Dubravka Šuica

IMAMO PIKANTNE DETALJE! ŠUIČINI TAJNI PRIJATELJI: Je li, pogodujući ovim ljudima, postala najbogatija hrvatska političarka?

Autor: Iva Međugorac

Profesorica engleskog i njemačkoj jezika u Osnovnoj školi Lapad, prva je to stepenica raskošne karijere najimućnije HDZ-ovke Dubravke Šuice, koju je započela davne 1981., a koju je potom usmjerila na rad u Umjetničkoj školi Luka Sorkočević. Dva desetljeća Šuica je radila u dubrovačkom prosvjetnom sustavu, pa je tako, u jednom stadiju života, postala zadužena za prosvjetu u Izvršnom vijeću Dubrovnika, gdje je radila kao asistentica na Pomorskom fakultetu, ali i kao predavačica na dubrovačkom veleučilištu. Kao jedna od crtica u njezinom predpolitičkom životopisu spominje se i funkcija ravnateljice dubrovačke gimnazije. Devedesetih godina, Šuica se priključuje HDZ-u te vrlo brzo postaje šefica dubrovačkog ogranka stranke. Uspinjala se Šuica po političkim razinama postepeno, ali iznimno spretno i brzo. Obnašala je tako i funkciju vijećnice u ondašnjim gradskim i županijskim vijećima. No, prekretnicu je doživjela onoga trenutka kada je postala saborska zastupnica, a zatim i dubrovačka gradonačelnica. Na toj se poziciji Šuica zadržala dva mandata, sve do pojave Andre Vlahušića. Osam godina Šuica je ravnala Dubrovnikom, a to joj je donijelo titulu najuspješnije hrvatske pa potom i europske gradonačelnice. No titula je nije lišila prozivki pa su se tako na putanji, ove sada već europske političarke, našle prozivke zbog uređenja zahoda u Gradskoj vijećnici, koji su prozvani ‘zlatnim toaletima’, budući da je kvadratni metar stajao basnoslovnih četiri tisuće eura. Šuškalo se tu i o raznim pogodovanjima, kojekakvim građevinskim lobijima, ali Šuicu to nije omelo, pa je svoju karijeru granala na dvjema stranama. Osim na nacionalnoj političkoj pozornici, ona je stasala i u međunarodnim krugovima što potvrđuje funkcija potpredsjendice Zajednice žena Europske pučke stranke. Ubrzo potom, ova HDZ-ovka izabrana je za europarlamentarku. Kada je o stranačkim križaljkama riječ, valja reći kako Šuica nije uživala simpatije bivšeg šefa Sanadera, a oni upućeni u stranačke peripetije to pripisuju njezinoj prisnosti s Ivićem Pašalićem, za kojega kažu da je odigrao jednu od značajnijih uloga u Šuičinoj karijeri. Njezin potencijal nije prepoznala ni Kosor, ali zato ju je prigrlio Karamarko, kojemu je među prvima dala podršku tepajući mu da je ‘stari Tuđmanovac’. U mandatu starog Tuđmanovca, Šuica se i pojavula na listi za Europski parlament, a kada je Karamarko spletom okolnosti posrnuo, ona se vješto priklonila briselskom prijatelju Plenkoviću. Šuškalo se jedno vrijeme da bi baš ona mogla postati šeficom diplomacije, no kako ta šuškanja nisu realizirana, ona je nastavila gurati na europskim pozornicama, kao zamjenica predsjednika parlamentarnog Odbora za vanjske poslove, kao članica Izaslanstva za odnose s BiH i Izaslanstva za odnose sa SAD-om, te kao potpredsjednica Kluba zastupnika EPP-a.

