Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix

Hrvatske muke sa susjedom: Tuđman je imao problem, ali nitko nije očekivao ovakav udarac od njih

Autor: Bruno De Zan

Hrvatska i Slovenija diplomatske odnose službeno su započele 6. veljače 1991. godine u ozračju raspada Jugoslavije i samostalnosti koje su stekle ove dvije države. Međutim iako nikad nismo ratovali protiv Slovenaca i bilo bi ih nepravedno nazvati neprijateljima ili suparnicima, često su nam političkim problemima zadavali glavobolje.

Najizraženiji od problema koje smo imali sa Slovenijom je hrvatsko-slovenski granični spor koji je nastao raspadom Jugoslavije. Najme tijekom postojanja bivše države nije bila definirana hrvatsko-slovenska morska granica. No tu je još slučajeva iz recentne i davne povijesti. Gradnja autocesta, slovenske vinjete, elektrana Krško, slovenska odmarališta, Ljubljanska banka ključni su sporovi iskrsli u suvremenim odnosima sa Slovenijom.

Međutim sporove je moguće pronaći i u daljoj povijesti, točnije u razdoblju nakon Prvog svjetskog rata, kad su Hrvatska i Slovenija bile u sastavu Države SHS. U tom periodu posebno je značaj sukob Stjepana Radića i Antona Korošeca. U ovom članku dajemo pregled starih i novih sporova sa Slovenijom sve do ulaska u Schengenski prostor i novog vala migranata.

Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix

Radić i Korošec – hrvatsko pitanje

Nakon prvog svjetskog rata raspala se Austrougarska, a Hrvatska je sa Slovencima i Srbima stvorila novu Državu SHS. Na njenom čelu je bio slovenski političar Anton Korošec koji je bio i vođa Slovenske pučke stranke. U to vrijeme nositelj hrvatske domoljubne ideje bio je Stjepan Radić na čelu Hrvatske seljačke stranke (HSS). Međutim Radić se zalagao za prestanak uplitanja crkve u politiku i republikanski ustroj države, a vladajuća stranka bila je duboko ukorijenjena u konzervativnu političku misao, a i sam Korošec je bio svećenik i monarhist. Povijesni pregled sukoba Radić-Korošec i “hrvatskog pitanja” u tadašnjoj državi daje povjesničar Andrej Rahten sa sveučilišta u Rijeci.

Slovenska pučka stranka prije Prvog svjetskog rata bila je u savezništvu s pravašima i Radićevim seljačkim pokretima, ali nakon nastanka nove države opredijelila se za približavanje srpskim strankama za koje je Korošec vjerovao da je izglednije da prigrabe vlast. Korošec se je približio i Hrvatskoj pučkoj stranci koja je također bila konzervativna i protivila se Radiću.

Nakon atentata na Stjepana Radića Korošec je pristao da bude predsjednik vlade što je došlo kao pljuska Hrvatima. Korošeca su u javnosti optuživali da spletkari sa Srbima na štetu Hrvata. Radićev nasljednik Vladko Maček rekao je da se Korošec postavio u borbi Zapada i Istoka ondje “gdje se nije smio postaviti ni kao čovjek zapadnoeuropske civilizacije, niti kao Slovenac, ponajmanje pak kao katolički svećenik”. U stvari “hrvatsko pitanje” u Državi SHS, odnosno kasnije Kraljevini Jugoslaviji bilo je da su Hrvati predvođeni Radićem bili za federalno ustrojenje države, a Slovenci su de facto dopuštali srpsku dominaciju.

Foto: Srecko Niketic / CROPIX

Hebrang-Kardelj

Nakon kapitulacije Italije Hrvatska i Slovenija sporile su se oko granice u Istri koja je do tada bila pod talijanskom okupacijom. Slovensku stranu predvodio je Edvard Kardelj, a hrvatsku Andrija Hebrang koji je bio potpredsjednik ZAVNOH-a. Kardelj je tvrdio da Sloveniji treba pripasti veći dio Istre. Hebrang je inzistirao da Hrvatskoj trebaju pripasti sela u kojima postoje hrvatske, a Sloveniji ona u kojima postoje slovenske škole. Hebrangu su kasnije smjestili preseljenje u Beogradu kako bi maknuli od aktivnog sudjelovanja u međunarodnoj politici, a to su upakirali kao unaprjeđenje. Na kraju je sam Josip Broz Tito naredio njegovu likvidaciju.




Provizornu administrativnu slovensko-hrvatsku granicu u Istri partizani su uspostavili 1944. godine, a nakon toga ona je nekoliko puta mijenjana, uvijek u korist Slovenije. Narodna Republika Slovenija dobila je 28. ožujka 1956. od Narodne Republike Hrvatske naselja: Abitanti, Belvedur, Brezovica, Gradin, Koromači-Boškini, Močunigi, Pregara i Sirči i neke obližnje zaseoke, ukupno 2410 hektara teritorija s 1014 stanovnikom. Na zadnjem dijelu granice prema Jadranskom moru granica je bila postavljena na rijeci Dragonji. Nakon protupoplavnih radova, koje je izvela hrvatska strana preusmjeravajući glavni tek Dragonje južno u Kanalu sv. Odorika, na sjevernoj strani tog kanala ostalo je 390 hektara zemljišta koje je time pripalo Sloveniji.

