fbpx
Foto: Guliver/Agung Kuncahya B.

KAKO SE PRIPREMITI ZA NUKLEARNI UDAR? Veliki vodič za preživljavanje: Stigli odgovori na pitanja što učiniti u slučaju najcrnjeg scenarija

Autor: Iva Međugorac/7dnevno

Otkako je krenula ruska invazija na Ukrajinu, ruski predsjednik Vladimir Putin zabrinjava svijet prijetnjama o upotrebi nuklearnog oružja. Početkom listopada ugledni britanski list The Times, pozivajući se na izvore iz NATO-a, raspisao se o tome da se Rusi pripremaju na testiranje nuklearnog oružja u Crnome moru, a usporedno s time internetskim prostranstvom počeo se širiti video koji prikazuje ruski vojni vlak koji se kreće prema ukrajinskoj granici. Taj se vlak povezuje s 12. glavnom upravom ruskog ministarstva obrane koja se ujedno i smatra odgovornom za ruski nuklearni arsenal. Tema je to o kojoj govore brojni hrvatski, ali i svjetski stručnjaci, stoga se oglasio i profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Innsbruck Gerhard Mangott, koji ozbiljno shvaća rizik od potencijalne ruske upotrebe nuklearnog oružja.

“Kretanje vojnog vlaka, ali i isplovljavanje podmornice K-329 moglo bi značiti slanje nuklearnih poruka”, smatra Mangott te dodaje da rusko vodstvo pokazuje Ukrajini i zapadnim vladama da je njihova zemlja vojno sposobna, a lako moguće i voljna upotrijebiti nuklearno oružje.

“U ovom trenutku to u prvome redu služi kao sredstvo odvraćanja. Namjera je signalizirati Ukrajini da ne nastavlja svoju ofenzivu i Zapadu da više ne bi trebao podržavati Ukrajinu slanjem oružja”, naglasio je spomenuti profesor, uz napomenu da ako te prijetnje ne zaustave ukrajinsku protuofenzivu, Putin vrlo lako može prijeći na sljedeću fazu i poslati radikalniju poruku koja glasi – zaustavite ofenzivu.


“Rusija bi mogla testirati taktičko nuklearno oružje iznad Crnoga mora ili na Kamčatki”, kaže Mangott, koji također smatra da bi Rusija mogla upotrijebiti taktičko nuklearno oružje ako eksplozija iznad nenaseljenog područja ne uspije kao poruka zastrašivanja i ako Ukrajina vrati kontrolu nad još nekim okupiranim područjima, što se ne bi trebalo dogoditi na prvoj liniji bojišnice, nego iznad ukrajinskih urbanih područja.

Katastrofalne posljedice

Vojni stručnjak i nekadašnji pukovnik Bundeswehra Ralph Thiele uvjeren je da će Moskva pokušati izvesti napade na političke i gospodarske ciljeve u Ukrajini ako ruska nuklearna bomba na nenaseljenom terenu ne bude imala učinak odvraćanja.

“To bi mogla biti eksplozija bombe koja šalje elektromagnetske valove velike amplitude i uništava sve ono što radi na električni pogon unutar više stotina četvornih kilometara – automobile, televizore, satelite, računala, elektrane. To bi bila jedna od opcija”, smatra Thiele, a većina međunarodnih stručnjaka slaže se s time da bi upotreba nuklearnog oružja imala katastrofalne posljedice i za samu Rusiju, ako ništa drugo, onda u vidu još ozbiljnijih gospodarskih i financijskih sankcija.

Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan upozorava na katastrofalne posljedice takvog scenarija pa je tako u razgovoru za CBS krajem rujna objasnio da su visoki američki dužnosnici to jasno dali do znanja Kremlju, i to izravno i povjerljivo na najvišoj razini.

Prema riječima Gerharda Mangotta, odgovor Sjedinjenih Država i NATO-a na takvo što vjerojatno bi bio vojni.
Bivši direktor CIA-e Petraeus istaknuo je da SAD i saveznici mogu uništiti kompletnu rusku vojsku na ukrajinskom teritoriju i potopiti Crnomorsku flotu, a Mangott smatra da bi takav napad bio asimetričan, točnije izvršen konvencionalnim oružjem.

