fbpx
Unsplash/Ilustracija

ISTUPAJU LI HRVATI IZ CRKVE? Mladić koji se ispisao svjedoči: ‘Ja nisam imao problema, no nekima su rekli da postaju djeca Sotone ako to učine’

Autor: Mia Peretić

Svaka godina nosi svoje izazove, a posebno je “nesretna” 2020. za mnoge bila test strpljenja, snage, živaca, a nekima, kako se čini, i test vjere.

Test koji, bar se tako doima, neki vjernici nisu prošli ako je suditi po vijesti da katolici u Kölnu masovno napuštaju Crkvu te da je u čitavoj Njemačkoj čak pao sudski server zbog navale građana koji se službeno žele ‘ispisati’ iz Katoličke crkve.

Kako piše Deutsche Welle, sud daje tisuću termina mjesečno za napuštanje crkve, a potražnja je bila daleko veća.

Navedeni trend napuštanja crkve pogađa i katoličku i evangeličku crkvu u toj europskoj zemlji, a u praksi to izgleda tako da se izlazak iz Crkve službeno obrazlaže predstavnicima nadležne državne vlasti. U Njemačkoj su obje velike kršćanske crkve javno-pravne ustanove pa država za njih ubire crkveni porez u visini od osam ili devet posto od poreza na dohodak. Oni koji više zarađuju, plaćaju više crkvenog poreza godišnje. Taj porez otpada izlaskom iz crkve i to je mnogima u Njemačkoj posebno “atraktivno”.

Zašto vjernici odlaze?




Kako se navodi u tekstu DW-a, nagli porast broja ljudi koji napuštaju crkvu u Kölnu povezan je sa skandalom oko kardinala Rainera Marie Woelkija kojem se predbacuje pokušaj zataškavanja incidenata seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi. No, uzroke otuđenja među vjernicima ne treba tražiti samo u pedofilskim skandalima.

Duboko katolička zemlja poput Italije također bilježi sve praznije bazilike. Jedan od rezultata studije o okretanju Talijana od Crkve sociologa religije Francesca Garellija jest da se trećina ljudi u Italiji opisuju kao ateisti, dok samo petina redovno posjećuje mise. Stručnjaci i u Poljskoj primjećuju da kriomice dolazi do sekularizacije.

Kakva je situacija u Hrvatskoj?




S obzirom na to da su bolesti, potresi i poplave iz protekle 2020. godine često opisivani kao nedaće biblijskih razmjera, a svijetlo na kraju tunela po pitanju panedmije koronavirusa još je slabašno, zanimalo nas je je li u vjernike u Hrvatskoj uhvatilo slično raspoloženje zbog kojeg su možda i u većem broju odlučili posegnuti za ispisnicom iz Crkve.

Upit smo poslali na adresu Zagrebačke nadbiskupije, a zanimalo nas je bilježi li Crkva u Hrvatskoj sličan trend kao Njemačka, koliko je ljudi tražilo ispis iz Crkve u 2020. godini te radi li se o nekom uzlaznom trendu. Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije nam kaže, što se tiče Crkve u Hrvatskoj općenito, svaka nad/biskupija je zasebno upravno područje.

“Što se pak tiče Zagrebačke nadbiskupije nije primjetan nekakav uzlazni trend i na godišnjoj razini nema puno istupa formalnim činom iz Katoličke Crkve”, odgovaraju nam.

Unsplash/Ilustracija

Centar za građansku hrabrost kaže, ljudi svakodnevno skidaju upute za ispis




S istim pitanjem obratili smo se i Centru za građansku hrabrost, udruzi čiji je cilj promicanje i poticanje građanske hrabrosti. Upravo smo, informirajući se o temi ispisa iz Crkve, primijetili da na svojim internetskim stranicama nude poprilično detaljno i jasno objašnjenje postupka ispisa iz Crkve.

“Svakodnevno vidimo da ljudi skidaju naše upute, barem jednom u dva tjedna nam se jave s dodatnim pitanjima. Jako smo zadovoljni što ljudi mogu na našim stranicama pronaći sve potrebne informacije i dokumente”, odgovaraju nam iz udruge.

Kako izgleda postupak ispisa iz Crkve

Kako stoji na internetskim stranicama udruge Centar za građansku hrabrost, postupak je zaista sasvim jednostavan. Prvo je potrebno u tri primjerka ispisati, ispuniti i potpisati “Deklaraciju o istupanju iz Rimokatoličke Crkve”, kao i popratno pismo koje pojašnjava da imate pravo na istup. Taj se dokument zove “Pojašnjenje o pravu na istupanje”.

