Patrik Macek/PIXSELL

Zašto se zaista Karamarko vraća u politiku?

Autor: Iva Međugorac

Bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, po svemu sudeći vrlo ozbiljno priprema teren za povratak u politiku. Ideja je to koju je prije nekoliko tjedana objelodanio na popularnom Facebooku, a nedugo potom oglasio se i u medijima, govoreći kako ga kontaktira sve veći broj HDZ-ovaca zazivajući njegov povratak. No, čini se kako plan kojega je skovao neće ići onako glatko kako je to bivši lider HDZ-a zamislio. Naime, presuda zagrebačkog Općinskog suda koji je oslobodio Josipa Manulića optužbi za klevetu zbog tvrdnje da je Karamarko bio suradnik Udbe ne ide mu na ruku, iako je on osobno tužio Manolića.

A da mu doista presuda ne ide u prilog, vidljivo je i iz njegove najnovije Facebook objave u kojoj se na istu osvrnuo. „Da sam bilo kada svjetonazorski pripadao NJIMA, danas bih vjerojatno bio premijer Republike Hrvatske. Josip Manolić s pravom kaže ‘ja sam pobjednik’. I nažalost, u pravu je, jer u Hrvatskoj ‘sve još miriše na nju’ –  Udbu“, napisao je Karamarko koji se sve češće oglašava premda ga hrvatska javnost ne pamti kao nekog velikog govornika, jer u vrijeme kada je bio saborski zastupnik za riječ se gotovo nije javljao. Da je riječ o političaru koji za sobom neće ostaviti neki pretjerani danak, sugerirale su u to doba ankete koje su ga redovito svrstavale na sami vrh ljestvice najomraženijih političara u državi. Usprkos tome, Karamarko je opstajao na čelu HDZ-a ponajprije zahvaljujući mreži odanih kadrova, kojima se okružio, infiltrirajući ih na rukovodeće pozicije. Mahom su to bili ljudi upitne biografije, ali i sumnjivog pedigrea, a isti ti bliski suradnici u konačnici su ga „stajali glave“ pa je s trona svrgnut pod okriljem noći, reklo bi se, upravo onako kako je na čelo stranke ovaj „povratnik“ i uzašao.

‘Ne laje pas radi sela, već radi sebe’

Njegov odlazak do danas nije u potpunosti razjašnjen, jer za njim su ostale afere, a svi smo i više no dobro upoznati s brzinom djelovanja naših institucija. Osobito kada su u pitanju velike političke njuške!  Izuzev afera, ostali su za Karamarkom i nesređeni međuljudski odnosi, dugovanja, rasulo te nestabilan rejting HDZ-a. Svi ti problemi dočekali su novog predsjednika Andreja Plenkovića koji se sve teže nosi sa stanjem u stranci koju pokušava pomladiti i postaviti na noge.  Sve to nije dovoljno, jer nikada u hrvatskoj politici ne možete istovremeno „nahraniti vuka i zadržati sve ovce na broju“. Bude se zato nezadovoljnici koji Plenkovićevu upravljačku moć dovode u pitanje još od vremena kada se odrekao Zlatka Hasanbegovića te ministricom kulture imenovao Ninu Obuljen. Stanje u HDZ-u i danas je daleko od idealnog, a za to vrijeme Karamarko „fejsbuči“. Nedavno nam se javio i sa svojih putovanja te najavio povratak u politiku kao nešto spasonosno i inovativno. Kao što je poznato, Karamarko je najavio i osnivanje Instituta za javnu politiku, koji je trebao ujediniti najbolje političke umove.

Na ideju je sigurno došao putujući od Londona do Washingtona, gdje se susreo sa senatorima i drugim političarima. Kako bi samo sretni bili da je Karamarko ovakve susrete i takve umove okupljao u vrijeme kada je obnašao dužnost prvog potpredsjednika najneslavnije vlade u hrvatskoj povijesti. „Ne laje pas radi sela, već radi sebe“, kaže stara narodna pa se tako ni Karamarko u politiku ne vraća kako bi zadovoljio narodne interese, već potkožio ionako debelu kožu. Nije zalud nastao kuloarski nadimak bivšeg šefa HDZ-a, kojega nazivaju „Manolićem u malom“ opisujući ga kao jednoga od najmoćnijih ljudi u državi, što ne čudi s obzirom na njegove veze s ruskim milijarderima, ali i činjenicu da je godinama blisko surađivao s tajnim službama. Uistinu, posljednjih sto godina hrvatska politika ne pamti toliko čudnovat politički uspon, koliko to bijaše onaj Karamarkov.

