Foto: Srecko Niketic / CROPIX

IDS-ov ultimatum Bernardiću: rušenje koalicije SDP-a i HDZ-a u Umagu ili potpora Milanoviću…

Autor: Lidija Bašić

U iščekivanju SDP-ovog isticanja kandiadature Zorana Milanovića za predsjednika RH na nadolazećim predsjedničkim izborima, Istru je zatresla ultimativna vijest saborskog zastupnika Istarskog demokratskog sabora i predsjednika saborskog kluba IDS-a-PGS-a, Giovannija Sponze, koji od SDP-a zahtijeva rušenje koalicije SDP-a i HDZ-a u Umagu, ukoliko žele IDS-ovu podršku Milanoviću… Postavio je, ili bolje rečeno, obrazložio je Sponza i druge uvjete, no minorne u usporedbi sa zahtjevom za ukidanjem umaške koalicije SDP – HDZ koja,  unatoč otvorenim fajtovima i ideološkoj polarizaciji na nacionalnoj razini, na lokalnoj pozornici u Umagu, ipak,  ustrajno funkcionira, prvenstveno među njihovom dvojicom  čelnika – gradonačelnika, Vilija Bassanesea (SDP) i predsjednika Gradskog vijeća, zubnog liječnika, Jurice Šiljega (HDZ). A kako su oni i županijski predsjednici stranaka, miroljubivi odnosi su prisutni i u regiji.

Strahovlada u stranačim redovima

Od lokalnih izbora 2017. godine, među ovim političkim strankama u Istri, nije bilo političkih ni ideoloških sukobljavanja, pa bi svaki politički analitčar ustvrdio da su prirodno ideološki suprotstavljene partije u umaškoj konstelaciji odnosa, duboko povezane jednoumljem, onakvim kakav odgovara jedino Bassaneseu i Šiljegu. Naravno, jer su uveli strahovladu u redove svojih stranaka, koja im omogućava suradnju iz osobnih interesa, dok su većinu članstva pasivizirali, pretvorivši ih u bezličnu amorfnu masu. A time se, nerijetko, Bassanese i Šiljeg vole i javno podičiti…

Stoga je sasvim logično i politički ispravno da principjelni političar, poput Sponze, koji svoje stavove gradi na stranačkoj platformi, proziva Bernardića zbog ovog jednopartijskoga djelovanja u Umagu i Istri, jer mu to priziva u misli mogućnost stvaranja – velike koalicije SDP-a i HDZ-a na nacionalnoj razini. Sponza želi, naime,  da Bernardić i Plenković stave karte na stol i otvoreno objave svojim glasačima – je li ovaj debilni primjer izjednačavanja partija u Istri, možebitni pilot projekt za  potencijalno veliku koaliciju?

Jer, umaški slučaj   nije nimalo trivijalan promatra li se s aspekta demokracije, višestranačja i dihotomije. Podjela na, kolokvijalno nazivane ljevicu i desnicu, odnosno političku polarizaciju od lokalne do nacionalne razine, nosi u sebi ista dijalektička protuslovlja u ideološkoj orijentaciji. Možda postoji uljuđena građanska svijest i shvaćanje pojedinaca koji nastoje protuslovne struje homogenizirati prožimanjem tih suprotnosti, ali svima u Istri je odavno na velika zvona objelodanjeno – da to nije ovaj slučaj Bassanese – Šiljeg…

Prva  Bassaneseova izdaja

Počeci političke ljubavne trakavice između Bassanesea (Nezavisni) i Šiljega (HDZ),  sežu još u doba njihovog vijećničkoga mandata u Gradskom vijeću Grada Umaga  od 2005. do 2009. godine. Tada su napadački nastupali   protiv vodećih u Vijeću – ondašnje koalicije IDS-SDP.

Tijekom 2007. godine, tandem je smislio  zavjeru i uz pomoć HSU-a,  srušio je u prosincu predsjednika Gradskog vijeća iz redova SDP-a. Odmah sljedeće godine, koristeći se unutarnjim sukobima u   IDS-u, uz nekolicinu njihovih odmentnutih huškača, izglasali su nepovjerenje  ondašnjem gradonačalniku, Vladi Kraljeviću (IDS). Uspostavili su tehničku vladu osam mjeseci prije  redovnih lokalnih izbora u svibnju 2009. godine.

