fbpx
Foto: Dnevno

IZA KULISA ODLIKOVANJA KIKAŠA! Ispričao nam o golgoti iz beogradske tamnice: ‘Pretukli me na mrtvo i tjerali da potpišem smrtnu presudu Hrvatskoj i sebi!’

Autor: Andrija Kačić Karlin

Poznavati Antona Kikaša, hrvatskog iseljenika iz Kanade, osvjedočenog domoljuba, pjesnika, poslovnog čovjeka, nadasve opijenog ljubavi prema životu, bližnjima, svom narodu i pravdi – jedinstvena je privilegija.  Tko ga poznaje u dušu zna njegovu najveću vrlinu.

On je zaista tip koji spaja ljude, dobre s poštenima, poštene s velikima, velike s malima, a sve ih krasi urođena pravednost, ljubav prema domovini i predan rad za napredak  i uzdizanje Hrvatske, naravno icijelog svijeta.

Doslovce, točno na dan, ako ne i na minutu, trideset godina kasnije nakon puštanja iz beogradske tamnice, 25. studenog – predsjednik Hrvatske Zoran Milanović  odlikovao je Antona Kikaša s Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo u Domovinskom ratu.


Milanovićev svečani govor

“Vi ste u najtežim trenucima za Hrvatsku skupili novac, krenuli na jedan odvažan avanturistički put koji u prvi mah nije završio dobro za vas, skoro i kobno, ali na kraju Hrvatska je pokazala, već tada, da se brine za svoje ljude. A ovo je, trideset godina kasnije, jedna mala zakašnjela gesta”, rekao je Milanović.

Predsjednik Republike je  nastavio:

„Ono što ste učinili za Hrvatsku zna svatko! Samo teško je znati zašto  vam  se Hrvatska ovom  minimalnom gestom nije odužila zadnjih trideset godina”., dodao je Milanović potvrđujući tako da je „samo ispravljao greške svojih prethodnika, hrvatskih državnika”.

“Predložila me Matica Hrvatske”

Ushićen Anton Kikaš, a osjećamo dragu privilegiju što se dobro znamo,  pojašnjava nam kako je uopće došlo do ideje o njegovom odlikovanju.

„Nikad ja o tome nisam ozbiljno razmišljao. Mene je kod predsjednika Milanovića za odlikovanje predložila Matica Hrvatske. Eh, zbog toga  sam i posebno ponosan. To mi je jako stalo naglasiti. Matica Hrvatska je jedna od najvažnijih i najstarijih naših institucija. A iduće godina Matica Hrvatske će obilježiti 180. godina osnivanja.  Biti će sigurno kritika, kao kome sam prodao, ali kad vam je Matica Hrvatske inicijator ovoga što sam ja doživio – sve teze padaju u vodu”, govori nam Anton Kikaš.

„Kada sam se zahvaljivao na ovom odlikovanju, osim što sam rekao da je ovo veliki dan za mene, bilo je nevjerojatno da sam to priznanje dobio baš na dan kada sam pušten na slobodu. Što ti je život. Na današnji dan slavim svoj drugi rođendan”!




Foto: Dnevno

Njegova priča je svjetski znana. Anton Kikaš je u kolovozu 1991. pokušao Hrvatskoj zrakoplovom dopremiti oružje potrebno za obranu. Plan je bio Boeingom 707 Uganda Airlinesa iz Južnoafričke Republike preko Bocvane letjeti prema Trstu, pa manevrom skrenuti u Ljubljanu. No, ulaskom u tadašnji jugoslavenski zračni prostor, greškom pilota, ruta je promijenjena… Zrakoplovi takozvane JNA prisilili su zrakoplov u kojem je bio Kikaš s oružjem  na slijetanje u Zagrebu. Uhićen je i odveden helikopterom u Bihać, a potom avionom u beogradski vojni zatvor na Batajnici. U njemu je, redovito mučen, proveo tri teška mjeseca. Razmijenjen je za generala tadašnje JNA Milana Aksentijevića i još nekoliko časnika.

Anton Kikaš je potom za svoje najbolje prijatelje, rodbinu, obitelj upriličio svečanu večer u hotelu Esplanade. Bio je pozvan i vaš reporter. Naravno, razlog je bila proslava zbog dobivanja visokog odlikovanja. Zajedno s Antonom Kikašom kraj njega bio je biskup Josip Jezerinac, bivši ministar vanjskih poslova RH, Zvonimir Šeparović sa suprugom i branitelj, iz ATJ Lučko Vlado Marić koji je osobno uhitio generala Aksentijevića.

