fbpx
Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

ISTINA O STRADALIM OBJEKTIMA: U potresu su uništene stare građevine i loše obnovljeni objekti

Autor: Sanja Plješa/Hina

U razornom potresu koji se dogodio 29. prosinca 2020. najviše su stradali objekti i dio kuća koje su loše obnovljene, a ostale su sačuvane kvalitetno građene kuće, ocjena je građevinskih konstruktura koji su obišli područje Sisačko-moslavačke županije kako bi ustanovili kolika je šteta od potresa.

Novinar Hine Ivo Lučić razgovarao je sa statičarima koji su pregledavali to područje. Pritom su mu rekli kako su na teren došli već drugi dan nakon potresa.

“Kada se dogodio drugi razorni potres, morali smo resetirati sve što smo snimili i krenuti ponovno”, rekao je Mario Uroš, izvanredni profesor na Zavodu za tehničku mehaniku Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

On je član skupine koja je pokrenula utvrđivanje posljedica zagrebačkog potresa. Inače, u Centru za potresno inženjerstvo registrirano je gotovo 1300 statičara.

Prvog tjedna nakon potresa, u Sisačko-moslavačkoj županiji bilo je angažirano oko 200 ekipa s približno 500 kolega




Kako je istaknuo Uro, statičari koji su obišli taj teren dnevno su unosili u računalni sustav od 2000 do 2500 pregledanih objekata, dvostruko više nego u Zagrebu. Dodao je kako su svi inženjeri u početku sudjelovali volonterski no kasnije su onima koji su to tražili isplaćene dnevnice jer neke tvrtke svojim zaposlenicima više nisu dopuštale volontiranje, no ipak je veliki broj statičara nastavio volontirati.

Među njima je i redoviti profesor na Katedri za nosive konstrukcije Građevinskog fakulteta u Rijeci Davor Grandić, koji je na potresnom području proveo tjedan dana. Prethodno je sudjelovao u utvrđivanju posljedica u Zagrebu, te u Stonu 1996. godine.

“Svakoj smo kući pristupali na jednak način. Potres je bio izuzetno jak, po svemu sudeći s velikim ubrzanjem ali nemamo još rezultate ubrzanja, i posljedice koje vidimo na terenu nisu izvan očekivanja”, rekao je Grandić.




Stručnjaci navode kako je većina oštećenih zgrada građena od nearmiranog ziđa i opeka koje su izgubile svojstva, kao i mort koji ih povezuje, odnosno vezivni materijal. Ima i nove gradnje koja je stradala, ali gotovo u 95 posto slučajeva je stara, a primjer za to je središte Petrinje, vrijedna kulturna baština koje ne može opstati ako se ne obnavlja.

Grandić je rekao kako nisu toliko stradale drvene kuće jer su lagane i imaju sposobnost velikog prigušenja udara i velikog utroška energije.

“U jednoj takvoj kući smo zatekli djeda sama sa štakama, bio se jako uplašio potresa, ali je kuća ostala kompaktna. Susjedi su mu pomogli vratiti crijep i on može u toj kući boraviti. Kuća ima međusobno dobro povezane hrastove ‘planke’ i malu masu”, naglasio je Grandić.

“Dobro su prošle i armiranobetonske kuće koje su propisno građene”, napomenuo je Uroš.




Osim toga većina zgrada ima problema s dimnjacima i dijelovima zabatnih zidova, pa su stoga propisane hitne intervencije da se oni uklone.

Velike rasprave u javnosti izazvala je činjenica da su neka sela bila potpuno obnovljena nakon rata, te da su u potresu pretrpjela neočekivano velika oštećenja. Grandić i Uroš smatraju da su kuće koje su propisno obnovljene izdržale udar potresa.

Profesori smatraju kako je većina zgrada dobro obnovljena. “Projekti obnove su prilično dobri, vjerojatno su problemi nastali zbog nekontroliranih uvjeta građenja. Sve oštećene kuće su imale grube inženjerske greške kod izvođenja. Tko je točno kriv ne znam, lako je to utvrditi”, rekao je profesor na Sveučilištu u Zagrebu.

“Ako je kuća u obnovi građena iznova, od početka, naročito one kod kojih je poštivan prostor od 35 kvadrata po jednom članu kućanstva, takve se nisu jako rušile i bile su uporabljive”, istaknuo je Grandić.

On smatra da ako se kod obnove nastojalo zadržati postojeće gabarite kuća, na postojećim temeljima, a vlasnici su to često htjeli, takve obnovljene kuće su pretrpjele veća oštećenja i često su neuporabljive. Slično je i s kućama koje se stradale u požaru pa su na ostatke dograđeni novi tavanski zidovi i novi krov.

Uroš je rekao kako su tipične greške da je kuća sanirana, a nije obnovljena.

“Ovo znači da je kuća praktički vraćana u prvobitno stanje. To je bilo dozvoljeno u poslijeratnoj obnovi radi dinamike vraćanja izbjeglica i ogromnog broja kuća koje su se trebale obnoviti. Također, ponekad se na staroj podlozi gradilo novo, npr. na sloj bitumena se stavljala cigla bez učvršćivanja. To nije bio čest slučaj, ali ima takvih ekstremnih primjera – gdje je cijela kuća otklizala. Dobro građena kuća pri ovako jakom potresu može biti oštećena, ali ne smije doći do urušavanja i opasnosti po živote korisnika, odnosno do ‘stanje znatnog oštećenja zgrade'”, naglasio je Uroš.

“Kod kuća koji su ljudi sami zidali, a obnova postavila samo krov, često je ugrađen slab mort, koji je u fugama ispran do trećine bloka, i to je bitan uzrok slabosti građevine. Da su bile popunjene te fuge i još popravljena fasada, te bi kuće bolje prošle. Na primjer, jedna stara kuća u Hrastovici, koja je nadograđivana iz više dijelova, malo i u obnovi, ali je fugirana i održavana, prošla je gotovo bez oštećenja. A susjedne kuće, koje vlasnici nisu održavali, doživjele su teška oštećenja”, rekao je Grandić.

Uroš je za kraj rekao kako su mnoge kuće sanirane, ali ne i obnovljene. “Stavljanjem nove armiranobetonske ploče i to ih je velikoj mjeri spasilo od značajnog oštećenja. Iako su samo pokrpane to je spasilo stvar”, istaknuo je Uroš.

Autor:Sanja Plješa/Hina
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.