Šuici se ovih dana smiješi i nova fotelja, prestižna povjerenička, ali dok ona gradi europsku karijeru, ovdje u domovini propitkuje se njezina raskošna imovina. Kako i ne bi kada je od Renaulta 4 i skromnog stana na Gružu ova prosvjetarka dogurala do najimućnije hrvatske političarke čiji se imetak procjenjuje na pet milijuna eura. Procjenu o pet milijuna eura puštenu iz GONGA europarlamentarka je opisala kao fake news, međutim transparentnost koja se njeguje na europskim pozornicama u ovom slučaju baš se i nije pokazala. Šuica je odbijala objaviti svoju imovinsku karticu premda je javnost to od nje zahtijevala. Dok je javnost zahtijevala, kolegicu je srčano branio Plenković, no pitanje je koliko je njegova obrana relevantna, jer pobogu, on je jednako gorljivo branio i Kuščevića, i Žalac, i Dalić, i paletu onih reformiranih ministara na koje su oko bacili i USKOK-ovi istražitelji. Bilo kako bilo, nacija je ipak doznala, doduše prilično traljavo i nejasno, što se to krije u najtraženijoj imovinskoj kartici u zemlji.

Kao argument u obranu svoje imovine, Šuica navodi svojeg supruga Stijepu, čovjeka koji je mirovinu dočekao ploveći za inozemne kompanije, a to mu je, kako se može čuti, osiguralo sve ono s čime se danas u javnom prostoru maše i o čemu se lamentira. Kako se može razaznati iz podataka koji su dospjeli u medije, Stjepo Šuica većinski je vlasnik imovine ove dubrovačke obitelji.

Prema onom službeno izrečenom, umirovljeni kapetan broda i bivša prosvjetna radnica Šuica, posjeduju obiteljsku kuću u Dubrovniku, stanove u Zagrebu, suvlasništvo nad kućom na Pelješcu koja je naslijeđena od roditelja, potom vikendicu na Blidinju te kuću u Cavtatu, koja je također naslijeđena. Osim toga, Šuica se navodi i kao vlasnik tvrtke Dube d.o.o. u čijem opisu djelatnosti među ostalim stoji najam brodica i jahti, ali prema ‘Poslovnoj Hrvatskoj’ tvrtka nije aktivna. Šuice posjeduju i paletu dionica, Stjepo Šuica vlasnik je 63 dionice HT-a vrijednih oko 1354 eura, jednak broj dionica iste kompanije posjeduje i sama Šuica, a ona posjeduje i 69 dionica Atlantske plovidbe koje su procjenjene na oko 4105 eura. Spomenimo da, prema aktualnim podacima, u Šuičinoj kartici više ne stoji 27 dionica posrnulog Hotela Belvedere.