Sugeriraju, najlakše je vlastoručni potpis ovjeriti kod javnog bilježnika. Time se validira identitet potpisnika te se sprječava mogućnost polemiziranja biskupa i župnika oko toga je li je istupitelj/ica svojevoljno, bez prisile potpisao/la deklaraciju, odnosno sprječava se sumnja u vjerodostojnost deklaracije kao izražavanje slobodne volje bez ičije prisile. Ovjereni original šaljete župi, a kopiju biskupiji.

Nakon toga je potrebno u tri primjerka ispisati “Interni crkveni dokument” koji objašnjava da vjernica/k ima pravo na istup (Actus formalis). Zatim se po jedan primjerak dokumenata “Deklaracije”, “Pojašnjenje o pravu na pristupanje” te “Actus formalis” preporučeno s povratnicom šalje na dvije adrese – Župni ured gdje ste kršteni i Biskupski ordinarijat – biskupija u kojoj se nalazi župa u kojoj ste kršteni. Treći set dokumenata zadržavate za sebe.

Svjedočanstvo mladića koji se ispisao iz Crkve: Ako mislite da se ispisujemo samo mi ‘nevjernici’, gadno se varate

Danko Maleković je mladi aktivist za ljudska prava koji nam je pristao ispričati o svom iskustvu ispisa iz Crkve. Kaže nam, nije mogao više gledati i trpjeti uplitanje oltara u svaki dio i sferu javnog života, kao i privatnih života pojedinaca.

“Ispisao sam se prije dvije godine, vrlo jednostavno sam slijedio pravila ispisa na stranici Centra za građansku hrabrost. Tako da je moj ispis trajao svega deset dana do stizanja dokumenta Ispisnica”. Dodaje nam, problema nije imao, no zna za slučajeve nekih koji na ispisnicu čekaju po par mjeseci ili im na kućnu adresu dolaze odbijenice i pisma u kojima se navodi da ih “Bog neće primiti u raj ili da postaju djeca Sotone ako se ispišu”. Kako nas upozorava sugovornik, tada se treba javiti Pučkoj pravobraniteljici s fotografiranim dokumentima uz napomenu o kršenju osnovnih ljudskih prava na ne-religijski život.

“Crkva nema pravo kršiti osnovna ljudska prava te ignorirati ljude koji žele izvršiti ispis, a ako mislite da se ispisuju samo, nazovimo nas, “nevjernici”, varate se gadno jer ima jako puno vjernika koji ne žele imati veze s crkvenom organizacijom, što pak ne znači da nisu zadržali u sebi osnove vjere, molitve Bogu i tome slično”, rekao je i dodao da se nije zamarao time što će “selo reći”.

“To nije život, to su skrivanje i licemjerje, a ja ne želim biti kao crkva. Nikada se tamo nisam ugodno osjećao, kršten sam sa sedam godina, a imao sam osjećaj nelagode kada sam počeo shvaćati da to što govore ne stoji, a što ste stariji polako shvaćate tko su i što su. Ne generaliziram svećenstvo jer znam da ima predivnih svećenika koji su zaista dobri ljudi. No, pitam se, što je s nekažnjenim kršiteljima zakona, što se tiče sa slučajevima silovanja djece, njihovim tajnim obiteljskim životima, milijunskim budžetom. Ukratko, ne marim za okolinu jer ne nanosim zlo nikome, čak se nisam ni potukao u životu”, iskren je naš sugovornik koji tvrdi da je, što je vrijeme prolazilo, bio zadovoljniji svojim potezom.

Screenshot/Ispis/Privatna arhiva

Kanonsko pravo ne predviđa mogućnost izlaska iz Crkve

Postoji jedna stvar oko koje se teolozi i kanonski pravnici slažu bez obzira na zemlju i konfesiju, a to je da se krštenje ne može poništiti, čak ni u zemljama poput Njemačke, gdje je izlazak iz crkve zakonski moguć. Kršteni čovjek, s crkvenoga gledišta, zauvijek ostaje kršćanin. Na koncu, rečenica “formalni istup iz Crkve ne poništava neizbrisiv biljeg krštenja” stoji i u brojnim dokumentima, odnosno “Ispisnicama” koje smo do sada vidjeli.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.