Ni Jadranka Kosor, koja ga je u HDZ vratila, u paleti svojih javnih nastupa nije uspjela odgonetnuti kako i zašto se u njezinu mandatu vratio u stranku. Šuška se da ga je u stranačkoj kampanji financirao prijatelj Jozo Petrović, ali to nikada nije potvrđeno. Kazivali su zlobnici tada, kako prste u Karamarkovom povratku ima Stipe Mesić, s kojim je ratove vodio tek za naivnu naciju. Jer ruku na srce, Karamarko je zanat stjecao baš u Stipinoj političkoj radionici. Povod takvim glasinama dao je i Karamarko, jer primjerice baš u vrijeme kada je Mesić na njegovu adresu putem medija ispaljivao otrovne stolice, u Ministarstvo vanjskih poslova dolazi Mesićev prijatelj Amir Muharemi. A bijaše to u vladi kojom je kao prvi potpredsjednik ravnao Karamarko, a ministarstvom prijatelj mu Miro Kovač.

Očaran Manolićem?

Imao je Karamarko u političkoj putanji mnogo dobro raspoređenih prijatelja. Kao mladić iz skromne obitelji sa zagrebačke Peščenice svojedobno upisuje zagrebački Pravni fakultet kojega nikada nije okončao, već diplomu povjesničara stječe 1985. na Filozofskom fakultetu. Zanimljivo, u eri velike krize, uoči sloma socijalizma, fakultetska mladež godinama bi čekala svoje prvo radno mjesto. No, ne i Karamarko. On se državnog arhiva domogao za svega dvije godine, uz asistenciju tadašnje djevojke, a kasnije i supruge Enise Muftić, odnosno njezina oca, uglednog i utjecajnog muslimanskog intelektualca. Za vezu ovoga para zaslužan je kontroverzni Željko Malnar, s kojim je ovaj navodno sudjelovao na magijskim seansama, što se odrazilo i na njegovu budućnost, jer Karamarko navodno i danas po savjete odlazi kod tarot majstora. Koncem 1989. aktivno se uključuje u stvaranje nove stranke – HDZ-a. Bio je jedan od sudionika na zakazanoj osnivačkoj skupštini na Jarunu, a svjedoci vremena prepričavaju kako je tada bio očaraniji Manolićem negoli samim predsjednikom Tuđmanom. Intervencijom Vice Vukojevića, s kojim ga također upoznaje Malnar, Karamarko se angažira u procesu organizacije prvog općeg sabora stranke u Lisinskom.

Bila je to odskočna daska za prvi radni odnos kojega zasniva na poslovima šefa kabineta predsjednika Vlade Manolića, također na preporuku Vukojevića i Josipa Perkovića. Na novom radnom mjestu brzo napreduje i postaje jedan od Manolićevih najbližih suradnika. Ubrzo zadobiva i Mesićevo povjerenje, a ne odriče ga se ni novi predsjednik Vlade Franjo Gregorić, koji ga ostavlja u svojoj vladi, povjeravajući mu i osobne aktivnosti. Kada je Mesić postao šef Sabora, Karamarko mu vodi kabinet, a na toj se poziciji zadržava do lipnja 1993. Potom postaje načelnik PU Zagrebačke, stvarajući s te pozicije svoju mrežu ljudi. Dobra organizacija dovodi ga na poziciju pomoćnika ministra policije, ali njegovu karijeru definitivno obilježava Stipe Mesić kojemu je 2000. vodio kampanju za predsjednika zazivajući detuđmanizaciju Hrvatske. Mesić ga po dolasku na vlast imenuje savjetnikom za nacionalnu sigurnost, a u njegovim odajama zadržava se dvije godine te se začudo nakon toliko godina poznanstva razilaze zbog neslaganja u stavovima.