Nije u popunjavanju imovinske kartice uvijek sve išlo glatko, pa je vilu u elitnom dijelu Dubrovnika namjeravalo rušiti Ministarstvo graditeljstva, u eri jedne od bivših ministrica Marine Matulović-Dropulić, no potom je odustalo. Radi se o parceli od dvjestotinjak četvornih metara na kojoj su Šuice mogli izgraditi 40, umjesto izgrađenih 80 posto površine, i to objekt do maksimalno 125 metara četvornih. Ali Šuice su izgradile jedinstven objekt koji se sastojao od potkrovlja, prizemlja, kata i podruma koji se rasprostranio na bruto površinu od 506 kvadrata, a neto površina obuhvaća 327,99 m2. Dubrovčani tvrde kako ovoj vrijednoj građevini valja dodati i popločanu kamenu ulicu u duljini od oko 300 metara, za koju se sumnja da je uređena o trošku grada, u vrijeme dok je ona bila na čelu Dubrovnika. Sama je građevina građena u vrijeme rekonstrukcije dubrovačke gimnazije, kojom je Šuica upravljala prije no što je zasjela u fotelju gradonačelnice. Riječ je o projektu iza kojega je stajala Zagrebgradnja. Je li u ovom slučaju bilo pogodovanja, kao što u Gradu sumnjaju, teško je sa sigurnošću reći. Kuću na Viktoriji posjeduje i Šuičin brat Nikša, a nepotvrđene glasine kažu da i ona u stvarnosti pripada sestri Dubravki, no to je tek jedna u nizu zlobnih priča oko obitelji Dubravke Šuice. Inače, brat Nikša spominjan je kao vlasnik punionice vode Viva iz Gruda u Konavlima. Kuća u Cavtatu, koja se navodi na Šuičinom popisu imovine, zapravo je nekretnina koja je započeta te ugrubo dovršena, odnosno ozidana koncem osamdesetih godina, a pretpostavlja se da je u nju ulagano i kasnije, ako ništa drugo, barem na održavanje. U pitoresknom hercegovačkom elitnom odmaralištu Blidinje, Šuica posjeduje vikendicu, koju neki opisuju i kao dvore, a u Zagrebu pak posjeduje dva stana na elitnim lokacijama. Trinaest je metara duga jahta Atlantik koju su Šuice pribavile 2007., a koja je procijenjena na oko dva milijuna kuna. Jahta je kupljena na suprugovo ime, a više od same jahte u gradu se tada pričalo da su za nju dobili najatraktivnije mjesto na vezu u ACI-jevoj marini u Komolovcu, gdje godišnja najamnina stoji 23.700 kuna. Jahta je potom premještena u lučicu Orsan na Lapadu. Šuice su uz to posjedovale tri auta, jet-ski za snijeg i vodu, a od gotovine je kao saborska zastupnica za to vrijeme prijavljivala štednju od 20-ak tisuća eura. Možda nije zgoreg u kontekstu ove priče podsjetiti na otvoreno pismo koje je prije nekoliko godina cirkuliralo javnim prostorom, a koje je dostavljeno u medije, a tako i na adrese bivše premijerke Kosor i Branka Bačića. Pismo su navodno potpisali stari HDZ-ovci koji su zahtijevali da se Šuica smijeni s pozicije šefice dubrovačkog ogranka stranke.

– Vrlo je ružno i vrlo loše za ugled HDZ-a u Dubrovniku da se Dubravka Šuica i dalje u Gradskom vijeću Dubrovnika svojim pitanjima putem gradskih vijećnika, koji to moraju raditi po njezinom nalogu, obračunava sa svojim dojučerašnjim najbližim suradnicima, odnosno pročelnicima gradskih ureda koji su gotovo svi članovi HDZ-a, a koji su i dalje ostali na pročelničkim funkcjama – navodi se u pismu u kojem se Šuicu proziva za apsolutističku vladavinu. Spočitava joj se suradnja s Ivićem Pašalićem te prijateljevanje sa Stipom Gabrićem Jambom, kao i zarada od humanitarnog božićnog domjenka namijenjenog za sigurnu kuću. Šuici se i tada, prije skoro deset godina, spočitavao popis njezine imovine, pa se na meti našla radi prodaje zemljišta na Srđu za golf terene, te se govorilo o aferi vezanoj uz obiteljsku kuću u Pločama. Prema tom pismu, stan na Lapadu, o kojem danas nema ni spomena, navodno je dobila od Ingre. Dakako, sve te navode Šuica je demantirala tvrdeći da je riječ o nepotpisanom falsifikatu.

– Riječ je o djelu nekoga tko je jako zločest jer je sve navedeno čista izmišljotina – komentirala je tada među ostalim HDZ-ovka.




Svu imovinu koja se danas spočitava Šuici, ona najviše pripisuje zaradi koju je njezin suprug kao kapetan duge plovidbe ostvarivao kroz skoro četiri desetljeća rada, što doista i nije posve nemoguće. Ali kada se govori o Stijepi Šuici treba reći kako je kao kapetan duge plovidbe radio i za tvrtku Split Ship Managment, s čijim se vlasnikom Ratkom Božićem poznaje još iz rane mladosti budući da su zajedno plovili. Tvrtka je prema javno dostupnim podacima specijalizirana za trening, prekvalifikaciju te zapošljavanje pomoraca, a ono što je intrigantno kada je o Božiću riječ, njegova je direktorska pozicija u državnom brodaru Jadranplovu. Ondje je stolovao devedesetih, a zbog malverzacija oko naplate osiguranja protiv Božića je bila podignuta optužnica. Ljaga s Božićeva imena skinuta je tek prije tri godine, kada ga je sud oslobodio krivnje jer nije pronađen kontinuitet između kaznenog djela za koje su optuženi 2000. te djela navedenog u novom Kaznenom zakonu iz 2011. Drugim riječima, prema novom Zakonu, direktori Jadranplova morali su oštetiti svoju tvrtku, dok ih je tužiteljstvo teretilo da su joj pribavili protupravnu imovinsku korist. Zanimljivo, Božić i Šuica susjedi su u luksuznom hercegovačkom odmorištu Blidinje, gdje imaju vikendice. Oni koji dobro poznaju taj kraj, Šuičin kućerak roza boje, u takozvanoj Dubrovačkoj ulici, opisuju kao dvorac, no Šuica svoje hercegovačke dvore ne opisuje tako.

