
S juga Hrvatske krenula ‘ideološka revolucija’: Iza svega stoji Domovinski pokret
Oko 300 radnika Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET) prosvjedovalo je u srijedu ispred Uprave ZET-a na zagrebačkoj Remizi zbog niskih plaća, loših radnih uvjeta i stanja voznog parka te su zatražili povećanje koeficijenata. Nove su to glavobolje za Tomaševića nedugo nakon što je zbog prijetnji štrajkom morao dići i plaće u Holdingu.
Organizator prosvjeda Neven Brnjas rekao je da su nedavno potpisanim kolektivnim ugovorom povećani koeficijenti za plaće zaposlenima u Upravi, a onima na kojima stoji cijeli sustav ostali su isti. Kaže kako su plaće vozača ZET-a godinama iste i obračunavaju se po koeficijentu 2,40, kontrolori imaju koeficijente 2,10, a u servisu neki imaju sramotno mali koeficijent 2.
Brnjas je dodao da se zbog neispravnih ZET-ovih tramvaja i autobusa, nedostatka potrebnog alata i zaposlenika, mogu dogoditi teže nesreće.
“Radni uvjeti su teški, hangari prokišnjavaju, dotrajali su, prljavi i neodržavani, busevi voze na ‘ćelavim’ gumama, vrata im ne rade, ne šalje ih se čak ni u spremište na zamjenu. Pola ‘novih’ tramvaja se raspalo i ne voze, a pola koji voze jedva se održavaju, čak su i tramvaji stari 45 do 55 godina u boljem stanju. Djelatnici servisa rade na strojevima starima 10 godina, nemaju dijelove, radi se pritisak na sve. Ugrožena je sigurnost građana. Kupuju se stara dizel vozila autobusi, kada stanu, nema dijelova, skidaju se dijelovi s onih autobusa koji su stali prvi. Pitamo upravu jel oni svoje aute popravljaju s dijelovima skinutima s drugih auta ili kupuje nove? Idu li na autootpad po dijelove? Autobusi padaju na tehničkim pregledima, a od radnika se traži da bez dijelova i ljudstva isporuče ispravna vozila… U protekle dvije godine mandata gradske vlasti apsolutno se ništa nije radilo, a ako se tako nastavi morat ćemo poduzeti daljnje korake”, rekao je Brnjas.
“Moj sin je diplomirani ekonomist, on ne zna izračunati moju plaću. Svaki mjesec se ne mogu snaći u tome. Volio bih da mi to netko objasni i da mi pokaže obračun moje plaće. Nitko to ne zna. Ja i kolega radimo sve isto, na istom radnom mjestu, vozimo školsku djecu, a ja dobijem 300 ili 700 kuna veću plaću, a da ne znam radi čega”, kaže vozač autobusa Ivan Samarđija za Index.
“Prosječna plaća nam je oko 1100 eura i to nakon 40 godina staža. Ali, prijava je na 3800 kuna, a sve su ovo ostalo dodatci, uvjeti rada i tako dalje. Ja s 42 godine staža dobivam plaću od 1100 eura, a moj susjed, mladi dečko, mi se hvali da ima plaću od 1400 eura. A ja ipak prevozim djecu, a on vozi što vozi, to se ne može uspoređivati”, dodaje.
Na pitanje jesu li moguće industrijske akcije Brnjas je najavio da će najesen, ostane li situacija nepromijenjena, organizirati obustavu prometa, u čemu imaju potporu većeg dijela sindikata.
S juga Hrvatske krenula ‘ideološka revolucija’: Iza svega stoji Domovinski pokret
Turist pitao kakve su Hrvatice, pogledajte ove jezive odgovore
Milanović zagrmio: ‘Problem se može riješiti jedino u Sarajevu’
Penava: DP stoji u obrani obitelji i nacionalne države od napada globalističke agende