrenuti brod prema domaćim temama. Tko zna kakvu će strategiju koristiti da spere prevladavajući dojam u javnosti o korumpiranosti kao vječnom pratitelju HDZ-a. Ili o nesposobnosti vlastitih ministara, koje je sam birao. Neki ne isključuju blitzkrieg u posljednji čas kako bi se iz Vlade maknuli oni koji su najsporniji.

Okružen klimavcima

Uostalom, dvadesetak ministara već je otišlo, a Plenković objašnjava da je danas drugo vrijeme, dinamično, i da nije ništa sporno u tome što su njegovi puleni morali napustiti Vladu. Po toj logici ne bi bilo ništa sporno ni da u posljednji čas otpadnu još jedan ili dva. Uostalom, HDZ-ovcima nije prepreka da glasaju “za svoje” bez obzira na to što europski aduti više ne pale, a nadaju se da će nezadovoljnici, kojih je sve više, po običaju ostati kod kuće u vrijeme glasanja i “jamrati” u birtijama.

POLITIČAR KOJI JE PO TREĆI PUT SRETNO ZALJUBLJEN! Glavaš otvara pandorinu kutiju: Cure detalji o naručiteljima njegova ‘političkog progona’

Sve u svemu, situacija se uoči zahuktavanja stranačkih strojeva sve više komplicira. Očito će i Zoran Milanović oštrije udariti na vladajuće, a sve više ide na mlin razočaranim građanima kojima je dosta i Europe i eura i nejasne europske politike na koju se Plenković stalno poziva. Do jučer je to moglo upaliti, ali sada kada nas je euro odveo u još veće siromaštvo, a Schengen je pod upitnikom, na europskim temama se ne može graditi predizborna kampanja.

A kada je riječ o domaćima, one ne idu na ruku vladajućima. Puste brojke su jedno, život nešto sasvim drugo. A to mnogi političari koji su dugo na vlasti ne shvaćaju jer su prije svega okruženi klimavcima koji im ponavljaju da su savršeni. A takvih je malo u politici ili ih uopće nema.