Polazeći od činjenice da je sve zemljište u dolini Mirne bilo još od kraja 19. stoljeća upisano u katastarske knjige koje su se vodile u Piranu, Odlukom slovenskog Državnog zbora 3. listopada 1994. godine Republika Slovenija pokušava anektirati 113 hektara u kojima se nalaze hrvatska naselja Bužin, Mlini, Škrile i Škudelini, koja se prostiru još južnije od današnjeg tijeka Dragonje, tj. od Kanala sv. Odorika. Hrvatska, sada kao neovisna država, takvu jednostranu odluku nije prihvatila, te ta sela u svemu tretira kao naselja u sklopu Grada Buja.

Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Tuđman i Kučan

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i prvi slovenski predsjednik Milan Kučan nisu bili u baš bajnim odnosima. Kučan je jednom priliku opisao da je kad je počeo rat u Sloveniji zatražio predsjednika Tuđmana za pomoć, a da ga je on hladno odbio. Rat u Sloveniji je trajao tek deset dana i nije bilo većih stradavanja, ali Kučan je ozbiljno zamjerio Tuđmanu.




Osim te situacije Kučan je imao i jako ozbiljne optužbe za prvog hrvatskog predsjednika. Naime tvrdio je da je taj ratni sukob devedesetih u BiH bio temeljen na navodnom dogovoru između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića o podjeli BiH. “To je bio rat protiv BiH. On jest kasnije dobio neke karakteristike etničkog sukoba, ali je to u stvari bio rat protiv BiH zasnovan na neostvarenom dogovoru između Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH”, izjavio je Kučan.

Stav Slovenije mogao je jako ugroziti percepciju europskih zemalja o Hrvatskoj, koja se tad još morala dokazati kako bi se plasirala u krug zapadnih zemalja i bila prihvaćena kao punopravna članica međunarodne zajednice. Na sreću Hrvatska je prihvaćena i pružena joj je podrška koju je trebala kako bi krenula prema europskom putu, ali Slovenija joj je odlučila postaviti još par prepreka.

Foto: Davor Pongracic / CROPIX

Sporovi oko ulaska u EU

Hrvatska je 2008. godine bila na pragu završetka pregovora o ulasku u Europsku uniju, no onda je slovenski premijer Borut Pahor najavio blokadu pregovora. Naime ranije su Slovenci tražili da Hrvatska ukine zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP) kako bi mogla ući u Europsku uniju, što smo i učinili, ali Slovenci su svejedno postavili blokadu. U javnosti taj potez se interpretirao kao ucjenjivanje za rješavanje sporova oko teritorija.

Hrvatski premijer u to vrijeme Ivo Sanader dogovarao je na pregovore s Pahorom ali oni nisu urodili plodom. Situacija je postala još gora kad je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u Sloveniji napravio gaf kad je govorio o “20 kilometara mora”, misleći da to nije puno teritorija, što je uvrijedilo Slovence. Hrvatskoj je pokušala pomoći Francuska koja je predložila pravno rješenje deblokade, no Pahor ga je jednostavno odbio. Slovenija je čak najavila da će blokirati i ulazak Hrvatske u NATO.

Priča se o proširenju nuklearke Krško: ‘Rizično, a struja neće biti jeftina‘

Finska je povukla ključni potez u rješenju problema za Hrvatsku. Finska je uvela blokadu Slovenije za ulazak u OECD. To je dovelo i do krize u slovenskoj vladi koja nije bila stabila i zbog nekih unutrašnjih razloga. Ta situacija otvorila je put za nove pregovore. Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor ponovno je sjela s Pahorom za pregovarački stol i konačno je dogovorena deblokada. Hrvatska i Slovenija dogovorile su riješiti svoje granične sporove arbitražom, a Hrvatska će moći ući u EU, što je i učinila 2012. godine.

Foto: Ivana Nobilo / CROPIX

Novi problem – Šengen

Hrvatska je u Šengen ušla početkom prošle godine. Šengen je zamišljen kao prostor u Europskoj uniji u kojem doista nema granica, odnosno u njemu je dopuštena potpuna sloboda kretanja. Međutim taman kako je Hrvatska ušla u taj prostor i konačno smo očekivali kraj dugog čekanja na slovenskoj granici, Slovenija je uvela suspenziju šengenskog prostora.

Pokopano 250 ubijenih Hrvata, branitelj alarmira: ‘Recite tko ih je ubio, ljudi nisu brojke’

Naime radi se o tome da se Hrvatska nalazi na takozvanoj balkanskoj ruti migranata. Europske sigurnosne službi imaju podatke da postoji opasnost od radikalizacije migranata na toj ruti, odnosno da ih određene skupine regrutiraju za teroriste. U strahu od terorizma Slovenija i neke druge zemlje europske unije uvele su nove granične kontrole usprkos pravilima šengenskog prostora. Prema šengenskom zakonu suspenzija slobode kretanja može trajati najviše dva mjeseca.

Slovenija je kritizirala djelovanje hrvatske granične policije, ali su ponudili i bilateralnu pomoć oko kontrole granice zbog sve više ilegalnih migranata koji dolaze iz istočnih zemalja. Europski ministri unutarnjih poslova na skupu organiziranom zbog porasta opasnosti od terorizma zaključili su da šengenski prostor treba bolji pravni okvir kako bi funkcionirao kako je zamišljen.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.