U tom burnom i rušilačkom razdoblju, u neprikrivenoj simbiozi Šiljega i Bassanesea, negdje u veljači 2009., Bassanese je prvi put pokušao izigrati Šiljega s IDS-ovcima. Saznavši za  njihov tajni sporazum, Šiljeg je odmah prozvao Bassanesea u Glasu Istre:

“Bassanese koji je postao predsjednik Gradskog vijeća zahvaljujući HDZ-u i HSU-u jer, kako on kaže, to mjesto njemu pripada nakon raspada koalicije SDP-IDS, tajno iza leđa onih koji su mu to omogućili da obnaša dužnost predsjednika Vijeća dogovara koalicijski sporazum s IDS-om protiv kojeg se godinama bori, sada sve radi da bi zadržao svoju fotelju… Iz navedenoga je vidljivo da Bassanese, s obzirom   da nema osnove za napad na mene, opet upotrebljava medije za svoja hvalisanja i promidžbu za predstojeće lokalne izbore.“

Bila je to prva Bassaneseova izdaja Šiljega i prvi javni sukob tog dobro ugođenog dvojca. Međutim, kako mu se izjalovio sporazum  s IDS-om uoči lokalnih izbora, jer nisu pristali na njegovu kandidaturu za gradonačelnika, Bassanese se sa svojom listom Nezavisnih, obratio SDP-u s istim prijedlogom, ali i tamo su ga odbili  zbog dugogodišnjih političkih animoziteta. Stoga je bio prinuđen, vratiti se kući kao  pas Lesi – svojoj prvoj ljubavi – HDZ-u, odnosno Šiljegu, obećavši mu mjesto predsjednika Gradskog vijeća u zamjenu za podršku i tihu koaliciju…

I to je istina kako je Bassanese osvojio izbore za gradonačelnika Umaga 2009., kao kandidat nezavisne liste „Vili Bassanese – za Umag“, zahvaljujući podršci i dugogodišnjoj prisnoj suradnji s HDZ-om, prije svega, s Juricom Šiljegom, tadašnjim predsjednikom HDZ-a Umag.

Dolaskom Zorana Milanovića na vlast na parlamentarnim izborima 2011., Bassanese se sa svojom svitom nezavisnih članova upisao kolektivno u redove SDP-a, 2012. godine. I tada je započeo njegov marš na županijski SDP, u kojem je  beskompromisno i protustatutarno pomeo pred sobom sve iskonske ljevičare u stranci, nametnuvši se za predsjednika SDP-a Istre, 2015. godine.

Druga   Bassaneseova izdaja

Nakon što se tako duboko uvukao u redove SDP-a, Bassanese je i po drugi  put izdao Šiljega, pa je među njima nastupio verbalni rat i medijski  linč. No,  Bassanese je, osjetivši   promjenu političke klime u državi, već 2013. uspostavio sportsku vezu s Rukometnim savezom Hrvatske i njegovim predsjednikom, Zoranom Gopcem. Postao je član HRS-a tako što je već prve godine uplatio 700 tisuća proračunskih kuna na račun Saveza, za razna gostovanja hrvatske vrste u Umagu i besplatno korištenje čitave sportske infrastrukture Umaga za pripreme i turnire. – pod motom – „Umag – rukometni grad“.

Ulaganjima u nacionalni rukomet, Bassanese je za tih 700 tisuća kuna koje uzeo građanima Umaga, praktički kupio sebi mjesto u Predsjedništvu Rukometnog saveza Hrvatske, te ga je predsjednik RSH-a, miljenik HDZ-a, od tada štitio od svih političkih neistomišljenika. „Nemojte dirati Bassanesea, on sve plaća…“, moglo se čuti  po sportsko-političkim kuloarima. Šiljeg ga je pritom prozivao i oštro kritizirao zbog trošenja javnog novca i   osobne koristi, kao i koketiranja preko rukometa s vrhom HDZ-a.