Mučenje u Beogradu

O golgoti koju je preživio u Beogradu pričao je:




„Oni su inzistirali bile su da priznam da na mojoj farmi u okolici Toronta par stotina mladih Hrvata Kanađana vježba za rušenje Jugoslavije. Inzistirali su da priznam i da sam sve radio po direktivi Tuđmana. Iako sam bio u grogiranom stanju dok su me ispitivali jer su me prije toga pretukli na mrtvo ime, bio sam svjestan, ako potpišem da na mojoj farmi vježba više stotina Hrvata, ja potpisujem sebi smrt. A ako potpišem da sam sve radio po naputcima Tuđmana, ja potpisujem smrt Hrvatskoj. Preko njega bi bila optužena Hrvatska. I u takvom stanju kad su mi dvaput dovodili liječnika, ipak sam bio toliko svjestan i razborit da to ne potpišem”.

Foto: Dnevno

Govor pred Milanovićem

U govoru pred Milanovićem, kao i kasnije na svečanoj večeri, Kikaš  je istakao:

„Posebno sam sretan što su pripadnici ATJ Lučko tako lijepo pogodili helikopter generala Aksentijevića ponad Slunja i potom ga plemenito spustili na zemlju, zdravog i neozlijeđenog. Bez uhićenja generala Aksentijevića i razmjene koja se dogodila mene danas vjerojatno ne bi bilo. I hvala branitelju  Vladi Mariću koji se nije dao smesti bahatošću generala. Isto tako, hvala svima koji su se za mene molili dok sam bio u zatočeništvu. I danas kada srećem ljude  mnogi mi govore da su se molili  za mene dok sam bio u tamnici u Beogradu”!

Druženje s Antonom Kikašom zaista je nadahnjujuće i  ugodno. On kao  jedan od naših  najuspješnijih poduzetnika u Kanadi, humanitarac, filantrop sjajno raspolaže s vremenom, a zapanjujuće je da ima vremena i strpljenja za svakoga tko mu priđe.

Došao  nam je u ruke kanadski časopis Envision  kojem je Anton Kikaš predstavljen kao jedan od najznačajnijih Kanađana našeg doba. Dotični renomirani časopis je Antona Kikaša uvrstio  među 150 izvanrednih Kanađana, a priča  o njemu je napisana  na četiri stranice teksta popraćenog s čak 14 fotografija koje su obilježile Kikašev životni  put. K tome, Kikašev portret je osvanuo na naslovnici!

Foto: Envision

Kanadski časopis o Kikašu

A tekst kanadskih autora o Kikašu je impresivan, čita se u jednom dahu. Donosimo ga u cijelosti:

„Rijetki su ljudi u društvu koje možemo smatrati personifikacijom trijumfa ljudskoga duha. Takav izuzetak je  Anton Kikaš, uglednik, profesionalni inženjer, poduzetnik, humanitarac, pjesnik i tekstopisac, kao i filmski i televizijski producent, koji je dao značajan doprinos, posebno u Kanadi, ali i Hrvatskoj, njegovoj prvoj domovini.

Danas, Kikaš je predsjednik i izvršni direktor raznih tvrtki, uključujući Robmar Developments, Cromark Media i Anton Kikas Limited. Korijeni Antona Kikaša su iz mjesta Međugorje/Bijakovići u Bosni i Hercegovini. To je mjesto gdje je 1981. šestero djece doživjelo ukazanje Majke Božje (međugorske Gospe) i od tada je postalo katoličko svetište koje posjećuje više od milijun ljudi godišnje iz cijeloga svijeta.

Svjetski poznati tenisači Marin Čilić i Ivan Dodig su iz istog mjesta. Čini se da je upravo odatle Kikaš naslijedio duboki osjećaj odgovornosti, poniznosti i suosjećajnosti prema drugima. Odrastao je u Bosni, u malom rudarskom gradu Kaknju  u obitelji s petero djece. Kikaš je započeo svoj prvi ljetni posao u dobi od 14 godina i nastavio pohađati Geodetsku tehničku školu u Sarajevu. Odmah nakon diplome Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otišao je u Kanadu kako bi ostvario svoje životne snove. Za dobivanje profesionalnih licencija, u trima različitim strukama, morao je položiti dosta ispita, što je bio veliki izazov jer po dolasku nije govorio engleski jezik. Kako bi uspio, morao je steći izvrsno znanje engleskog jezika u rekordnom vremenu. Kikaš je 1975. osnovao svoju tvrtku za građevinske, geodetske i urbanističke usluge Anton Kikas Limited.