“Putinu nije rečeno samo da će Zapad reagirati na upotrebu nuklearne bombe nego i da će to dovesti do potpune globalne izolacije Rusije i do osude takvog koraka od Kine i Indije”, rekao je Mangott. Prema tezama svjetskih stručnjaka, važnu ulogu u odgovaranju i odvraćanju Putina mogao bi imati Peking, Thiel smatra da bi Zapad trebao učiniti više da od Kine napravi svojeg strateškog saveznika jer ruski predsjednik Putin ovisi o toj zemlji. Zapad, prema riječima ovog vojnog stručnjaka, griješi kada nastoji pridobiti Kinu da se pridruži sankcijama protiv Rusije jer to za Peking ne bi bilo od koristi, premda treba znati da je Kina zainteresirana za prekid rata u Ukrajini prije svega iz gospodarskih razloga, a ujedno ta zemlja ne želi da se ovaj sukob razvije u nuklearni rat.




“Veliko je pitanje hoće li Putin, kako bi izbjegao poraz, biti dovoljno hladnokrvan i opsjednut da ode u krajnost i upotrijebi nuklearno oružje. Bojim se da je Putin dovoljno hladnokrvan i opsjednut da to učini, ali postoji barem tračak nade da to neće učiniti oni koji bi trebali provesti njegovu eventualnu naredbu o korištenju nuklearnog oružja”, ističe Mangott.

Realan scenarij

Putinove prijetnje nuklearnim oružjem naš nuklearni fizičar Tonči Tadić ne doživljava pretjerano ozbiljnima, već ih uglavnom opisuje kao blefove ruskog predsjednika.
“Njegove prijetnje nisu realne, naravno. Prvo i osnovno to neće dovesti do kraja rata i to Putin dobro zna. Da ta jedna bomba koju bi on bacio na Ukrajinu može zaustaviti rat, onda bi on već davno nju upotrijebio, ali bomba neće zaustaviti rat nego će zapravo dovesti do potpune katastrofe za Rusiju. Putin je oportunist, on će učiniti sve od čega neće dobiti žestoki odgovor, međutim, ovdje mu je NATO vrlo jasno rekao da će, upotrijebi li nuklearnu bombu, dobiti žestok odgovor na tlu Ukrajine protiv ruskih trupa, i to konvencionalnim oružjem”, kaže Tadić te dodaje da nuklearna bomba u taktičkom smislu zvuči “jako lijepo” te da bi zbog toga vjerojatno brojni “putinofili” pali u trans, no to nije realan scenarij.

“Iz svih testova i vojnih vježbi koje su Sjedinjene Države radile 60-ih, 70-ih i 80-ih godina pokazalo se da je to zapravo dvosjekli mač jer jednako šteti tvojim trupama kao i onima na koje si bacio bombu. Dakle, nije to samo tako baciti bombu, tim više što onda to iziskuje žestok međunarodni odgovor, odnosno od njega bi se ogradili svi koji su taj čas suzdržani. U međunarodnom smislu to je, dakle, diplomatska katastrofa, na vojnom planu dobici su nikakvi, jedino u što može biti siguran jest to da će napadnuta zemlja dobiti svaku vojnu pomoć, a ti ideš potpuno u međunarodnu izolaciju s gomilom problema koje to nosi”, objašnjava naš sugovornik te dodaje da tu ima nekoliko važnih pitanja, a jedno od njih je što bi se dogodilo da Putin doista baci nuklearnu bombu, da NATO ne reagira i Ukrajina kapitulira.




“Time se zapravo šalje čvrsta poruka svima da su sigurni jedino ako imaju vlastitu atomsku bombu, što bi praktično značilo da će nakon toga barem 50 zemalja razviti svoju nuklearnu bombu, a njemu sigurno ne odgovara da na svojim južnim granicama ima nuklearnu Tursku, Iran, na istočnim granicama nuklearnu Njemačku i Poljsku, a tamo na Dalekom istoku nuklearnu Koreju i nuklearni Japan. Takav razvoj događaja jednostavno nije dobar, taj scenarij možete kompletno zaboraviti”, ističe Tadić te podsjeća da se takav scenarij nije dogodio u najgorim danima hladnoga rata, a neće se dogoditi ni u ovom, samo što je ova generacija mlada pa je zaboravila tu psihologiju i strateške odnose u hladnome ratu. Sve i kada bi nuklearna bomba bila bačena na Ukrajinu, Hrvatska tu, prema riječima našeg sugovornika, ne bi imala nikakvih posljedica niti se mi ičega trebamo bojati.