Dubrovčani i danas prepričavaju da je za uzlet Dubravke Šuice u političku arenu najzaslužniji Pero Vićan, s kojim je stidljivo ušla u političke vode, a ubrzo potom i procvala. Šuška se u Gradu da je Šuica odlične odnose gradila i s Jambom, a govorkalo se da su prijateljstvo proširili i poslovnim odnosom. Ne treba zanemariti ni poruke saborskog zastupnika MOST-a Nikole Grmoje, koji se u izjavi za naš portal dotakao tog prijateljevanja.

Tema imovine Dubravke Šuice je tema od nekih desetak ili više godina. Ono što sam osobno upozoravao cijelo vrijeme je činjenica da je ona sudjelovala, u najmanju ruku, u sumnjivim poslovima. Spomenimo samo prenamjenu zemljišta u Dubrovniku. To je zemljište bilo u vlasništvu bivšeg gradonačelnika Metkovića Stipe Gabrića Jambe. To je jedna ogromna parcela od 200 tisuća kvadrata, a ona je dio toga prenamijenila iz sportsko-rekreacijskog u građevinsko zemljište. Radi se o zemljištu vrijednosti od 30 do 50 milijuna eura. Možemo samo zamisliti kolika bi bila naknada za takav posao. Vjerojatno zato Dubravka Šuica ne želi odgovoriti na sva pitanja. Nemoguće je da ona kao profesorica, i kasnije kao političarka, stekne toliku imovinu, bez obzira na supruga kapetana i njegovih 40 godina radnog staža – izjavio je Gmoja.




Podsjetimo, prema pisanju medija, postoji mogućnost da je do stana od 80 m2 u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, koji je i bio prijavljivan u njezinoj imovinskoj kartici dok je bila saborska zastupnica, došla pogodujući prijatelju Jambu kroz famoznu prenamjenu zemljišta o kojoj govori Grmoja. Naime, prenamijenila mu je parcelu GP-a Dubrovnik u Rupi kod Boninova.

Oni koji pamte ratna razaranja Dubrovnika, ne sjećaju se Šuice. Kako i bi, kada je razaranje toga grada promatrala iz Beča. Premda se ne sjećaju Šuice iz ratnih dana, Dubrovčani pamte prodaju dijela zemljišta gradske tvrtke Vrtlar tvrtki Vulix stanovitog Tomislava Vučelića. Transfer je odrađen za manje od 15 milijuna kuna, uz obročnu otplatu i umanjenje iznosa po naslovu komunalnog uređenja terena za 3,5 milijuna kuna. U gradnji Lapadskih dvora sudjelovala je pak tvrtka Ingra, kojoj je gradonačelnica Šuica izašla u susret izmjenom Prostornog plana, dopustivši im gradnju dviju dodatnih etaža.

Sve ove prozivke, spočitavanja i ova mreža koja se isplela oko Šuice, nikada do kraja nisu istjerani na čistac. Od svega toga, ona se više ili manje uvjerljivo ograđivala, institucije nisu pretjerano djelovale, pa stoga valja uzeti u obzir da je riječ i o orkestriranim podmetanjima i glasinama zlobnika koji nastoje naškoditi njezinoj uspješnoj političkoj karijeri.

Autor:Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.