ISPOVJEDIO NAM SE POZNATI SVEĆENIK! Plaća je skočila, ali život nikad nije bio teži: ‘Imam sreću što mi župljani počiste stan, operu i izglačaju’

Svećenici nakon dolaska eura imaju razloga za slavlje. Naime, “božji ljudi” koji su do 1. siječnja dobivali plaću od 3.000 kuna, od nove godine će dobivati 640 eura. Riječ je o osnovnoj plaći na koju onda idu i dodatni bodovi.

O povišici i troškovima života svećenika razgovarali smo s vlč. Kristijanom Zebom iz župe Sv. Križa riječke nadbiskupije, koji kaže kako njegova plaća ovisi o godinama staža i broju župljana.

“Moja župa u Rijeci broji više od pet tisuća vjernika pa sada na osnovicu dobijem negdje oko 840 eura”, priznao nam je velečasni.

‘To vam je čisto za preživjeti’

Na naše pitanje je li mu ta plaća dovoljna za život, tužno odmahuje glavom.

“Da vam budem iskren… Što se tiče plaće, to vam je čisto za preživjeti. Evo, upravo sam dobio račune. Samo za grijanje kuće župnog stana moram platiti 326 eura. A gdje je sad struja, gdje je sad sve ostalo”, pita se velečasni.

Kaže kako je sretan što su im digli plaću, ali kako to i nije tako puno kao što što se možda čini jer je u međuvremenu sve poskupjelo.

“Župni stanovi spadaju pod domaćinstvo pa plaćamo režije po istim cijenama kao i ostali građani. Što se tiče crkve, tu je situacija specifična jer plaćamo režije po industrijskim cijenama, kao da smo firma. Možete zamisliti kolika su to onda davanja, a sve ide iz župe”, požalio nam se Zeba.

Objašnjava kako se i u crkvi vidi kako je ljudima sve teže živjeti i kako je kriza uzela maha.

“U škrabici gotovo više uopće nema novčanica, gotovo su sve kovanice”, otkriva.

Pitamo ga jesu li su župljani u njegovoj župi navikli na euro ili i kod njih još uvijek padne koja kuna.

Velečasni se smije pa kaže: ‘Mislim da ćemo mi najmanje još godinu dana viđati kune u župi”.

Nadbiskupija dužna pomiriti razliku

Što se tiče plaćanja režija, objašnjava kako sam plaća 50 posto režije župnog doma, a 50 posto plaća župa.

“Htio bih se zahvaliti svojim župljanima, jer sav taj novac dolazi od njih. Da nije njih, naša župa ne bi mogla funkcionirati. Nije tako kod svih”, govori nam Zeba koji ističe kako u u nadbiskupiji postoji ustanova za uzdržavanje klera i crkvenih službenika za one župe koje se iz ovog ili onog razloga ne mogu same uzdržavati.

“Ako se utvrdi da župe ne mogu same, jer nemaju dovoljno sredstava onda je nadbiskupija dužna pomiriti razliku i pomoći svećeniku da može sam sve to podmiriti i koliko toliko dostojno sam živjeti”, priča.

“Sve vam to ovisi kakvi su svećenici prema narodu. Ako vas ljudi prihvaćaju, podržavaju u vašem radu, onda je puno lakše. Ako vas ne prihvate, onda je i manje novaca, ljudi manje dolaze na misu”, kaže.

Mnogi se pitaju kako u stvarnosti funkcioniraju milodari, pa smo pitali velečasnog da nam to objasni.

“Od nedjeljne milostinje 80 posto ostaje u župnoj blagajni, a 20 posto se predaje u nadbiskupiji. Tu su i sredstva koja dobivamo od sprovoda, vjenčanja i drugih crkvenih poslova, a sve to ide na održavanje crkve, plaćanje računa i za plaću župniku”, kaže.

Vjenčanje se plaćalo 200 kuna, sada 50 eura

Kao i u cijeloj državi i kod njih su cijene znatno skočile nakon uvođenja eura. Prije 1. siječnja vjenčanja i sprovodi su se plaćali 200 kuna, a sada su 50 eura (375 kuna).

“Sve je poskupilo, pa smo morali i mi. Govorio sam o tome na misama, da na vrijeme upoznam župljane”, kaže Zeba koji nam kaže kako nikad ne bi tražio novac od ljudi koji kažu da nemaju.

