Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

IVONA MILINOVIĆ ODGOVORILA VELJAČI: ‘Samoprozvana feministkinja stavila se u ulogu nasilnika i šovinista, fašistički diskriminira!’

Autor: 7dnevno/Željko Primorac

Poraz SDP-a na parlamentarnim izborima unio je nervozu ne samo u stranački vrh, već i u lokalne organizacije. Izgleda kako je jedan od nervoznijih ovih dana bio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji je ničim izazvan, nakon jednog navoda nezavisne gradske zastupnice Ivone Milinović, sasuo salvu uvreda na račun mlade riječke političarke. Obersnel je doslovno – pukao.

Može li SDP biti apsolutno siguran u svojoj riječkoj „utvrdi“ u kojoj suvereno vlada još od prvih demokratskih izbora? Opozicija voli naglasiti kako se vlast u Rijeci nije promijenila već 75 godina, a neki analitičari, poput Mate Mijića, naglašavaju kako bi eventualna suradnja HDZ-a, Mosta i Domovinskog pokreta na narednim lokalnim izborima u Rijeci za nepunih godinu dana vrlo lako mogla rezultirati rušenjem SDP-a s vlasti. O svemu tome razgovaramo s Ivonom Milinović.

VELJAČIN POUČAK: ‘Ivona Milinović nije Titov Galeb, kuja je dobila što je i zaslužila’!

U relativno kratkom vremenu našli ste se pod žestokim verbalnim napadima gradonačelnika Vojka Obersnela. Čime ste to „zaslužili“?

Obersnel u nedostatku argumenata uvijek koristi demagogiju i uvrede. Proučavala sam njegov stil komunikacije kao voditelj stožera HDZ-a na lokalnim izborima, te sam spremna ušla u Gradsko vijeće. Obično znam točno kako će izgledati njegov odgovor na pitanja, te imam spremnu repliku. Ne dopuštam mu da prebacuje fokus sa svojih katastrofalnih odluka, propalih projekata i čudnih financijskih transakcija na ideološka prepucavanja, na to ne nasjedam. To mu pričinjava velik problem. Mislim da Obersnelu idem na živce i zbog određenih događaja s kojima javnost nije upoznata. Uspjela sam ga spriječiti u dubioznim naumima. Nakon što sam intervenirala na odborima Vijeća, bio je prisiljen povući Odluku u kojoj je podmetnuto vijećnicima da se Grad Rijeka odrekne prava prvokupa udjela tvrtke Hera S.p.a u komunalnom društvo Energo, pa makar ponuda bila i 1 kunu. Obersnel je odluku povukao s dnevnog reda i nikada nije tobože ispravljenu odluku ponovno predložio. Također, Obersnel je svjestan da sam imala ključnu ulogu u organiziranju rušenja kvoruma u Vijeću, čime smo onemogućili SDP da zaduži prezaduženu tvrtku Energo za još 10 milijuna kuna, i to za gradnju benzinske pumpe tajkunima. Takvih je situacija bilo više i mislim da ga vjerojatno zato izrazito iritiram.

 Je li Vas pogodilo to što u Vašu zaštitu nisu stala udruženja koja inače brane prava žena ili se barem tako deklariraju?

Ne bih to stavljala u taj kontekst. Obersnel brutalno vrijeđa vijećnike oporbe neovisno o spolu. Svjedočili smo situacijama da vijećnike u više navrata naziva kretenima i pokazuje im srednji prst. Međutim, pritisak javnosti očito je bio velik, pa se javila samoprozvana feministkinja Jelena Veljača. U svojoj kolumni pokušala je relativizirati čitav incident te je u principu izjavila da je bila zgrožena njegovim ponašanjem, sve dok nije „proguglala tko je Ivona Milinović”. Veljača se stavila u ulogu nasilnika i šovinista kojeg se ne bi posramili niti u provinciji Burkine Faso. To je jednoznačno izjava da je žena sama kriva za seksualno nasilje jer se, primjerice, provokativo odjenula ili objavljivala fotografije u kupaćem kostimu na Instagramu. Nažalost, na feminističkoj sceni u Hrvatskoj vladaju osobe koje fašistički diskriminiraju ljude na temelju njihovih uvjerenja i stavova, i to je jako loše. Veljača i slične njoj unose razdor među žene, i samim time obezvređuju borbu za ravnopravnost spolova. To nije dobra pojava u društvu, i žalosno je da u 21. stoljeću u javnom prostoru prolazi praktički nezapaženo takvo netolerantno i diskriminatorsko ponašanje.