Norveška voda

“Ne bojte se da će to učiniti, Putin na tiskovnim konferencijama pije norvešku mineralnu vodu Foss, na sebi ima Armanijevo odijelo, Diorove košulje i kravate, na nogama su talijanske cipele, a na ruci Rolex, kao i sva ekipa oko njega. Svi oni vole živjeti u europskom luksuzu, neće on to sebi učiniti. Prijetnje nuklearnom bombom znače da Putinu na bojištu ide loše, to je njegov suptilni poziv na pregovore jer ne zna kako bi izašao iz ovoga rata”, navodi Tadić, koji prognozira da bi ovaj rat mogao biti priveden kraju sredinom iduće godine. Inače, prema ruskoj nuklearnoj strategiji, ali i prema zakonu, Putin može baciti bombu samo ako je ugrožen opstanak Ruske Federacije, a ne ako mu ide loše u Ukrajini, te uz to ne postoji zakonska ni ustavna ovlast za korištenje nuklearnog oružja u ratu u Ukrajini.
Da Hrvatska ni za što, pa ni za nuklerani rat nije spremna, uvjeren je pak stručnjak Pavle Kalinić.

“Danas o suverenitetu i obrani suvereniteta možemo govoriti samo u kontekstu onih država koje na raspolaganju imaju nuklearni arsenal. To je devet država – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael”, nabraja Kalinić te dodaje da sama Europa funkcionira kao kolonija pa je tako Njemačka američka kolonija, a Hrvatska njemačka kolonija, odnosno kolonija kolonije.
“U ovim sukobima vidjeli smo da je Biden, prije nego što je došao, govorio da će učiniti sve da spriječi da se otvori Sjeverni tok 2, što je i realizirao kada je došao na vlast. Njemačka je ovisna o ruskom plinu, a to što cijene plina rastu bez obzira na to dolazi li on preko LNG-a ili na neki drugi način, samo pokazuje da se usporava gospodarski rast, a istovremeno rastu cijene i inflacija”, analizira Kalinić.

Da kojim slučajem doista dođe do nuklearnog rata koji se često spominje građanima, mlađima od 40 godina koristio bi jod, no njega treba uzimati uz konzultacije s liječnicima i onda kada to najave stručnjaci koji se tom temom bave, a nipošto na svoju ruku.

Stara skloništa

“Posljednji Zakon o civilnoj zaštiti uopće nije spomenuo skloništa za sklanjanje od udara, uključujući i nuklearni, što je rezultiralo time da se stara skloništa ne održavaju, ali i da se nova ne grade. Da bi sklonište moglo funkcionirati, mora imati filtre, mora imati rezerve vode, hrane i mjesto za spavanje, a moraju imati i tuš da se ljudi prije nego što uđu u njega istuširaju, osobito ako su slučajno prošli kroz oblak. Hrvatska time ne raspolaže jer nismo država nego kolonija kolonije. Kad se Njemačka prehladi, Hrvatska umre od upale pluća”, navodi Kalinić te napominje da mi na scenarije poput nuklearnog rata nismo spremni.

“Hrvatska nema ni zrakoplovstvo ni pješaštvo, ni oklopnu ni ratnu ni trgovačku mornaricu, potpuno smo devastirani posljednjih 30 godina”, upozorava nadalje Kalinić, uz napomenu da ni predsjednik Milanović ni premijer Plenković ni zagrebački gradonačelnik Tomašević nemaju nikakvih vojnih iskustava ni znanja.

“Ova prva dvojica starijih nisu 1991. bila u ZNG-u iako su mogla biti, bili su sklonjeni na sigurno u Ministarstvo vanjskih poslova”, podsjeća Kalinić te dodaje da se Hrvatska previše involvirala u ovaj sukob s obzirom na naš utjecaj u toj cijeloj priči, a to je opet pokazatelj nekompetencije ljudi koji rukovode našom zemljom te pokazatelj da se više brinu za tuđe nego za hrvatske interese.

Da se brinu za hrvatske i zdravstvene interese svojih građana, poručuju pak iz Ministarstva zdravstva, u kojem smo nastojali provjeriti kako stojimo s jodom i što uopće o upotrebi joda imaju reći.