Tada Karamarko nakratko iz politike prelazi u privatni sektor. Vraća se već 2004., na ravnateljsku funkciju u Protuobavještajnoj agenciji, a dvije godine poslije toga preuzima upravljanje Sigurnosno-obavještajnom agencijom. Malo po malo, zahvaljujući Sanaderu, domogao se fotelje ministra unutarnjih poslova, kao nestranački kadar. U HDZ ga vraća Jadranka Kosor, ne sluteći da time sama sebi kopa jamu. Nedugo potom Karamarko je ruši s predsjedničkom trona, a zatim izbacuje iz stranke. Nije dugo trajao ni njegov posljednji uzlet, jer ga iz politike ispraća mlađahni i energični Plenković.

Zajednička točka bivših premijera

Nije tako dakle teško iz Karamarkove biografije steći dojam da je u politiku ulazio i iz iste izlazio kada i kako bi mu odgovaralo pa ni ova posljednja najava njegova povratka ne bi trebala iznenaditi previše, jer valja znati da svi HDZ-ovi gubitnici djeluju po istom obrascu počevši od Mate Granića kojemu je politički azil dala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a kojoj ionako mnogi spočitavaju izbor najbližih suradnika. Imaju Granić, Ivo Sanader, Tomislav Karamarko pa čak i Zoran Milanović jednu dodirnu točnu. Nakon što u politici nisu napravili ništa, svi oni ili se okušavaju, ili se pak pokušavaju okušati u takozvanom konzultantskom biznisu. Naime, po odlasku iz HDZ-a Granić osniva vlastitu stranku Demokratski centar. Kada pak ta avantura nije slavno okončala, ovaj pokreće tvrtku Magra d.o.o. koja se bavila političkim i gospodarskim analizama. A noćne analize po Mirogoju bile su predmetom policijske istrage jer se Granića sumnjičilo za primanje mita. Zagrebački Županijski sud oslobađa ga krivnje, Vrhovni sud odbacuje žalbu Uskoka zaključujući da u aferi Granić – Darinko Bago nije bilo valjanih indicija koje bi istragu učinile opravdanom. Granić nastavlja s konzultantskim poslovima pa se tako našao i u aferi Hypo, zbog sumnje da je za određene lobističke usluge od te banke naplatio 300 tisuća eura „crnog novca“ uplatom preko fiktivnog računa bankine tvrtke kćeri. Istraga austrijske policije pokazala je da je Granićevoj firmi spomenuta banka isplatila 200 tisuća eura posve zakonito.

„Koncentriramo se na inozemstvo, dakle nudimo usluge stranim kompanijama i investitorima koji žele ulagati u istočnu i jugoistočnu Europu. Imamo mnogo upita inozemnih kompanija za ulaganje u istok i jugoistok Europe, a nudit ćemo usluge i hrvatskim kompanijama koje žele ići vani. Radim kao konzultant“ – riječi su još jednog bivšeg HDZ-ovca Ive Sanadera, čovjeka na čiju biografiju riječi ne treba trošiti, jer institucije su u ovom slučaju barem dijelom odradile posao. Zanimljivo i nadasve znakovito nevjerojatno slično zvuči i Karamarkova najava o povratku u političke vode, a ne treba zaboraviti da se konzultantskim poslom počinje baviti i njegov rival Zoran Milanović. Sjedište Milanovićeve tvrtke je u zagrebačkoj Miramarskoj ulici, a bivši premijer osnovao ju je dva mjeseca nakon poraza na lanjskih izborima, dok je istodobno preživljavao na saborskim jaslama. Ne treba zaboraviti da je i Milanović iz politike išetao kao sumnjivac, a ispratile su ga afere koje nikada nitko nije otvorio.

