fbpx
Ilustracija Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

‘MNOGI NESVJESNO BIRAJU PARTNERE AGRESORE!’ Poruka ohrabrenja za sve žrtve nasilja: ‘Sve kažu da se nikada ne bi vratile bez obzira koliko teško bilo’

Autor: Lucija Brailo

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama u Hrvatskoj se obilježava 22. rujna. Cilj je podizanje svijesti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama, uključujući psihičko, tjelesno, spolno i ekonomsko nasilje. Nasilje nad ženama prepoznato je kao važan javnozdravstveni problem u Hrvatskoj, a 2012. godine potpisali smo Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Svrha je ove Konvencije zaštititi žene od svih oblika nasilja i promicati ravnopravnost žena i muškaraca. Zato smo danas porazgovarali sa Sanjom Sarnavkom iz udruge B.a.b.e. koja je istaknula kako zlostavljači i dalje dobivaju premale kazne, ali i sa psihijatrom Mirom Jakovljevićem, s Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb te glavnim urednikom međunarodnog časopisa Psychiatria Danubina, koji je otkrio kako fali edukacije ljudi u prevenciji nasilja.

Tragičan događaj 1999. godine

Upravo na današnji dan, 1999. godine na Općinskom su sudu u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, a djelatnica suda je teško ozlijeđena.

Toga je dana na Općinskom sudu održana sudska brakorazvodna parnica, na kojoj je Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a sudsku zapisničarku Stanku Cvetković teško ranio.

Oraškić je osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina, a ujedno je riječ o prvoj presudi s tako dugom zatvorskom kaznom koja je izrečena u Hrvatskoj od njezina osamostaljenja. U spomen na taj tragični događaj nezapamćen u novijoj hrvatskoj povijesti, 22. rujna se obilježava kao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

‘Naše pravosuđe zlostavljačima daje male kazne’

Nasilje nad ženama predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava. O ovom problemu potrebno je što više javno govoriti, a društvo i institucije koje se njime bave treba poticati na međusobnu bolju suradnju i aktivnost. Ženama koje prepoznaju znakove nasilja u obitelji savjetuje se da potraže pomoć, jer u Hrvatskoj postoje organizirane službe koje će im pružiti pomoć i zaštitu. Savjetuje se da nasilje prijave: policiji, zdravstvenoj ustanovi, nadležnom centru za socijalnu skrb, državnom odvjetništvu, nevladinoj organizaciji ili pravobraniteljici za ravnopravnost spolova.

Iako je posljednjih godina u Hrvatskoj postignut značajan napredak u suzbijanju nasilja, potrebno je uložiti daljnje napore u tom pravcu, što je istaknula i Sanja Sarnavka.

“Prema istraživanju koje je rađeno prije nekoliko godina nismo pri vrhu po količini nasilja, međutim, daleko smo od toga da bi mogli reći da je u našem sustavu žrtva u centru pažnje svih tijela i da postoji koordinacija izvršnih tijela. Kao što znamo, naše pravosuđe zlostavljačima daje male kazne, policija zapravo tu najviše i najbolje odrađuje posao, ali Centri su podkapacitirani i vrlo često se zanemaruju. Očuvanje obitelji i skrb o djeci im je na prvom mjestu, a žrtva na zadnjem”, istaknula je Sarnavka.




Ona napominje i da moramo još puno raditi na tome, no tvrdi i kako simbolička podrška nije dovoljna.

‘Tri  sustava: policija, centri za socijalnu skrb i pravosuđe’

“Osim ove iskazane simboličke podrške, od premijera do ministara nadalje, nikako da se to spusti na onu razinu na kojoj se sa žrtvom treba raditi, a to su ova tri sustava: policija, centri za socijalnu skrb i pravosuđe”, ističe Sarnavka.

Nasilje nad ženama narušava temeljna prava žena kao što su dostojanstvo, pristup pravosuđu i ravnopravnost spolova. Primjerice, svaka treća žena doživjela je fizičko i/ili seksualno nasilje od svoje 15. godine života, svaka peta žena doživjela je uhođenje, a svaka druga žena doživjela je jedan ili više oblika seksualnog uznemiravanja. Ovo se izvješće temelji na razgovorima s 42 000 žena diljem 28 država članica Europske unije.

No, poznato je kako unatoč apelima, velik broj žena ne prijavljuje svoje zlostavljače, već nastavlja suživot s njima zbog raznih razloga, od kojih se većinom spominju: djeca, nada da će se popraviti, strah, ekonomska ovisnost i slično. No, Sarnavka ima poruku za žene koje nasilje još uvijek trpe i ne usude ga se prijaviti.




“Teško je, nije jednostavno, pogotovo kada imate djecu. Međutim, sve žrtve koje su izašle iz nasilja kažu da se nikada ne bi vratile i da je život bez nasilja apsolutno vrijedan življenja, koliko god bio težak”, poručila je.