Priča oko Europske prijestolnice kulture ne sjeda gradonačelniku najbolje. Dojam je kako bi najradije sve izbrisao, zašto?

Obersnelu je kriza uzrokovana koronavirusom došla kao “joker zovi”. Sada će po ustaljenom običaju sve svoje neuspjehe, uključujući i propast projekta EPK, pokušati svaliti na krizu. Naime, on nikada ne preuzima odgovornost za svoje odluke. Čas mu je kriv dr. Franjo Tuđman, čas Sanader, čas recesija iz 2008. godine. Međutim, riječki proračun bio je u fazi kronične nelikvidnosti i gornje granice zaduženja puno prije pandemije. Samo iracionalan čovjek u takvim se uvjetima obavezuje uložiti 30 milijuna eura vlastitih sredstava u projekt poput EPK. Osim što je u startu bilo krivo uopće ulaziti u taj projekt jer se radi o prevelikom financijskom zalogaju za Rijeku, projektom se loše i netransparentno upravljalo. Daje se naslutiti da su se honorari dijelili po prijateljskim i obiteljskim vezama. Primjerice, „umjetnik” Nemanja Cvijanović, autor famozne petokrake i manifestacije podjele „Manifesta komunističke partije ujedinjenog građanstva Rijeke”, trebao je dobiti autorske honorare za te umotvorine, a istovremeno je bio zaposlen na jednoj od vodećih pozicija u agenciji Rijeka 2020 koja financira te projekte. To nije društveno prihvatljivo, i takve stvari se ne bi trebale događati kad je riječ o proračunskim sredstvima. Zatim, pročelnik za kulturu Ivan Šarar bivši je član Leta 3. Čak tri člana tog benda bila su angažirana na otvaranju EPK. Šlag na tortu slučaj je supružnika koje sam spomenula na Vijeću, a zbog čega me Obersnel nazvao lažljivom alapačom, iako nije demantirao niti jednu činjenicu koju sam navela. Činjenica jest da je suprug Obersnelove bliske suradnice, koja je godinama Vodila službu za odnose sa medijima, dobio izdašan autorski honorar na otvorenju EPK kao dio autorskog dvojca za skladanje glazbe za „Operu Industriale”. Taj isti gospodin do listopada 2008. bio je suvlasnik tvrtke Manufaktura, i to s pročelnikom za kulturu Šararom. Navedena tvrtka u razdoblju od 2008.-2010. ugovorila je gotovo 900.000 kuna poslova s Gradom Rijekom.

Obersnel ništa od navedenog konkretno nije demantirao, već je samo ustvrdio da ja lažem. Nadam se da će se institucije intenzivnije baviti poslovanjem agencija Rijeka 2020, jer koincidencija je previše. Tu moram istaknuti da dio krivice snosi i ministrica Obuljen jer je državna revizija utvrdila kako agencija Rijeka 2020 nije dostavljala potrebna financijska izvješća ministarstvu, a velik dio financiranja osigurala je upravo Vlada iz državnog proračuna.

Nakon 20 godina na čelu Rijeke, Obersnel je najavio kako se neće kandidirati za novi mandat. Po čemu će ostati upamćen?

