KAD SAM IZAŠAO IZ ZATVORA, TODORIĆ ME PRIMIO KAO PREDSJEDNIKA DRŽAVE! Najpoznatiji jugoslavenski tajkun otvorio dušu: ‘Nitko tko ovdje napravi rezultat ne završi dobro’

Ovo je prvi intervju koji neuništivi Fikret Abdić daje za jedan hrvatski medij, nakon više od deset godina šutnje. Bez obzira na relativnu visoku životnu dob od 82 godine, Abdić se sjeća svih događaja i aktera iz bliže i dalje političke povijesti; tumači političke odnose u BiH i vodi aktivni život političara i poduzetnika, a sve s jednim ciljem – ponovnog oživljavanja svoga životnog djela – koncerna Agrokomerc. Fikret Abdić od studenoga 2016. godine obavlja dužnost načelnika Općine Velike Kladuše, kao kandidat Laburističke stranke koja je pobijedila na lokalnim izborima u Unsko-sanskom kantonu.

*Hrvatska javnost vas poznaje, prije svega, kao čelnog čovjeka nekadašnjeg Agrokomerca. Što je danas ostalo od te tvrtke koju ste stvorili u 80-im godinama prošlog stoljeća, praktički ni od čega?

“Bez obzira na sve okolnosti, ja se nikad nisam rastao s Agrokomercom. Ostao sam s Agrokomercom i onda kada sam bio prisiljen baviti se politikom, kao i u vrijeme dok sam bio u zatvoru. Zatvorsku ćeliju pretvorio sam u svoj radni kabinet. bila je puna knjiga, stručne literature, dokumentacije, programa, ideja… Životni cilj mi je bio stvoriti treći industrijsko-prehrambeni koncern u svijetu i u tome sam zamalo uspio. Mislim da su se otpori protiv mene pojačali kada sam se počeo aktivnije baviti politikom, a na to sam bio prisiljen. Da sam ostao samo u Agrokomercu, nitko na mene ne bi obraćao pažnju. A politikom sam se morao baviti kako bih zaštitio Agrokomerc.”

Agrokomerc proizvodi – dugove

*Kakvo je sada stanje u Agrokomercu?

“Trenutno postoje dva Agrokomerca: jedan je unutar Bosne i Hercegovine, a drugi je izvan tih granica i veći je od ovog, po mjerilima potencijala i mogućnosti. Nekada je Agrokomerc imao 13.600 zaposlenih i 7500 kooperanata. Godišnje smo proizvodili 350 milijuna konzumnih jaja, više od 13.000 tona raznih poljoprivrednih proizvoda, izbacili smo na tržište 1200 proizvoda, izvozili u 33 zemlje Europe, Azije i Afrike. To su impresivne brojke. Ukupno je 21.000 ljudi radila za Agrokomerc i jednako su zarađivali. To je tada, i za današnja mjerila, bila ogromna organizacija od koje se razvijala cijela regija, i to se ne može poreći. No Agrokomerc kao velik i bogat sustav bio je, s druge strane, najzanimljiviji za pljačku koja je planirana s vrha vlasti i koja je sada gotovo i završena. Imovina je završila u zakupu trećih osoba, a na iznajmljenim prostorima i pogonima nastale su i rade nove tvrtke koje u najvećem dijelu nemaju veze s prethodnim programom Agrokomerca.”

*Ima li trenutno kakve proizvodnje u Agrokomercu?

“Agrokomerc je u posljednje vrijeme, umjesto proizvodnje proizvoda iz Agrokomercova programa, počeo proizvoditi dugove koji su se našli na tržištu. Da objasnim, potraživanja radnika prema Agrokomercu pretvorila su se u sudske tužbe i parnice koje su završile na sudovima, za što je zaslužna Vlada Federacije BiH koja je imala svoje ljude u tvrtki, kantonu, u Općini i u ministarstvima, a zajedno su radili na uništenju tvrtke. Da bi radnici dobili svoje plaće, morali su pokrenuti tužbe i čekati presude. Nakon toga se stvorio lobi odvjetnika koji su otkupljivali presude po niskim cijenama, a prodavali ih po visokim. U taj postupak uključila se i devalvacija dionica koje su pale, s nominalnih 10 maraka na samo jednu marku. S tako obezvrijeđenim dionicama, s relativno malim sredstvima moglo se doći do vrijedne imovine i opreme, što su odobravali lokani političari u općini, kantonu i Federaciji.”

Otvoren sam za razgovor o Agrokomercovoj imovini u Hrvatskoj

* Tko sada upravlja Agrokomercom?