Više od 35 godina projektirao je i razvijao nova naselja, uključujući i osobne projekte razvoja novih naselja. Radio je s nekim od najvećih izvođača i graditelja u pokrajini O

‘Anton je nesumnjivo uspješan kanadski poduzetnik, domoljub, humanist i hrvatski nacionalni junak’ – kaže profesor Zvonimir Šeparović, bivši ministar vanjskih poslova i ministar pravosuđa Hrvatske.

Svojom tehničkom stručnošću, liderskom vještinom i poslovnim sposobnostima, Anton Kikaš izabran je za člana odbora Građevinskoga inženjerskog programa na Sveučilištu Ryerson i Geodetskog programa na Koledžu ‘George Brown’ u Kanadi. Zbog osjećaja svoje građanske odgovornosti bio je uključen u saveznu, provincijalnu i općinsku politiku kako bi potaknuo pozitivne promjene. Bio je član Olimpijskoga odbora u Torontu s kojim je na turneji po Europi promovirao kanadski grad za dobivanje Olimpijskih igara, a bio je i u Moskvi kao član kanadskog izaslanstva pri odluci o dodjeli Igara 2001. godine.

Filantrop u svom srcu, Kikaš je pomogao prikupiti više od 300.000 dolara za Hrvatski franjevački kulturni i društveni centar u Norvalu, Ontario te još 300 tisuća  dolara u jednoj večeri 1988. za izgradnju hrvatske crkve u Oakvilleu, kao i 50.000 dolara za hrvatski studentski centar na Sveučilištu York u Torontu. Također je 1989. prikupio 250.000 dolara za izgradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bio je domaćin gostovanja Hrvatskoga narodnog kazališta, promovirao pjesnike iz Hrvatske u Torontu i financirao publikacije mnogih knjiga. Teško je i navesti sve njegove brojne osobne donacije, pomoć za transformacijske inicijative i druge doprinose i aktivnosti.

The Ethnic Press i Vijeće za medije Kanade proglasilo je 1992. Antona Kikaša – čovjekom godine. Dobitnik je Dijamantne jubilarne medalje kraljice Elizabete II. i Konfederalne komemorativne medalje generalnoga guvernera Kanade za svoj doprinos Kanadi i zajednici. Godine 2018. dobio je prestižnu Nagradu za ostavštinu od Transformation Institutea za liderstvo i inovacije u Torontu i ujedno je imenovan u Savjetodavno vijeće Instituta. Kikaš je uključen i opisan u knjizi nasljeđa ‘150 izvanrednih Kanađana’ za svoja profesionalna dostignuća i životno djelo velikodušnosti.

‘Anton je cijenjeni lider globalne reputacije. On je ponos Kanade i Hrvatske’ – kaže dr. Tony Ruprecht, bivši ministar za državljanstvo i multikulturalizam u Ontariju. Član je Udruge pisaca Herceg Bosne, kao i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Mostar, BiH. Uvaženi je pjesnik i tekstopisac, a njegove pjesme izvođene su na međunarodnoj razini, uključujući i one u koncertnim dvoranama poput Roy Thomson Halla u Torontu. Senat Sveučilišta Hercegovina dodijelilo mu je počasni doktorat.

Na međunarodnoj inženjerskoj sceni, istodobno pružajući usluge razvoja novih naselja u Kanadi, Kikaš je imao projekte u Maroku 1980., Trinidadu 1982. i u Saudijskoj Arabiji 1984. godine. Projektirao je glavnu cestu koja vodi do svete džamije u Meki. Također je od 1982. do 1986. promovirao nogometne utakmice u Torontu i Los Angelesu. Godine 1984. organizirao je posljednju utakmicu poznatog nogometnog kluba New York Cosmos u Los Angelesu, a na utakmicu je doveo legendarnog brazilskog igrača Pelea. Godine 1986. večerao je s argentinskom nogometnom superzvijezdom Diegom Maradonom tijekom UNICEF-ove dobrotvorne svjetske All-Star utakmice. U osamdesetima je Kikaš  postao predsjednik više udruga, kao što su Društvo hrvatskih gospodarstvenika i profesionalaca Kanade i Hrvatsko-kanadske zaklade Home Foundation te nogometnog kluba Toronto Croatia. Također je predsjednik Zaklade za hrvatske studije koja je osnovala Katedru za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu of Waterloou 1989. godine.