Psihijatar: ‘Začarani krug uloga u kojem se vrte žrtva i nasilnik’

Tijekom spomenutog istraživanja, provedenog na 42 000 žena, postavljena su im pitanja o njihovim iskustvima tjelesnoga, seksualnog i psihičkog nasilja, uključujući slučajeve nasilja od intimnog partnera, odnosno obiteljsko nasilje te pitanja o uhođenju, seksualnom uznemiravanju i ulozi novih tehnologija u iskustvima koja žene imaju s nasiljem. Osim toga, postavljena su pitanja o iskustvima nasilja u djetinjstvu. Pojavljuje se slika nasilja koje je rašireno i pogađa živote mnogih žena, ali se sustavno ne prijavljuje nadležnim tijelima u dostatnoj mjeri.

Primjerice, jedna od 10 žena doživjela je neki oblik seksualnog nasilja od 15. godine, a jedna od 20 bila je žrtva silovanja. Nešto više od jedne od pet žena doživjelo je tjelesno i/ili seksualno nasilje od svojeg sadašnjeg ili prijašnjeg partnera, a nešto više od jedne od 10 žena navodi da su doživjele neki oblik seksualnog nasilja od odrasle osobe prije navršenih 15 godina života. Ipak, za ilustraciju, samo 14 posto žena policiji je prijavilo svoj najozbiljniji slučaj nasilja od intimnog partnera, a 13 posto prijavilo je svoj najozbiljniji slučaj nasilja koje je počinila osoba koja nije njihov partner.

No, psihijatar Miro Jakovljević kaže kako je prevencija mnogo bolje rješenje, nego dovesti se u situaciju kada moramo prijavljivati nasilje. Sa psihološke strane, Jakovljević objašnjava tri uloge u kojima se žrtva i nasilnik počinju vrtiti u začaranom krugu.

‘Mnogi su ljudi psihološki strukturirani da budu žrtve’

“Mnogo je važnije birati partnere koji neće biti nasilnici, to žene trebaju naučiti. Dakle, prevencija je mnogo bolja. Nažalost, mnogi su ljudi psihološki strukturirani da budu žrtve, pa nesvjesno biraju partnere koji će biti agresori. Onda uđu u jednu igru, a ta igra se sastoji od izmjene tri uloge: žrtva, spasitelj i progonitelj. Tako da na kraju često progonitelj završi kao žrtva”, ističe Jakovljević.

On tvrdi kako niti jedna od tih uloga ne valja i nije dobra za nikoga, a objašnjava i zašto.

“Naime, žene koje odaberu partnera koji je agresivan prema njima, često pokušavaju spasiti taj brak pa igraju ulogu spasitelja, a onda vrlo brzo skliznu u ulogu progonitelja, pa optužuju tog svog partnera. To je jedan začarani krug. To su određeni modeli ponašanja koji se mogu izbjeći adekvatnom edukacijom, prije svega u obitelji”, objasnio je Jakovljević.

‘Okolina me odgovarala od prijave, govoreći da ću mu upropastiti karijeru’

On kao primjer ovome navodi onaj HDZ-ovog župana Alojza Tomaševića iz Požege, kojega je supruga na koncu prijavila za nasilje.

“Njegova žena je godinama trpjela njegovo nasilje, a zapravo je izmjenjivala ulogu žrtve, spasitelja i progonitelja. Na kraju je ona počela progoniti njega. Bilo bi puno bolje da su se sami dogovorili. Radi se o ulogama. Primjerice, želite nekoga spasiti, automatski se stavljate u ulogu progonitelja onog drugog, pa vam se taj drugi osveti”, ističe psihijatar.

Zašto ga nije prije prijavila, budući mu to nije bio prvi put, rekla je:

“Zato što su me svi u mojoj okolini od toga odgovarali govoreći da ću mu upropastiti karijeru, pa sam i ja puštala da bude tako kako je. Odlučila sam durati misleći da će valjda to njegovo nasilno ponašanje popustiti”, odgovorila je žena koja je, kako je sama kazala, predlagala suprugu i da se razvedu.

“Htjela sam razriješiti tu situaciju, rastati se od njega i otići živjeti u stan, ali on to nije prihvaćao, da je kuća u kojoj živimo moja koliko i njegova, a vjerojatno je to činio zbog javnosti kako ne bi imao problema jer je ipak na važnoj funkciji. O svemu tome dva puta sam e-mailom pisala i gospodinu Andreju Plenkoviću, a drugi put sada kad je ponovno izabran za župana. Napisala sam da osoba koja je nasilna prema svojoj supruzi ne može vršiti dužnost župana. Nisam dobila nikakav odgovor. Sada se u meni nešto prelomilo i ne želim više skrivati ono što znaju svi u Požegi”, rekla je Mara Tomašević.

