screenshoot

ZAVIRITE NA POPIS OD KOJEG STAJE MOZAK: Najmoćniji ljudi u državi o kojima nemate pojma

Autor:

“Čelnici javnih poduzeća birat će se političkim putem, a ne putem javnih natječaja”, ispalio je svojedobno HDZ-ovac Ivan Šuker, potvrđujući ono što se u javnom prostoru ionako odavno zna. A kako to izgleda kada se biraju podobni, a ne sposobni,  živo opisuje posljednji primjer šefa Narodnih novina Mate Regvara, čije pijančevanje na račun hrvatske sirotinje puni medijske stupce. Dakako, riječ je o HDZ-ovu kadru, što i nije neko iznenađenje, jer kriterij za zapošljavanje u moru javnih poduzeća i tvrtki rijetko je kada bio stručnost. Mahom su se na rukovodeće, pa i one manje bitne pozicije, dovodili partijski podanici i bliski im kadrovi, koji se prebacuju iz fotelje u fotelju, ovisno o tome koja je struktura toga časa na vlasti.

Hranidbeni lanac u tom je pogledu vrlo dobro organiziran jer, pobogu, kako bi inače vladali, hijerarhija se mora znati, a vlast se mora svesti na margine margina, daleko ispod prosjeka kakve poštene seoske tržnice. Za to vrijeme, oni drugi mladi i stručni, koji iskaznica nemaju ili im je pak zlo od takvog oblika napredovanja, sele se po bijelom svijetu, koji će možda znati cijeniti ono što među političkom elitom jednostavno ne prolazi. Jer onaj tko misli svojom glavom, teško da će ovdje zaraditi svoju koricu kruha, dok nas istodobno ista ta elita uvjerava kako čine sve da poboljšaju demokratsku sliku Hrvatske.

No, što reći osim možda – malo prekasno, gospodo, jer demografska se slika gradi i čuva godinama, a kako se svih ovih godina gradilo i radilo, možda ponajbolje pokazuju iste one državne tvrtke i javna poduzeća koja se uvijek nekako drže po strani, maknuta od javnosti, kako se ne bi razvlačila. Primjerice, u cijeloj paleti javnih poduzeća i firmi iznimno je teško pronaći rukovodeću osobu koja je nadživjela bilo koju promjenu vlasti – iznimku čini tek Darinko Bago, koji je Končar elektroindustriju “zaposjeo” još 1999. godine. Posljednja vlast, Plenkovićeva i HNS-ova, iznjedrila je cijeli niz stranačkih direktora kojima su popunjene fotelje u državnim tvrtkama i javnim poduzećima. U HEP-u, primjerice, kao jedan od šefova sjedi Nikola Rukavina, nekadašnji pomoćnik direktora HEP proizvodnje i član HDZ-a te dopredsjednik Košarkaškog saveza, koji nerijetko s premijerom Plenkovićem ide na košarkaške utakmice. Na čelu Hrvatskih šuma također je HDZ-ovac Krunoslav Jakupčić, Hrvatskom poštom ravna Ivan Čule, HDZ-ovac blizak predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću. Na čelu HŽ Infrastrukture je Ivan Kršić, nestranački kadar, koji se opisivao i kao HDZ-ov odabranik, a na ovu poziciju došao je s pozicije direktora tvrtke Hidroelektra niskogradnja. U upravi je i Nikola Ljuban, predsjednik zagrebačkog ogranka Čačićevih Reformista. Željko Ukić predsjednik je HŽ Putničkog prijevoza, a uz njega je tu i HDZ-ov član uprave Mladen Lugarić. U upravi Jadrolinije je HDZ-ov David Sopta, u JANAF-u godinama sjedi HNS-ov Dragan Kovačević, koji na toj poziciji niže uspjehe. Na čelu Plinacra je pak Ivica Arar, kojega je navodno također gurao HDZ, dok je u Hrvatskoj lutriji Marijo Musa, također nestranački, ali doživljavan kao kadar vladajuće stranke. HDZ-ov Josip Škorić vodi Hrvatske ceste, Zračnom lukom Zadar upravlja također HDZ-ov Josip Klišmanić.

Inače, Vlada Zorana Milanovića u listopadu 2015., pred sam kraj mandata, donijela je Uredbu o kriterijima za provedbu javnog natječaja za imenovanje predsjednika i članova uprava trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za RH, koja propisuje najmanje pet godina radnog iskustva stečenog na rukovodećim položajima ili odgovarajućim poslovima u struci za članove Uprave, odnosno deset godina iskustva za predsjednika Uprave. Da je takva uredba donesena na početku mandata Milanovićeve Vlade, uprave javnih poduzeća izgledale bi znatno drukčije nego sada. Prema posljednjim javno dostupnim podacima, javna poduzeća ostvarila su prihode veće 7,5 posto od ukupno ostvarenih rashoda.