Organizirao je i prikupio milijun dolara u dvije večeri za Katedru, što je u današnjoj valuti ekvivalent oko 2,5 milijuna dolara. Zaklada, također, podržava i promovira studijske programe, nakladništvo knjiga i produkciju filmova. Nadalje,  Kikaš je 2013. osnovao Cromark Mediju Inc. i postao urednik i producent hrvatskog tjednog programa Croatica TV na OMNI televiziji za hrvatsku zajednicu u Kanadi.

Producent je mnogih dokumentarnih filmova, uključujući i povijesni film 2019. “Hrvatske sportske legende – 120 godina sporta u Hrvatskoj”, koji obuhvaća sve olimpijske igre  i svjetska prvenstva od 1900., kada je prvi Hrvat na drugim Olimpijskim igrama u Parizu osvojio medalju. U svibnju 1991. osnovao je prvi Kiwanis Club u Hrvatskoj dovodeći tako doprinos poznate globalne humanitarne organizacije iz Amerike u svoju domovinu. Samo tri mjeseca poslije njegovo domoljublje postavit će ga u središte globalne pozornosti.

Nesebične aktivnosti Antona Kikaša su beskrajne i apsolutno povijesnih razmjera. Godine 1991. počeo je agresorski rat protiv Hrvatske koji je vodila Jugoslavenska armija i druge snage koje su ubijale nevine ljude, uništavale sakralne objekte i činile druga zvjerstva, uključujući i pokušaj otimanja dijela hrvatskoga teritorija, koji joj pripada od stoljeća sedmog! S opravdanim ogorčenjem i financijskim doprinosom hrvatske zajednice Toronta Anton je krenuo u misiju aranžmana kupnje i dostave oružja svojoj zemlji kao dar Ministarstvu unutarnjih poslova i hrvatskoj specijalnoj postrojbi, Zboru narodne garde.

Dana 31. kolovoza 1991. dva jugoslavenska borbena zrakoplova MiG 21 presrela su čarter-zrakoplov Uganda Airlines Boeing 707 s 19 tona oružja s Antonom Kikašom i šest članova posade u avionu. Profesionalni britanski trgovac oružjem organizirao je cjelokupnu pošiljku. Kikaš je bio zaokupljen dostavom oružja jer ga je Hrvatska očajnički trebala za obranu od agresije. Nažalost, zrakoplov je bio prisiljen sletjeti u Zagreb, gdje ga je zarobila Jugoslavenska armija. Nakon tri mjeseca zatočeništva u ćeliji vojnoga zatvora, gdje je sa slomljenim rebrima, gležnjem, umalo i umro, Kikaš je pušten na slobodu u razmjeni za vodećeg jugoslavenskog generala kojega su specijalci Zbora narodne garde uhitili, što najbolje svjedoči o postavljenoj vrijednosti na njegov život.

Ovaj nemio incident zabilježile su ugledne novine, Chicago Tribune, Maclean’s Magazine i mnogi drugi međunarodni mediji i tako potvrdili njegovu hrabru i domoljubnu vjerodostojnost kao nacionalnog junaka u Hrvatskoj. Na tiskovnoj konferenciji po povratku u Kanadu, na pitanje bi li to ponovno učinio, Kikaš je rekao:

‘Ako bi napad bio od vanjskog agresora, ponovno bih to učinio za Kanadu, kao što sam to u činio za moju domovinu Hrvatsku’.

Dobitnik je Srebrne plakete Hrvatskoga generalskog zbora kao i Zlatne medalje Karlovačke građanske garde.

‘Anton je renesansni čovjek. Pun je pozitivnog duha, uzvišenih ideja i uvijek odlučan ispuniti svoje ciljeve. Njegova ljubav prema čovječanstvu vrhunac je njegove iznimne ostavštine’, kaže  biskup Juraj Jezerinac.

Dok se svijet divi utjecaju  Antona Kikaša u kanadskoj i hrvatskoj povijesti, njegova odana i lijepa supruga Marija poznaje ga kao izvanrednog supruga, a njegovi sinovi Robert i Marko vole ga jer je sjajan i brižan otac. Njegovi prijatelji poštuju ga kao uvaženoga gospodina i iskrenog prijatelja, koji uvijek daje, a nikada ništa ne traži za sebe. Čovjek koji teško kaže ‘ne’ bilo čemu dobrom što može učiniti i koji je uvijek spreman pružiti nadstandardnu pomoć, što objašnjava njegovu posvećenost mentorstvu budućih generacija ‘reformatora’, koji će nesumnjivo učiniti svijet humanijim, a zauzvrat dalje nastaviti njegovo nasljeđe”, napisao je kanadski Envision!

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.