“Stručne službe pripravne su za sve rizike koji mogu imati negativan utjecaj na zdravlje građana te u ovom trenutku nema razloga za uzimanje jodnih preparata. Iz navedenih razloga, struka apelira na građane da ih ne uzimaju na svoju ruku, odnosno bez preporuke nadležnih službi, jer ovaj lijek nije namijenjen samoinicijativnom korištenju, a preventivno, nestručno uzimanje joda nije učinkovito te može izazvati ozbiljne posljedice na rad štitnjače i alergijske reakcije.

Nadalje, profilaksa se ne preporučuje u osoba starijih od 40 godina jer je ustanovljeno da u toj populaciji ne postoji povećan rizik od raka štitnjače nakon izloženosti radioaktivnom jodu, a rizik od nuspojava povezanih sa stabilnim jodom povećava se s godinama”, savjetuju kratko iz ministarstva Vilija Beroša.

Radioaktivni jod

Da se u posljednjih nekoliko dana ponovno povećao interes građana za oralnim pripravkom kalijeva jodida, potvrđuje nam magistra farmacije Emilija Horvat iz Gradskih ljekarni Zagreb. “Takav pripravak na hrvatskome tržištu registriran je pod nazivom Kalijev jodid 2 x 65 mg, proizvođača Sandoz. Njegova indikacija je prevencija unosa radioaktivnog joda u štitnjaču nakon nuklearnih nesreća u kojima se otpuštaju radioaktivni izotopi joda. Ima specifično doziranje prema dobi i treba ga primijeniti nedugo prije izloženosti ili što je moguće prije nakon izloženosti (unutar 1-2 h). Primjenjuje se kao 1 doza i takav zaštitni učinak traje 24 sata, što bi trebalo biti dovoljno za zaštitu od udisanja tijekom prolaska radioaktivnog oblaka”, navodi naša sugovornica te nastavlja objašnjavati na koji način spomenuti pripravak djeluje na ljudski organizam.

“U slučaju nuklearnih nesreća otpuštaju se velike količine radioaktivnog joda koji se zbog svoje volatilnosti lako udiše i apsorbira u plućima. Radioaktivni jod se nakuplja u štitnjači, zbog čega je povišen rizik od lokalnog oštećenja. Nakon uzimanja ne-radioaktivnog joda, štitnjača se zasiti ne-radioaktivnim jodom, što blokira daljnje nakupljanje radioaktivnog joda”, kaže Horvat koja bez obzira na dobrobit joda ističe:

“Lijek je preporučljiv za osobe mlađe od 40 godina i trudnice/dojilje svih dobi jer je kod starijih veći rizik od nuspojava primjene lijeka nego što je zaštita od izloženosti radioaktivnom jodu. Rizik od raka štitnjače nakon izloženosti radioaktivnom jodu vrlo je nizak u toj skupini, dok je incidencija bolesti štitnjače veća, te je time rizik od jodom uzrokovanih komplikacija štitnjače veći (povećanje štitnjače, suženje dišnih putova, hipertireoidizam, tirotoksikoza). Srčane posljedice od jodom uzrokovanog hipertireoidizma također mogu biti teške, osobito u starijih osoba. Nuspojave kalijeva jodida dijele se na one koje su povezane sa štitnjačom (jodna gušavost sa ili bez hipotireoidizma, hipertireoidizam i hipotireoidizam) i na moguće druge nuspojave (mučnina, povraćanje, proljev, osip, bol u trbuhu, reakcije preosjetljivosti, reakcije vezane uz kožu i sluznice, jodizam i drugo). Znakovi i simptomi toksičnosti kalija uključuju konfuziju, aritmije, obamrlost ruku ili opću slabost”, nabraja naša sugovornica Horvat.

Nuklearni teror

Magistra farmacije Emilija Horvat također napominje da postoje protokoli u slučaju nuklearnih katastrofa te da nema smisla unaprijed pokušati nabaviti ovaj lijek jer on, kao i svi drugi lijekovi, sa sobom nosi određene rizike, kao i moguće nuspojave, a njegovo izdavanje je strogo kontrolirano pa i nije u slobodnoj prodaji.

Prema riječima uglednog profesora i stručnjaka za međunarodno pravo s Fakulteta političkih znanosti Mirka Bilandžića, Putinov narativ je takav da on ne može biti gubitnik te je stoga ruski predsjednik spreman i sposoban ići do kraja.