No, otkakao su opet koalicijski partneri,  Bassanese se otvoreno voli pohvaliti kako s Gopcem, preko tvrtke Garden Maksimir i svih povezanih subjekata,  mešetare s nekretninama po Umagu. Kupuju bankovna potraživanja umaških građevinskih tvrtki u stečaju, zajedno s pajdašima iz zaštitarskih službi i bivših pripadnika specijalnih jedinica policije… Šiljeg, pak, na svom domoljubnom jeziku – šuti.

Politička farsa s gradonačelnicom HDZ-a

Naime, Šiljegov je politički HDZ-ovski kredibilitet i ukazivanje na političke marifetluke i financijske   Bassaneseove malverzacije  trajao od 2012.   do početka lokalnih izbora 2017. godine, kada je opet sklopio tajni dogovor s Bassaneseom i otvoreno se u lokalnoj izbornoj kampanji založio kod svog članstva za davanje podrške SDP-ovcu, Viliju Bassaneseu (SDP), kandidatu za gradonačelnika, umjesto HDZ-ovoj kandidatkinji – Ilirijani Croata Medur.

Izborni rezultat je jasno govorio o tome. Croata Medur dobila je 4,73 posto glasova za gradonačelnicu, dok je kandidacijska lista HDZ-a za Gradsko vijeće dobila 10,45 posto glasova. Kojem je kandidatu za gradonačelnika „otišlo“ 300 glasova njezinih stranačkih kolega? Nedvojbeno – Viliju Bassaneseu…! Je li postizborno  Šiljeg javno prozvao i osudio glasače HDZ-a jer nisu imali ni minimum poštovanja i domoljublja da podrže svoju stranačku kandidatkinju barem u prvome izbornome krugu? Ili je takvom neutralnom i pasivizirajućom politikom, antidestruktivnom  i neafirmativnom kampanjom, u kojoj jedva da su građani  Umaga i znali da HDZ ima kandidatkinju za gradonačelnika, indirektno odlučio poručiti HDZ-ovom biračima: „…Ova naša jedna k’o nijedna… Glasajte za Bassanesea koji se  ulaguje svakome. Hrvatski žicari, užicajte nešto od komunjare Bassanesea! Slijedite me…!“

Naposljetku je odnos političkih snaga u GV izgledao ovako: koalicija SDP-HSU-SDA-HNS – sedam članova, HDZ – dva člana, IDS – sedam i Živi zid – jedan član. Očito je da su SDP i IDS mogli bezbrižno vladati u Vijeću, jer poznato je kako je IDS u pregovorima pristao i na ultimativni uvjet SDP-a, da predsjednik IDS-a, dr.sc. Daglas Koraca, odustane od funkcije predsjednika Gradskog vijeća, koja mu je brojčano i pripadala.

No, iznenda je došlo do obrata u pregovorima, te su Bassanese i Šiljeg uspjeli dogovoriti suradnju u Vijeću, ali ne i koaliciju, kako vole naglasiti (valjda ne znajući izvorno značenje riječi koalicija). Šiljeg je tako postao predsjednik Gradskog vijeća za kojega dižu u zrak ruke i umaški vrli SDP-ovci. I tako, koaliranjem umaškog HDZ-a i SDP-a,  a u želji da prikriju nakaradnost takve suradnje u javnosti, ostvarili su savez koji nije ništa drugo nego prijevara birača i privatna prćija političkih hohštaplera, koje povezuje samo zajednički, osobni interes…

A to se  potvrdilo već na drugoj sjednici Gradskog vijeća, 31. srpnja 2017., kada je na dnevni red dospio Prijedlog izmjena i dopuna PPGU Umaga u kojem su se krucijalne promjene u prostoru odnosile na brisanje, iz plana predviđene, prijeko potrebne obilaznice u naselju Zambratija, planirane uz parcelu na kojoj se nalazi Šiljegova obiteljska kuća.

Druga važna komponeta tog plana odnosila se na ucrtavanje novog obuhvata poduzetničke zone Materada (Juricani) na kojoj su Bassanese i njegovi rođaci vlasnici 9 tisuća četvornih metara poljoprivrednog zemljišta, kojem bi se promjenom namjene u građevinsko zemljište – znatno podigla vrijednost.