Direktorska pozicija u javnim poduzećima i tvrtkama osigurava nedvojbeno lagodan život, jer predsjednici uprava i direktori osigurani su solidnim primanjima. Prema odredbi iz Odluke o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava iz 2009. godine, koja je još na snazi, predsjednici uprava i direktori javnih poduzeća ne bi smjeli imati veću neto mjesečnu plaću od 17.289,60 kuna. U spomenutoj odluci navodi se da je donesena zbog provedbe antirecesijskih mjera štednje na svim razinama, radi ograničavanja negativnih učinaka gospodarske krize u Hrvatskoj. Kako svaka odredba i zakon u Lijepoj Našoj ima rupu, tako i u ovoj priči direktori javnih poduzeća i državnih tvrtki imaju veću plaću od postavljene granice jer na taj iznos, primjerice, nekima od njih obračunava se i naknada od 0,5 posto za svaku godinu radnog staža pa tako onda dobivaju znatno veće iznose.

Uz raskošan popis imovine i solidnu plaću, ovi ljudi koji vladaju javnim poduzećima imaju i službene automobile, kartice, mobitele te se procjenjuje da je imovina 20 direktora javnih tvrtki vrijedna basnoslovnih 56 milijuna kuna.

Uz plaću i sve ostale povlastice koje uživaju, direktori imaju pravo i na otpremninu, a u skupinu onih koji su s izdašnom svotom otpremljeni spada Hrvoje Vojković smijenjen 2010. s čela CO-a zbog afere Fimi media. Dobio je 7,5 milijuna kuna otpremnine bruto. Tomislav Dragičević s čela INA-e otpremljen je sa 6,8 milijuna kuna. HSS-ov Ante Markov, nekadašnji čelnik Janafa, 6 mjeseci dobivao je 17 tisuća kuna a da nije dolazio na posao, jer je odšteta koju dobio iznosila milijun kuna. Jurica Prskalo maknut je iz HAC-a kada je uhićen, a nakon tužbe, od ove tvrtke dobiva 1,3 milijuna kuna otpremnine. Spomenimo usput da je nakon toga uhićen još tri puta. I njegov kolega Stjepko Boban, također iz HAC-a, nalazi se pod istragama, a kada je smijenjen, primao je plaću veću od 20 tisuća kuna još pola godine te vozio službeni automobil, a potom je zatražio otpremninu u iznosu od pola milijuna kuna.

Jerko Jelić Barta iz Plinacra smijenjen je u “kukuriku” eri te je dobio 540 tisuća kuna. Ivan Mišetić vodio je Croatia Airlines, a naslijedio ga je Srećko Šimunović. Obojica su stvorila gubitke u tvrtki, a nakon smjene tražili su 6 milijuna kuna. I aferama umazani Ivan Mravak iz HEP-a je otišao s otpremninom od 370 tisuća kuna neto. Svojedobno je živozidaš Branimir Bunjac progovarao o plaćama direktora državnih poduzeća.

“Danas saznajemo da direktor Hrvatske lutrije ima plaću 21.300 kuna neto, direktor Petrokemije, gubitaša u državnome vlasništvu, 29.000 kuna, predsjednik Uprave HPB-a čak 48 tisuća. Bivši direktor Hrvatskih šuma (koji se nikada u životu nije bavio šumarstvom) traži otpremninu od 2,3 milijuna kuna nakon što je otpustio 1100 radnika. Zamjenik guvernera HNB-a ima imovinu vrijednu 40 milijuna kuna, ima i privatni avion. Otkud mu taj novac, ako godišnje zaradi oko 300 tisuća kuna? Sve te stravične manipulacije posljedica su stranačkoga kadroviranja u državnim tvrtkama, nepotizma, otvorene pljačke i kriminala koji nitko ne sankcionira. Sve se to događa u državi u kojoj pošteni ljudi marljivo rade da bi zaradili plaće s kojima ne mogu pokriti ni najosnovnije životne troškove. Živi zid neće takve stvari tolerirati ni na koji način. Idemo u raščišćavanje stvari, bez obzira na sve pritiske kojima smo izloženi”, napisao je Bunjac svojevremeno na ‘fejsu’, ali očito da njegove riječi koje su žestoko odjeknule u javnosti ipak ostale visjeti u zraku te da nisu previše dotaknuli vladajuće.

Primjera radi, prvi čovjek Putničkog prijevoza HŽ-a Željko Ukić rukovodi tvrtkom koja se ne može pohvaliti zavidnim rezultatima, ali zato on osobno prima plaću od oko 22.344 kune neto, a ujedno se u njegovoj imovinskoj kartici krije respektabilan popis imovine, što svakako valja pripisati i njegovu medarskom biznisu, za koji mu, među ostalim, država, odnosno Agencija za plaćanja u poljoprivredi, isplaćuje i poticaj. Kada govorimo o nekretninama, Ukić posjeduje gospodarski objekt u Pavličanima od 4568 m2, čija se vrijednost procjenjuje na 75.000 kuna. U istom mjestu posjeduje i oranicu od 7303 m2, vrijednu, prema procjeni, 75.000 kuna.