“Ovo njegovo ponašanje vodi nečemu što se zove ruski rulet, to bi moglo značiti i daljnju eskalaciju rata”, smatra Bilandžić, koji ne odbacuje mogućnost da su Rusija i Putin spremni upotrijebiti sva sredstva za obranu teritorija, a to podrazumijeva i nuklearno oružje.

“Nuklearno oružje sredstvo je odvraćanja, to je defenzivno oružje, ali postoji mogućnost da Rusija, s obzirom na arsenal koji posjeduje, upotrijebi neku vrstu tog oružja i u druge svrhe”, kaže profesor koji primjećuje da psiho-emocionalne dimenzije utječu na Putinovo ponašanje u ovoj situaciji pa se baš zato ni njegove prijetnje, ali ni njegova retorika koja je opasna ne mogu zanemariti.

“Putin je pokazao da je spreman ići do linije nuklearnog terora, a nije isključeno i dalje od toga. Ako analiziramo njegovo ponašanje od gruzijske krize do danas, on radi sve da Rusku Federaciju vrati u dominantne svjetske sile koje se pita za rješavanje svih problema i da je jedini kriterij na kojem je ta pozicija bazirana nuklearno oružje, u ovim uvjetima otišao je u tu dimenziju”, komentira profesor koji i ovaj rat i ono što Putin čini naziva iracionalnim, uz napomenu da Rusija ne može ostvariti svoje strateške ciljeve, što bi moglo dovesti do ozbiljnog bumerang-efekta prema toj zemlji.

Najviše šanse

Inače je i Washigton Post nedavno progovorio o izvješću koje je objavila Federacija američkih znanstvenika, a u kojem je navedeno da Rusija ima ukupno 4477 nuklearnih bojevih glava, s tim da je njih 1588 strateški raspoređeno, dok je njih 977 u skladištu, ali spremno za upotrebu. Također, Rusija ima gotovo 2000 nestrateških, taktičkih bojevih glava, za koje se u izvješću navodi da su također u glavnom skladištu. Sjedinjene Države u praksi imaju 200 taktičkih gravitacijskih bombi snage između 0,3 i 170 kilotona. Usporedbe radi, bomba koja je u Hirošimi odjednom usmrtila 70.000 ljudi imala je razornu moć od 15 kilotona. Stotinjak bombi B61 SAD je razmjestio po Italiji, Njemačkoj, Turskoj, Belgiji i Nizozemskoj, dok je rusko strateško nuklearno naoružanje raspoređeno u tri raketne armije, 27. gardijskoj raketnoj armiji sa zapovjedništvom u Vladimiru, 31. raketnoj armiji u Orenburgu te 33. gardijskoj raketnoj armiji na granici s Kazahstanom u Omsku. Ako bi uistinu došlo do nuklearnog rata između SAD-a i Rusije, prema posljednjim znanstvenim istraživanjima objavljenima u Sunday Timesu, najviše šanse za preživljavanje imali bi stanovnici Argentine i Australije, iako ova najdetaljnija analiza učinka takozvane nuklearne zime pokazuje da bi od neizravnih učinaka tog nuklearnog rata moglo umrijeti znatno više ljudi nego od izravnih posljedica nuklearnih eksplozija. Primjera radi, u godinama neposredno nakon nuklearnog rata pet milijardi ljudi moglo bi umrijeti od gladi izazvane prašinom u atmosferi koja bi blokirala sunčevu svjetlost, što bi vjerojatno premašilo žrtve uzrokovane samim smrtonosnim eksplozijama.

“Svi shvaćaju da bi izravni učinci nuklearnog rata bili užasni kao što smo vidjeli u Hirošimi i Nagasakiju, naš rad pokazuje da bi deset puta više ljudi moglo umrijeti u ostatku svijeta zbog utjecaja na klimu i poljoprivredu”, ocijenio je autor studije Alan Robock.