Šiljeg je kao predsjednik Gradskog vijeća potpisao takav izmijenjeni PPGU, pogodujući tako i sebi i Bassaneseu, šaljući tako nedvojbeno jasnu poruku što je prioriteno u njihovoj  koaliciji. No, o je bio tek početak Šiljegove otvorene podrške jednom od  gradonačelnika u Hrvatskoj s najviše afera, možda čak više i od Bandića.

Pritom su HDZ i Šiljeg  imali jedinstvenu priliku  potaknuti otvaranje brojnih kaznenih prijava protiv Bassanesea, „ukiseljenih“ u ladicama DORH-a i tako ga spriječiti u daljnjim malverzacijama korumpirane ljevice, te postati poštena alternativa za Umag. Nažalost,  ovako ispada, da ako su Milanović i Karamarko bili grobari SDP-a i HDZ-a, onda je sasvim izvjesno da će Šiljeg i Bassanese u Umagu otvoriti – prvi krematorij za te političke  stranke…

Na pomolu i treća   Bassaneseova izdaja?

Stoga ne čudi što je Sponza tako reagirao uoči predsjedničkih izbora. Čovjek je iz Istre i dobro je upoznat s političkom mikro-klimom u svim lokalnim zajednicama. Na tragu njegova razmišljanja, već je ranije otvoreno progovorio još jedan Istranin, istaknuti SDP-ovac, Peđa Grbin, izjasnivši se negativno o istarskom SDP-u, Bassaneseu i koaliciji s HDZ-om. Za Glas Istre je tako 27. srpnja 2018.,  između ostaloga izjavio:

„Situacija u Istri što se tiče SDP-a ne odudara od one u drugim hrvatskim regijama. Ljudi se pasiviziraju, trećina članova ima pravo glasa i sve to govori koliko je članstvo razočarano… A što se Umaga tiče, sretan sam što nisam gradski vijećnik i što nisam glasovao za promjenu naziva Nove obale, u Obalu dr. Franje Tuđmana. Pa ja sam 2006. napustio stranku, jer sam smatrao kako se Tuđmanovi grijesi  relativiziraju, dok mi Bernardić to danas na Gradskom odboru nabija na nos? Zadnji sam koji će o Tuđmanu govoriti lijepo, ali kad vidim kakvi su danas hrvatski desničari, onda se bojim kako je Tuđman i ono što je zastupao, bilo med i mlijeko.“

Zato situaciju u Umagu i Istri trebaju komentirati Plenković i Bernardić i odgovoriti eksplicitno građanima: Kojim to  političkim strankama njihovi učenici u Umagu pripadaju, kada im je ideologija  i politička orijentacija postala (ne)bitna u neprincipijelnoj koaliciji?  U kojem su to političkom smjeru (zao)krenuli  istarski SDP i HDZ? Možda je odgovor poznat samo „dvojcu na pariće“ – Bassaneseu i Šiljegu – koji već godinama   izigravaju političke kameleone kako bi se održali na vlasti pod izlikom da su oni – najbolja opcija za razvoj ionako već razvijenoga Umaga.

Stoga i ne čudi, što do iznošenja deklarativnog stava središnjice SDP-a o toj političkoj lakrdiji u Istri,  IDS ne želi bezuvjetno podržati Zorana Milanovića. Pritom SDP ne smije zanemariti činjenicu, da bi glasovi Istrana, povijesno dokazanih ljevičara, mogli biti presudni za izbor Milanovića na predstojećim predsjedničkim izborima… Jer, prisjetimo se – Kolinda Grabar Kitarović je u drugom izbornom krugu pobijedila svog protukandidata, Ivu Josipovića,   za tridesetak tisuća glasova…

Prema svemu sudeći, na ovim će predsjedničkim izborima biti vrlo borbeno i tijesno na desnici, pa bi ljevici, kao nikada do sada, bilo od iznimne važnosti poslati jasnu poruku biračima Istre – kamo zaokreće SDP Istre i ne dopustiti rastakanje glasova…

Autor:Lidija Bašić
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.