“Rekao sam u crkvi da ne bih htio da nam se dogodi u župi da netko zbog poskupljenja ne pozove svećenika na sprovod ili na vjenčanje. Ako obitelj nije u mogućnosti platiti iznos, mi kao župnici ih možemo osloboditi plaćanja, a to i radimo”.

Osvrnuo se i na glasine kako svećenici uvijek voze skupe automobile.

‘Prije sam više volio mijenjati automobile’

“Ma to su samo puste priče. Po svojim kolegama vidim kako preferiraju Škode Octavije, Golf, možda se nađe neki Mercedes, ali on je uglavnom nekoliko godina star. Evo, ja trenutačno vozim Smatra starog 23 godine, ali imam i još jedan malo bolji auto ako idem malo dalje. Imao sam tako Opel Mokku”, objašnjava.

Kaže kako njemu samome automobil nije tako važan.

“To je samo komad lima koji mene osobno ne opterećuje. Moram biti iskren, prije sam više volio mijenjati automobile, ali sam sada shvatio da je to najgluplja stvar koja postoji”, priča.

Na naše pitanje kako skupi za auto, objašnjava kako svećenici nisu kreditno sposobni, pa ako žele kupiti auto moraju uzeti kredit preko nadbiskupije.

“Oni će vam maksimalno odobriti neki kredit srednje klase, neće dozvoliti neki luksuz. Na svećeniku je onda da nadbiskupiji vrati taj kredit u 4-5 godina. Na sreću, bez kamata”, smije se Zeba.

‘Da imam ženu i djecu ne bismo se mogli pokriti’

Što se tiče njegovih župljana, kaže kako je i sam primijetio kako njegovi župljani iz dana u dan sve teže žive.

“Naša je prednost što živimo sami. Da imam ženu i djecu sa ovakvim prihodima ne bismo se mogli pokriti da žena ne radi. Kako sam ja sam, meni je puno lakše. Ručak uglavnom jedem kod svojih, oni blizu žive, a ponekad te pozove i neki župljanin na obrok. Ali te priče da svećenici imaju brdo novaca, to su prazne priče. Naravno, uvijek ima onih koji dolaze iz bogatijih obitelji pa im onda obitelj pomaže. Ali što se tiče troškova, i mi imamo sve troškove kao i sve druge obitelji”, objašnjava.

Žali se kako nema kuharicu, pa se mora sam snalaziti u kuhinji. Sam skrušeno priznaje kako nikad nije naučio kuhati.

“Kako ne znam kuhati, uvijek se trudim u hladnjaku imam neki narezak ili nešto za pojesti, ali stvarno nisam baš od kuhinje”, govori nam.

“Ako bi baš uzeli nekoga da vam redovito kuha onda to košta, a to kod nas još nije do kraja uređeno. Ja imam sreću što mi ljudi iz župe počiste župni stan, operu i izglačaju, pa im ja dam neku nagradu za to”, opisuje nam župnik kako izgleda njegov svakodnevni život.

I svećenici gledaju cijene na Crnom jaju

Pitamo ga uspije li uštedjeti za godišnji odmor ili je to i njemu, kao i većini građana Lijepe naše, nedostižan san.

“Ako se čovjek potrudi i ako je malo skromniji, pa ako ima prijatelja, a ja hvala bogu imam prijatelja i poznanika, onda si i ja mogu priuštiti neki godišnji odmor. Rijetko tko od nas svećenika može sebi priuštiti neki bolji pansion, a i oni koji uzimaju vjerojatno prate neke akcije kao što je Crno jaje i slično”, kaže.

Na komentare kako nije fer da svećenici ne plaćaju poreze, a obični građani moraju, kaže kako sam ne bi imao ništa protiv plaćanja.

“Ipak, to je ipak na nekoj višoj instanci. To bi trebala rješavati Hrvatska biskupska konferencija sa Vladom. Mi mali svećenici tu ne možemo apsolutno ništa reći ni na to utjecati. Kad bi se išlo u tom pravcu, vjerojatno bi se mogao mijenjati kompletni financijski sustav. Što će biti, ne znam”, zaključuje Zeba.