Izlaganje radijaciji

O tome koliko nuklearno oružje može biti ubojito svijet je svjedočio početkom kolovoza 1945., kada su Amerikanci bacili nuklearnu bombu na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, koje su usmrtile 120.000 ljudi i prouzročile dugotrajne zdravstvene učinke. Temperatura na tlu u blizini središta eksplozija dosezala je i do 5000 stupnjeva, a snažni udarni val i plamene oluje uništili su gotovo sve unutar 12 četvornih kilometara, eksplozija je uzrolovala gljivasti oblik prašine i krhotina visok 15.250 metara, s tim da su deseci tisuća ljudi umrli naknadno, primarno zbog izlaganja radijaciji. Najjače nuklearno oružje ikad detonirano ruskog je porijekla i nosi ime car-bomba, testirano je 1961. godine na otočju Nova zemlja u Rusiji kao demonstracija sovjetske moći i tehnologije u doba hladnoga rata, car-bomba projektirana je na 100 Mt, ali zbog prevelikog zračenja i širenja radioaktivnih čestica atmosferom izvedena je s polovičnom snagom, no i tako oslabljena bila je toliko jaka da su sve zgrade, kuće, građevine i stabla u krugu od 55 kilometara uništeni do neprepoznatljivosti. U krugu od stotina kilometara drvene kuće su spaljene, a betonske su ostale bez polovice zidova, krovova, vrata i prozora.
Današnje nuklearno oružje kreće se od manje prijenosne naprave koju bi mogao nositi jedan vojnik do naprave koja mora biti lansirana uz pomoć balističke rakete ili pak biti izbačena iz zrakoplova pa je nezgodno govoriti o njezinim učincima jer je, osim veličine, važna i lokacija na kojoj bi se dogodila eventualna detonacija. Učinak također ovisi o stalnim i povremenim vjetrovima koji bi prenijeli radioaktivni oblak, ali u svakom slučaju svaka nuklearna bomba dovodi do velike štete, a u naseljenom prostoru i do žrtava.

Širi radijus

Ipak, i na nekim specijaliziranim portalima u Hrvatskoj tvrdi se da, kada bi nuklearna bomba bila aktivirana u Ukrajini, ona ne bi utjecala na neku lokaciju u našoj zemlji. Ljudi u užem krugu nuklearne eksplozije bili bi u sekundi svedeni na najosnovnije elemente poput ugljika, oni udaljeni do osam kilometara od središta eksplozije sa snagom od 1 Mt bili bi zahvaćeni opeklinama trećeg stupnja, dok bi blaže opekline zadobili oni koji žive od 8 do 11 km od mjesta ekspolozije. Uz bljesak i topline, nuklearna eksplozija dovodi do nagle promjene tlaka zraka, a ta promjena može gnječiti predmete, pa i rušiti zgrade te se pretpostavlja da bi i to odnijelo velik broj ljudskih života. Unutar šireg radijusa, nagađa se i do 200 km od eksplozije, dolazi do nemogućnosti korištenja niza uređaja poput telefona, automobila, inkubatora, pacemakera i slično, a za sve koji prežive prve sekunde napada očekuje se trovanje uzrokovano radijacijom što u bližoj, što u daljoj budućnosti.

13 zlatnih savjeta za preživljavanje

Prema tezama stručnjaka, vojne baze, vojni objekti, zapovjedni centri, zračne luke i odašiljači su potencijalni ciljevi u nuklearnom ratu pa se manji gradovi i ruralna područja u čijoj okolici nema takvih ciljeva smatraju sigurnijim rješenjem u slučaju da dođe do nuklearnog rata. Iako to ne zvuči nimalo ugodno, u krugu od nekoliko kilometara od mjesta gdje se dogodila nuklearna eksplozija mogućnost preživljavanja svedena je na minimum. Na našim područjima dominiraju vjetrovi koji pušu od zapada prema istoku i tako bi se vjerojatno širila radijacija, ali postoje i druga strujanja zraka koja također treba imati na umu, no u svakom slučaju bolje je otići što zapadnije od nuklearne eksplozije.

*Gdje boraviti?

Smatra se da od radijacije najbolje štite debeli betonski zidovi – što deblji, to bolji. U Hrvatskoj postoje atomska skloništa s takvim zidovima, no ona nisu u najboljem stanju, što zbog manjka adekvatne ventilacije, što zbog manjka rezervi hrane i vode, što zbog toga što su predana na korištenje raznim udrugama, društvima, pa i tvrtkama koje su ih prenamijenile u skladu sa svojim potrebama. Bez obzira na to, atomska skloništa smatraju se najsigurnijom opcijom u slučaju nuklearnog rata. Ako nemate pristup skloništu, savjetuje se da se što prije sakrijete u unutrašnjost betonske zgrade, dalje od vanjskih zidova i krova. U skloništu valja ostati najmanje 24 sata ili dok do vas ne dođe neka stručna služba za spašavanje s uputama.

*Kako se fizički zaštititi?