Ostat će upamćen po tome da nije realizirao niti jedan veći kapitalni projekt i da je zadužio grad do te mjere da smo morali ustupiti državi gradske prostore kako bismo vratili 55 milijuna kuna duga, iako ti prostori vrijede mnogo više. „Uložio” je više od 50 milijuna kuna u autobusni kolodvor koji ne postoji. Unajmio je prazno zemljište na Preluku, a građani su taj njegov „poduzetnički pothvat” platili oko 20 milijuna kuna da bi za gotovo istu cijenu to zemljište bilo kupljeno od treće osobe. Ulaže desetke milijuna kuna u obnovu motornog broda Galeb iako i njegova vlastita studija pokazuje da taj projekt nije isplativ, te da s projiciranom zaradom od prodaje ulaznica ne možemo plaćati niti godišnje održavanje. Zavezao nam je omču oko vrata i njegove „investicije” ćemo plaćati dok smo živi. Istovremeno, ne ulažemo u proširenje vrtićkih kapaciteta. Riječka djeca svake godine ostaju neupisana u vrtiće. Povećao je građanima komunalnu naknadu, a standard održavanja komunalne infrastrukture ostao je ispod prihvatljive razine.

Nastupate kao nezavisna zastupnica. Kako je došlo do razlaza Vas i HDZ-a?

Gradsko vijeće moj je „hobi”. Dugo sam prisutna u političkom životu, ali u potpuno drugoj ulozi. Vodila sam niz predizbornih kampanja, te radila za Davora Stiera u Europskom parlamentu. Nažalost, nisam mogla ostati politički aktivna kao vijećnik i zadržati vjerodostojnost u sklopu riječkog ogranka HDZ-a. Bit ću vrlo iskrena – iako su mi pojedine odluke Vlade i gospodina Plenkovića bile neprihvatljive, to nije razlog moga odlaska. Sve se to da pretrpjeti, ne možemo se u svemu slagati. A i prema gospodinu Plenkoviću ne mogu ljudski gajiti negativne emocije budući smo ipak radili u Bruxellesu i sjećam ga se kao poštenog i vrijednog čovjeka. Razlog mog odlaska riječki je ogranak HDZ-a, a nažalost vrh stranke time se nije pozabavio. Nakon 11 godina čekanja na promjene, one nisu uslijedile. Zato sam na nagovor članova koje izrazito cijenim istaknula kandidaturu za predsjednicu riječkog ogranka kako bismo pripremili HDZ za lokalne izbore. Zbog pandemije koronavirusa, unutarstranački izbori su odgođeni i neće se održati prije lokalnih izbora. To je za mene neprihvatljivo. Ovakvo vodstvo riječkog HDZ-a, koji je u najgorem rasulu od kad sam se osobno učlanila, ne može doprijeti do značajnijeg broja birača na lokalnim izborima. Gradski odbor HDZ-a davno je postao protustatutarno tijelo. Određena ekipa privatizirala je stranku, ne mare za Statut i članove, a djelomično su si uzeli za pravo ponašati kao politički komesari. Žao mi je zbog vrijednih i poštenih članova riječkog HDZ-a, koji su u većini, ali zbog interesne manjine ne dolaze do izražaja. Zbog tih vrijednih i poštenih članova za mene je odlazak iz HDZ-a bio emocionalno težak, osjećala sam se kao da ih ostavljam na cjedilu. Ali, morala sam se ipak odlučiti za dobrobit Rijeke i Hrvatske, iznad dobrobiti HDZ-a. Stranka mora biti sredstvo, a ne cilj. Svoju stranačku iskaznicu još nosim u novčaniku i ne žalim što sam 11 godina bila aktivan član. Sve što sam činila, činila sam iz uvjerenja. Politiku HDZ-a dr. Franje Tuđmana i dalje zastupam, moji stavovi se nisu promijenili odlaskom iz stranke.

Je li SDP sazrio da izgubi i svoju najveću utvrdu u Hrvatskoj?