Vikendica u Pirovcu od 232 četvorna metra procjenjuje se na oko 350.000 kuna, a 343 četvorna metra kuće s okućnicom u Zagrebu procijenjeno je na 1,000.000 kuna. Ukić, osim Passata iz 2002. godine vrijednog 18.000 kuna, u kartici spominje i Mercedesov kamion iz ’86. koji je u osobnom vlasništvu te vrijedi oko 10.000 kuna, a ujedno spominje i niz dionica raznih kompanija.

Njegov kolega iz HŽ Infrastrukture Ivan Kršić mjesečno zaradi 19.940,82 kune, a Jutarnji list spominjao ga je jer je s dvije suradnice u opatijskom restoranu Bevanda službenom karticom platio večeru više od 3000 kuna. Kršić u Zagrebu posjeduje stan od 106,81 kvadrata, čija je vrijednost 1,800.000, a kako stoji u kartici, stekao ga je darovnim ugovorom. Tu je i garaža od 8,57 kvadrata vrijedna 70.000 kuna te još jedna garaža od 8,36 kvadrata iste vrijednosti, a i te su nekretnine stečene darovnim ugovorom.

U kategoriji ‘druge nekretnine’ spominje se 10.000 kuna vrijedna nekretnina od 1,31 m2. Kada je o pokretninama riječ, ovaj direktor, po svemu sudeći, privatno se vozi u Mazdi koja je navedena kao vlasništvo bračnog druga, a cijena vozila je 150.000 kuna. Oobitelj Kršić posjeduje oružje, nakit, ali i niz dionica te štednju.

Jasmin Bajić rukovodi Croatia Airlinesom, još jednom tvrtkom nezavidnih rezultata, a plaća mu je oko 24.601 kune. U njegovoj se pak kartici krije 72,60 m2 stana u Zagrebu, vrijednog 1,000.000 kuna, koji dijeli s bračnim drugom. Nadalje, tu je garaža od 9,02 kvadrata vrijedna 55.000 kuna. Drugi stan u Zagrebu nešto je manji, riječ je o 44,12 kvadrata, a stan čije vlasništvo Bajić dijeli sa suprugom kupljen je na kredit te vrijedi oko 530.000 kuna.

Još jedna garaža od 13 kvadrata vrijedi 60.000 kuna. Kada je riječ o pokretninama, ističe se tek Polo vrijedan 35.000 kuna.

Krunoslav Jakupčić iz Hrvatskih šuma mjesečno zaradi gotovo 30 tisuća kuna neto, a govorimo o tvrtki koja grca u problemima. U njegovoj kartici stoji vlasništvo nad stanom u Zagrebu vrijednim 1,075.000 kuna, što ne čudi jer se radi o nekretnini od 96,20 četvornih metara, koja je u suvlasništvu s bračnim drugom, a tu je još jedan stan u Zagrebu od 44,05 kvadrata procijenjen na 492.000 kuna. Apartman u Pirovcu procijenjen je na 435.000 kuna, riječ je o nekretnini od 45 kvadrata. Osim toga, u kartici se navode i šuma te oranica.

Kada se govori o pokretninama, tu je Renault Megan vrijedan 30.000 kuna. Dotični je član HDZ-a te posjeduje i ni dioznica, a u kartici se spominju i štednje. U Hrvatskim autocestama predsjednik uprave zarađuje oko 21.668 kuna neto, riječ je o Borisu Huzjanu. On pak u Zagrebu posjeduje stan vrijedan 2,500.000 kuna, a nekretnina se prostire na 138,80 m2. Riječ je o stanu koji je naslijeđen, a Huzjan dijeli vlasništvo sa suprugom i trećim osobama.

Kuća u Jadranovu u istom je statusu po pitanju vlasništva, riječ je o 1,500.000 kuna vrijednoj nekretnini koja se prostire na sto kvadrata. Apartman u Crikvenici od 85 kvadrata vrijedan je 900.000 kuna, a u kartici su navedene i dvije garaže u Zagrebu te vikendica u Klinča Selima od 50 kvadrata vrijedna 100.000 kuna. Tu nekretninama nije kraj, jer u suvlasništvu se spominje i 1,000.000 kuna vrijedna kuća s okućnicom u Zagrebu. Dakako, to je tek dio direktora javnih tvrtki i njihova imetka, riječ je inače uglavnom o tvrtkama u kojima se problemi gomilaju.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.