“Upravlja Vlada Federacije BiH. Međutim, cilj njihova upravljanja, u čemu si daju podršku kroz zakonsku regulativu, jest da kroz navodni postupak financijske konsolidacije sve rasprodaju i da Agrokomerc nestane s poslovne scene. I to se događa. Gašenjem Agrokomerca zadaje se udarac koncernu i njegovim zaposlenicima, kao i lokalnoj zajednici koja gubi glavni izvor financiranja. Glavni izvori financiranja općinskog budžeta su komunalna naknada i zakupi poslovnih prostora. Upravljanjem države, Agrokomerc je uspio stvoriti dug veći od 90 milijuna maraka prema radnicima, dobavljačima i financijskim institucijama, i to u razdoblju do 2013. godine, iako nikomu nije jasna struktura i razlog nastanka tih dugova. No sa strategijom proizvodnje dugova trebalo bi lakše doći do Agrokomercove likvidacije, protiv čega se borim. Dosad je vraćeno oko 50 posto dugova, a rasprodano je više od 90 posto imovine!”

* Što je s imovinom Agrokomerca u Hrvatskoj koja je ostala ovdje i koju su prisvojili država i pojedine tvrtke koje je koriste?

“Za razgovor o Agrokomercovoj imovini u Hrvatskoj uvijek sam otvoren, ali mislim da je za to još rano. Taj problem mora se riješiti na više razina. Prvi je odnos BiH i Hrvatske, dok su druga razina odnosi između bosanskohercegovačkih i hrvatskih tvrtki. Činjenica je da je sporazum o sukcesiji potpisan, ali nisu potpisani ugovori između država članica na temelju te sukcesije. Otvoreno je pitanje zašto do toga nije došlo. S Agrokomercom je drugi problem. BiH Vlada smatra da imovina Agrokomerca u Hrvatskoj pripada državi BiH, dok smo mi stava da je to imovina tvrtke Agrokomerca. Činjenica je da se prije 90-ih godina ulagalo na prostoru cijele bivše Jugoslavije na temelju Sporazuma o udruživanju rada i sredstava raznih poduzeća iz svih republika, koja su imala slobodnih sredstava, međutim, zbog rata nikada nije došlo do ozbiljne, zakonske i stručne diobe i raščlanjivanja vlasništva. Takvih sporazuma Agrokomerc je imao najviše.”

Alijinom sinu ne izgovaram ime

*Jeste li danas u kakvim odnosima s Bakirom Izetbegovićem, Alijinim sinom?

“S njim nisam ni u kakvim odnosima. Uopće ne izgovaram njegovo ime.”

*Kako komentirate poslovnu sudbinu Ivice Todorića i njegova Agrokora u Hrvatskoj?

“S Ivicom sam imao korektne odnose. Prvo sam počeo raditi s njegovim ocem, Antom, koji je bio generalni direktor Agrokombinata Zagreb. Ta tvrtka bila je glavni nositelj proizvodnje konzumnih jaja u Jugoslaviji i dosta sam naučio od njega. Na početku smo i repromaterijal nabavljali u Agrokoki. Moram priznati, kada sam izašao iz zatvora, Todorić me primio na sastanak, kod sebe u Agrokoru, kao predsjednika neke države, a ne kao bivšeg zatvorenika. Tada nisam naslućivao da bi mu se moglo dogoditi to što mu se dogodilo.

* Ipak je, možda, Ivica Todorić bio previše “izložen” prema politici?

“Može se generalno zaključiti da nitko od ljudi na ovim prostorima, prema povijesnim činjenicama, koji su postigli natprosječne poslovne rezultate, nije dobro završio.”

Nema opasnosti od rata u BiH

* Kako komentirate aktualnu političku situaciju u BiH?

“Ovom prilikom bih citirao Biljanu Plavšić koje je u jednom svojem intervjuu odgovarala na slično pitanje. Rekla je: “Ja i Koljević vidimo BiH sa Srbima na podestu. Alija Izetbegović i Ejup Ganić vide BiH s Muslimanima na podestu. Stjepan Kljujić i Franjo Boras vide tako Hrvate. Samo nam je Fikret Abdić rekao kakvu ćemo imati državu”. Rekao sam da ćemo imati državu onakvu kakvu upravo sada imamo.”

* Ponovno se govori o mogućem ratu…

“Mislim da nema opasnosti od novog rata u BiH jer sada je međunarodna zajednica prisutna u BiH, a 90-ih godina bila je izvan.”