Nažalost, SDP je uspio sakupiti stabilnu većinu u Vijeću političkom trgovinom, te sa žetončićima iz redova HNS-a i Liste za Rijeku bez problema nas dodatno zadužuju i povećavaju namete. Međutim, riječki SDP jest sazrio da izgubi vlast u Rijeci, organizacijski su na koljenima. Najizgledniji kandidat SDP-a za gradonačelnika je Obersnelov zamjenik, Marko Filipović, koji je jednako odgovoran kao i Obersnel za stanje u Rijeci, posebice zato što je i nakon što je postao predsjednik riječkog SDP-a, sudjelovao s Obersnelom u zaduživanju grada za propale projekte i netransparentno poslovanje. Dobar protukandidat Filipovića će lako pobijediti na lokalnim izborima. Zato su idući lokalni izbori u Rijeci ključni, no važno je motivirati birače da izađu na izbore. U konačnici, za situaciju u Rijeci je djelomično odgovorna i oporba. Niska izlaznost na lokalnim izborima u Rijeci jasno pokazuje da su birači nezadovoljni SDP-ovom vladavinom. Obersnel je osvojio posljednji gradonačelnički mandat s manje od 16 posto podrške svih birača. No, niska izlaznost građana također pokazuje da se nitko u oporbi nije nametnuo kao alternativa. To je uostalom i bio moj cilj, pokušati afirmirati riječki HDZ kao istinsku alternativu sadašnjoj vlasti na sljedećim lokalnim izborima. Nažalost, to nije bilo moguće zbog interesne klike u vrhu riječkog HDZ-a. Oni ne mogu ostvariti u ovome sastavu zapaženiji rezultat na idućim lokalnim izborima, i opet su u situaciji da nemaju prepoznatljivog kandidata za gradonačelnika. Ponavlja se scenarij iz 2017. kada zbog neprepoznatljivosti HDZ-ov kandidat nije ušao niti u drugi krug izbora. Na sreću, afirmirali su se na riječkoj političkoj sceni pojedini neovisni vijećnici, zatim vijećnici Mosta i Akcije mladih, koji su se pokazali kao aktivna oporba koja nije na prodaju. Uz dobro osmišljenu strategiju, oni bi se mogli afirmirati kao alternativa faraonskoj vladavini SDP-a u Rijeci. Rijeku treba spasiti od bankrota, fokusirati se na poboljšanje svakodnevnog života građana, restrukturiranje gradskih tvrtki i ustanova u kulturi. Mislim da tu oporba s obje strane političkog spektra može pronaći visoku stopu konsenzusa.

Država je na području Rijeke financirala mnoge kapitalne objekte, od bolnice do gradske obilaznice i uskoro nizinske pruge… Je li to zasluga Olega Butkovića?

Sve važnije kapitalne projekte u Rijeci financirale su Vlade HDZ-a, a za vrijeme SDP-ovih Vlada smo paradoksalno bili potpuno ignorirani. U mandatu HDZ-a 2009.-2011. naš grad i županija imali su najviše ulaganja od središnje vlasti od svih ostalih županija u RH. Istaknula bih izgradnju Kampusa na Trsatu – projekt vrijedan 600 milijuna kuna, izgradnja državne ceste D 404 od terminala do Sušačke Drage, dovršetak punog profila južnog traka zaobilaznice, ulaganje u novi Klinički bolnički centar u vrijednosti od 750 milijuna kuna, osigurana su i sredstva za nabavku novih autobusa za riječko komunalno poduzeće Autotrolej. Što se tiče ministra Butkovića, treba priznati da je maksimalno ulagao u naš kraj, čak mu je to i spočitao SDP-ov Ostojić. Kao ministar, mislim da Butković odrađuje jako dobar posao. Ono čime nisam zadovoljna jest što je on kao predsjednik Županijskog odbora HDZ-a najodgovorniji za stanje u riječkom HDZ-u.

 

Autor:7dnevno/Željko Primorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.