Gubitak samostalnog privatnog i obiteljskog života

No, ono što je osobito rašireno i što se najrjeđe prijavljuje, od svih vrsta nasilja, zapravo je psihičko nasilje od strane partnera. Ono je rašireno i potrebno je prepoznati njegov učinak. Na primjer, rezultati istraživanja pokazuju da su dvije od pet žena, čak 43 posto njih, doživjele neki oblik psihičkog nasilja od prijašnjeg ili sadašnjeg partnera.

To uključuje 25 posto žena koje je partner omalovažavao ili ponižavao privatno, 14 posto onih kojima je partner prijetio da će ih tjelesno ozlijediti i 5 posto onih kojima je partner zabranio da napuštaju dom, oduzeo im ključeve automobila ili ih zatočio. Od žena koje su trenutačno u vezi 7 posto doživjelo je četiri ili više različitih oblika psihičkog nasilja. Višekratni i opetovani oblici psihičkog nasilja od intimnog partnera moraju se prepoznati kao umanjivanje ženine samostalnosti, što se može izjednačiti s gubitkom samostalnog privatnog i obiteljskog života.

Jakovljević napominje kako ljudi koji ulaze u brak i oblikuju svoju obitelj trebaju naučiti prije svega kako se gradi dom, odnosno kako se gradi obitelj.

“Nažalost, mnogi ljudi danas nisu spremni za dom, vidimo i sada da je za vrijeme korone poraslo nasilje u obitelji jer su ljudi prisiljeni provoditi više vremena zajedno. Prema tome, moramo učiti kako da budemo jedni s drugima i kako da živimo jedni s drugima. Nitko ne živi sam za sebe, nego svi živimo s drugima, po drugima, za druge i tako dalje. Dakle, iznimno je važno učiti ljude jednoj kreativnoj i zdravoj komunikaciji”, objasnio je psihijatar.

‘Suština je ljude koji su žrtve naučiti da ne budu žrtve’

Istaknuo je kako su mediji iznimno važni u svemu tome te da često progone nekoga na određen način. On tvrdi da nekada to na površini izgleda razumno i pravedno, ali ističe da je mnogo bolje izgraditi dobre odnose.

“Pa ako netko i pogriješi, oprostiti mu, pa da na greškama zajedno učite. Dakle, suština je ljude koji su žrtve naučiti da ne budu žrtve, da se znaju sami zaštititi. Najvažnije je da se čim prije maknu iz te sredine, važno je da ne uđu u to. To je poruka”, objasnio je Jakovljević te dodao kako je najvažnije poslati pravu poruku o tome kako izbjeći nasilje općenito u društvu, pogotovo iz perspektive javnog mentalnog zdravlja.

“Naš medijski prostor je zagađen, truje ljude. Ne treba širiti mržnju, osvetu i slično, nego razumijevanje, pomirbu, pomaganje, altruizam, jedino tako možemo svi preživjeti”, zaključio je Jakovljević.

Kako izbjeći nasilje općenito u društvu, jako je važno poslati pravu poruku, pogotovo iz perspektive javnog mentalnog zdravlja.

Prijavite nasilje!

Nerijetko se može čuti poslovica da je ‘šutnja zlato’. No, šutjeti o nasilju u obitelji, bilo u vlastitoj, susjedovoj ili tek nekoj od poznanika nije mudar potez. Nije dobro djelo odlučiti prijeći preko saznanja o nasilju, imajući za ispriku kako se ne želite petljati u privatne stvari, ali ako se odvažite i prijavite nasilnika prekinut ćete agoniju koja možda traje godinama; možda ćete nekom djetetu omogućiti ljepše djetinjstvo, vratiti mu osmjeh na lice, izmučenu ženu iščupati iz ralja nasilnika, a prije svega, možda ćete spasiti nečiji život.

Stoga, nemojte ignorirati nasilje! Prijavite ga na broj 192.

U slučaju počinjenog nasilja u obitelji, ukoliko to želite, obratite se nadležnom Centru za socijalnu skrb tijekom radnog vremena, operaterima u županijskim centrima 112 ili policiji na
telefon 192 tijekom cijelog dana od 00.00 do 24.00 sata.

Ako se osjećate žrtvom nasilja, ako znate za postojanje nasilja, ako trebate smještaj, pomoć, podršku ili savjet, obratite se na sljedeće adrese:

Pučki/a pravobranitelj/ica
Lora Vidović, dipl. iur., pučka prvobraniteljica

Zagreb
Adresa: Savska cesta 41/III, 10000 Zagreb
Tel: 01/4851-855; 01/4851-853
E-pošta: [email protected]

Rijeka
Adresa: Ciottina ulica 23, 51000 Rijeka
Tel: 051/563-786
E-pošta: [email protected]

Osijek
Adresa: Hrvatske Republike 19 (prvi kat), 31000 Osijek
Tel: 031/628-054
E-pošta: [email protected]

Split
Adresa: Mažuranićevo šetalište 8a (ulaz iz Tolstojeve), 21000 Split
Tel: 021/682-981
E-pošta: [email protected]

 

Autor:Lucija Brailo
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.