Stručnjaci savjetuju da se kontaminirana odjeća, ako do kontaminacije dođe, što prije skine i izbaci van. Potrebno je obrisati ili oprati dijelove tijela koji vani nisu bili prekriveni odjećom, nemojte to činiti dezinfekcijskim maramicama. Savjetuje se izbjegavati dodirivanje očiju, usta i nosa te staviti masku na lice.

*Što s drugim ljudima?

Treba se držati dalje od drugih ljudi u onoj mjeri u kojoj je to moguće.

*Što za Hrvatsku predstavlja posebnu opasnost?

Nuklearna elektrana Krško nalazi se samo na 38 kilometara zračne udaljenosti sjeverozapadno od Trga bana Jelačića u Zagrebu, zbog čega stručnjaci i strahuju od radijacija, ne samo u Zagrebu nego i u ostalim mjestima u tom okruženju.

*Što imati uza se?

Prema mišljenju umirovljenog general-pukovnika Mate Laušića, kada počnu krize nalik na ove ratne, pa čak i nuklearne, svaki građanin bi uza se trebao imati par važnih potrepština – najbolje je pripremiti ruksak da se snađete tijekom prvih nekoliko dana, a u njega valja staviti minimalno 2 litre vode dnevno za piće i dovoljno vode za osnovne higijenske potrebe. Uz vodu, nužna je i hrana, najbolje razne konzerve poput mesnog doručka, graha, kukuruza ili ribe, dobro je uza se imati energetske pločice, orašaste plodove i vitaminske napitke. Savjetuju se i dostatne količine brašna i soli, s čime čovjek, prema Laušiću, uz adekvatne količine vode može preživjeti mjesecima. Uz dehidraciju i glad, veliku opasnost predstavlja pothlađenost pa je dobro prirediti tople deke i odjeću te zaštitne folije za očuvanje tjelesne topline. Od lijekova savjetuje se pripremiti one protiv bolova i alergija, antibiotike široke primjene, antibiotsku mast i fiziološku otopinu, a u kriznim situacijama uvijek je dobro imati plinsko kuhalo, baterijsku lampu, radio i nešto gotovine. U svemu tome ne bi trebalo zaboraviti ni otvarač za konzerve, ali ni pribor za prvu pomoć.

*Kako se dodatno zaštititi?

U situacijama nalik na ovu pokušajte ostati informirani, a ako se nalazite u sredini koja bi mogla biti meta, razmislite o odlasku na neku drugu lokaciju. U slučaju nuklearnog rata izbjegavajte sjedišta vlada, vojne baze, teretne i zračne luke s pistama dužima od tri kilometra.

*Koliko imate vremena za ‘spašavanje’?

Bljesak svjetlosti nuklearne eksplozije vidljiv je na 20-ak kilometara, ako se nalazite unutar pet kilometara od eksplozije, spasa vam vjerojatno nema, no ako se nalazite dalje, imate vremena za reakciju i to oko 10 do 15 sekundi prije nego što do vas stigne toplinski val koji uzrokuje opekline trećeg stupnja te oko 30 sekundi prije nego što vas sustigne udarni val. Toplinski val opeći će vam kožu na udaljenosti od 32 km, a vjetar udarnog vala doseže brzinu od 960 km na sat.

*Od čega se treba držati podalje?

Držite se dalje od zapaljivih tvari kao što su primjerice najlonske tkanine i uljani materijali.

*Što nipošto ne činiti?

Ni u kojem slučaju ne gledajte u eksploziju jer veoma kratko vrijeme izloženosti može uzrokovati sljepoću.

Opasnost od radioaktivnih padalina.

Prvi val radijacije nakon nuklearne eksplozije ujedno je najopasniji, ali osobe koje će mu biti izložene prije će stradati od udarnog vala eksplozije. Ako ste preživjeli eksploziju, najveća su opasnost radioaktivne padaline, odnosno čestice koje nakon eksplozije topli zrak podižu u atmosferu i padaju u obliku fine prašine koju nosi vjetar ili poput crne kiše. Te čestice zagađuju vodu, poljoprivredna zemljišta i predstavljaju dugoročnu opasnost za boravak na otvorenom.

*Kako ojačati skloništa?

Potrebno je sabiti zemlju na zidove, kako biste smanjili vlastitu izloženost radijaciji na samo jedan promil, treba vam zaštita od 21 cm čelika, 70 cm kamena, 66 cm betona, 2,6 metara drva, metar tla, dva metra leda ili šest metara snijega. U slučaju napada savjetuje se da u takvom skloništu ostanete i do devet dana.