Otvorene su zato tek dijelom u medijima Karamarkove sumnjive radnje pa se valja zapitati je li osnivanje famoznog Instituta tek paravan i pokriće za njegovu suradnju s Rusima?  Podsjetiti valja da je Upravni sud potvrdio odluku Povjerenstva za sukobe interesa kojom je Karamarko bio u sukobu interesa zbog poslovno-prijateljskih odnosa s MOL-ovim savjetnikom Jozom Petrovićem. Priča je to sa znatno dubljim korijenima, jer glasine iz prošlosti kazuju kako je 90-tih oružje za Hrvatsku u ruskoj prijestolnici nabavljao Franjo Gregorić. I Stipe Mesić se svim snagama zalagao za projekt ruskog naftovoda Družba Adria koji bi išao preko Hrvatske. Karamarko je svojedobno bio njihov štićenik i jedan od ključnih ljudi u akciji obaranja međunarodno arbitraže INE i MOL-a, a kada je riječ o arbitraži, na žalost pokazalo se da je bio u pravu.

Sumnjiva donacija

Teško će usprkos toj spoznaji u zaborav pasti donacija od 2,6 milijuna kuna koju je za HDZ-ov gospodarski plan u Karamarkovoj eri izdvojila stanovita Oksana Dvinski jer je sve to mirisalo na nuklearni lobi. Podsjetimo, HDZ je plaćanje proveo preko Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, a novac je stigao iz Zaklade Nova pokoljenja registriranoj na Zagrebačkoj cesti 192, u glavnom hrvatskom gradu. Voditeljica zaklade Dvinski je posljednjih nekoliko godina kao direktorica vodila niz tvrtki s prefiksom Titan, ali i Migrit solarnu energiju. Riječ je o malom poduzeću s temeljnim kapitalom od 21 000 kuna, za koju osim gradnje solarne elektrane u Orahovici malo tko može reći čime se godinama bavi. Tvrtka koja je 2014. imala dobit od 158 tisuća kuna otkupljuje devet posto udjela u projektu gradnje nuklearke u Finskoj snage 1200 MW. Riječ je bila o nešto manje od 160 milijuna eura, a nakon javnih prozivki dotična dama pravdala se da će to biti pokriveno kreditima. Posljednjih godina, isti iznos tvrtke iz grupe Titan u nekoliko se navrata pojavljivao i kao ulaganje u turističke projekte. U projekt Fennovoima vrijednim 6.5 milijardi eura, u kojem je u startu sudjelovalo nekoliko finskih tvrtki i njemački E.ON, koji iz istog naknadno izlazi, uključuje se mala tvrtka iz Hrvatske u vlasništvu gospođe Dvinski. Nedugo zatim finski parlament zaključuje da se radi o ruskom novcu, stopirajući tu sagu. Oksani Dvinski u ovim je tržišnim igrama asistirala višegodišnja voditeljica njenih korporativnih odnosa s javnošću preko tvrtke Drimia – Ana Karamarko, druga supruga bivšeg predsjednika HDZ-a. Supružnici Karamarko u srpnju 2015. putovali su istim letom za Helsinki s direktoricom Dvinski koja je u finskoj metropoli dokazivala da je njen novac hrvatski, a ne ruski. Tu priča ne prestaje, jer gospođu Dvinski moglo se s Karamarkovima vidjeti i u izbornoj noći, a doznalo se i da je tvrtke koje je dotična vodila u kratkom posjetu Hrvatskoj preuzeo poslovni imperij milijardera Mihaila Gucerijeva koji je pak svjedočio u korist Ive Sanadera da novac kojemu je hrvatsko pravosuđe ušlo u trag nije MOL-ov mito već njegov novac za guranje Družbe Adria.

Čudni su putevi hrvatske politike, složit ćete se? S obzirom na godine, politički i životni staž, iskustvo te činjenicu da ga institucije nikada do sada nisu očešale, kao ni bilo koju njegovu aferu – od famoznog Sobolija, Centra za vozila pa sve do famozne Drimije i INE – načelno možemo konstatirati da Karamarko neće sjediti prekriženih ruku. Vrati li se u politiku, kao što najavljuje HDZ-u, slijedi obračun razjarenog Karamarka i njegovih preostalih kadrova koji su zgurani u stranačke margine, ali dovoljno glasni u Saboru. Neki od njih, poput Stiva Culeja, prepoznati se mogu po retorici. Kako god bilo, pred Plenkovićem su veliki izazovi.

Autor:Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.