fbpx
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

‘ŽENA SE U HRVATSKOJ TRETIRA POPUT BOLESNE KU**E’: Rudan oštra kao britva: Živimo u državi totalnog bezakonja, nemoćni mužjaci dobivaju simbolične kazne kad prebiju ili ubiju ženu

Autor: Dnevno.hr

Poznata književnica Vedrana Rudan ima novi roman “Doživotna robija”, knjigu koja govori o ljubavi prema djeci, odnosno odnosu roditelja s djecom, što je svakako vječna tema.

Kaže, glavna inspiracija joj je bio život sam, svačiji život je velika avantura, a ovo je knjiga  jednoj Loli kojoj je odnos s kćeri obilježio život, ali njezina kći joj nije bila opsesija.

Rudan je u razgovoru za Novi list, po običaju, bez dlake na jeziku progovorila o brojnim društvenim temama. Rekla je i što misli o porastu nasilja u obitelji, posebno nad ženama.


“Ne vjerujem da je došlo do porasta nasilja. O njemu se danas više govori. I nekad su se mlatila djeca, to se zvao “odgoj”, ubijale žene, ali to nije bila “prijelomna vijest”. Danas je prebijeno dijete i razbijena glava mrtve žene vijest koja će povećati čitanost portala”, smatra Rudan.

I sama junakinja njezine knjige na jednom mjestu kaže: “Čula sam da se u Hrvatskoj ubijaju žene, najčešće ih ubijaju muževi, partneri i sinovi”.

“Naravno. Živimo u državi totalnog bezakonja. Moćnici vam nekažnjeno smiju ubiti dijete na zebri, moćan muž smije nekažnjeno udaviti ženu, čak i nemoćni mužjaci dobivaju simbolične kazne kad prebiju ili ubiju ženu. Pravosuđe je korumpirano, žena se u Hrvatskoj tretira poput bolesne ku**e koju svatko može opušteno smaknuti, to se ne doživljava kao egzekucija nego kao deratizacija. Već godinama govorim i pišem da se čovjek u ovakvom društvu može braniti i obraniti samo po sistemu oko za oko, zub za zub. Razumijem sve one koji se tako brane, tako bih i ja postupila kad bi se nekome meni bliskome dogodilo zlo. Čekati dvadeset godina oslobađajuću presudu za bogatog zločinca koji ti je džipom, pijan, u svojoj dvadesetoj, ubio dijete – besmisleno je”.

Osvrnula se i na svoj grad Rijeku, jednu od tema romana pa je otkrila kako danas doživljava taj grad.

“Poznajem mu dušu ili sam tako mislila. Danas više nisam u to sigurna. Rijeka se promijenila. Poseljačila. Toliko je prljava da me to baca u očaj. U rukama je nekih čudnih ljudi, bivših prodavača salame, brijača, ljudi koji su prije rata bili nitko i ništa, a danas su “gospoda” koja sve nas građane drže kao taoce svoje bahatosti, primitivizma i bešćutnosti. Svoje ogromno bogatstvo oteli su od nas kojekakvim “privatizacijama”, “pretvorbama” i pobjeđivanjem na izborima. Mladi masovno bježe, bukvalno se dijelovi grada prodaju nepoznatim ljudima, užasnula sam se kad sam pročitala da je Žabica nekome prodana. Žabica je srce grada, Žabica je naša, tko je smije prodati? Ipak je prodana “nekome” tko se jedini javio kao kupac. Ta je prodaja čisti zločin i nama građanima šalje jasnu poruku: Riječanke i Riječani, nemojte se opustiti. Uvijek može gore. Dičili smo se lokalnom izrekom “Krepat ma ne molat”. Davno smo “molali”. Sada nam preostaje da krepamo”, rekla je Rudan.




Autor:Dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.