*Kako si pomoći u slučaju radijacijskih i toplinskih otopina?

Ako imate manje opekline, smočite ih vodom dok vam ne popusti bol, a plikove isperite hladnom vodom i previjte sterilnom kompresom, ali ih nipošto ne pokušavajte bušiti. Ako nema plikova, kožu ni ne prekrivajte već samo ispirite, a opečeno područje možete namazati vazelinom ili otopinom vode i sode bikarbone, ako ih imate, u najgorem scenariju može koristiti i vlažna zemlja. Ako su opekline teške, zaštitite ih od daljnjih zagađenja, a ako vam se odjeća stopila s opeklinom, lagano je izrežite a da je ne pokušavate iščupati, u tom slučaju ne stavljajte nikakvu mast na ranu, nego opeklinu isperite isključivo vodom i ne previjajte gazama koje nisu namijenjene za opekline.

Nuklearni fizičar ne smatra da je jod važan

Naš nuklearni fizičar Tonči Tadić naglašava kako ni zalihe joda koje se spominju u posljednje vrijeme u kontekstu nuklearnog rata uopće nisu presudne.

“Jod tu nije nužan, ono što je ključno jest da dolazi do raspada civilizacije, ali 15 kilometara od mjesta gdje je pala bomba ništa se ne događa, neće doslovce svako selo biti uništeno”, kaže Tadić, koji ne misli da je potrebno spremati zalihe konzervirane hrane.

“To je dobra zarada za one koji to imaju, ali u takvom scenariju koristila bi voda, ogromne količine vode da se ispere ta radioaktivna prašina, da možete kuhati i da možete piti sigurnu vodu, ali to su gluposti”, navodi Tadić, koji smatra da time građane ne treba plašiti.

Mi se trebamo paziti radioaktivne prašine

MORH i MUP trebali bi voditi računa o tome jesu li spremne maske za građanstvo, upozorava Pavle Kalinić.

Pitanje je ima li Ministarstvo zdravstva dovoljne količine joda, uz to, Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova trebali bi voditi računa o tome jesu li spremne maske za građanstvo te o tome imaju li svi građani svoje mjesto u skloništu u kojem bi nam trebala biti osigurana pitka voda, hrana, kemijski WC, kaže Pavle Kalinić te tvrdi da se za najgori scenarij građani mogu i sami pripremiti zalihama konzervirane hrane, osnovnim higijenskim sredstvima, ali i zalihama pitke vode, što je veoma važno. Kalinić također spominje i plinske maske.
“Da kojim slučajem do nuklearnog rata dođe, bilo bi bolje iskoristiti i ovakva skloništa kakva imamo nego ne koristiti ništa, u tom slučaju građanima bi se savjetovalo da ostanu u kućama, a ako ste došli u doticaj s prašinom, najmanje što možete učiniti jest tuširanje, odjeću koju ste u tome trenutku imali na sebi treba baciti i odjenuti novu”, savjetuje Kalinić koji napominje da i za tu rezervnu odjeću država mora biti spremna, no mi smo daleko od toga i veliko je pitanje raspolažemo li nečim takvim.

Podjela interesnih zona i nuklearnog terora

Profesor i stručnjak za međunarodno pravo s Fakulteta političkih znanosti Mirko Bilandžić ne vjeruje da će rat riješiti ukrajinsku krizu.

“To može biti tek uvod u novi sukob, ishod rata dokazuje da se ruska agresija bazirana na zbunjujućim, promjenjivim vojnim djelovanjima i pogrešnim obavještajnim analizama ne ostvaruje, Ukrajina pobjeđuje u ratu barem zbog toga što nisu gubitnici, ali budući razvoj nije obećavajući. Ruska Federacija u slučaju odustanka postaje gubitnik, a Rusija ne može biti gubitnik i to je opasna situacija za Ukrajinu, ali i za međunarodnu sigurnost”, smatra profesor koji kaže da je rat u Ukrajini zabetonirao temelje 15 godina dugog procesa nastajanja novog hladnoratovskog projekta i da umjesto partnerstva dolazi do novih podjela interesnih zona koje su fokusirane na ravnotežu moći, ali i na nuklearni teror.

Autor:Iva Međugorac/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.