Goran Stanzl/PIXSELL

Vučić je baštinik velikosrpske politike!

Autor: Željko Sakić

Posjet Aleksandra Vučića Hrvatskoj, koji se nije trebao dogoditi, bio je znatno gori nego onaj u Glini 1995.g. Tada je Vučić nastupio s velikosrpske i ratnohuškačke pozicije, no na okupiranom području RH. Isto to Vučić je ponovio čak i eksplicitnije, 2018.g. u Hrvatskoj, koja je nakon krvavog rata, porazila velikosrpski projekt, te je u međuvremenu postala članica NATO-a i EU-e.

Ovakva situacija mogla se dogoditi samo u državi, čije su političke elite odavno napustile suverenistički koncept upravljanja zemljom.

Neshvatljiva je količina nepripremljenosti za ovaj nepotrebni posjet, koja se mogla primjetiti u vrhu hrvatske vlasti. Javna razilaženja glede tema razgovora s Vučićem, između  Banskih dvora i Pantovčaka, te u posljednji trenutak zabrana prosvjeda udovica poginulih branitelja na Markovom trgu, za koji je svega dan ranije rečeno kako je prijavljen i odobren, oslabili su hrvatsku poziciju i prije Vučićevog dolaska.

Koliko je neshvaćanje kontinuiteta velikosrpske politike, pokazali su neki političari očekujući od Vučića ispriku.

A, Vučić je u Gvozdu, gotovo zatražio ispriku od Milorada Pupovca kritizirajući ga zbog glasovanja za Zakon o braniteljima, u kojemu se navodi da je Srbija bila agresor na RH. Pupovac se tada zacrvenio, što nikada nisam vidio u njegovim nastupima. kao predstavnika vladajuće anacionalne koalicije HDZ-SDSS-HNS.

– Ljudi koji se crvene, što god tko govorio, znači da imaju obraza – Pupovcu je poručio, Vučić, hvaleći usred Hrvatske i Boru Mikelića nekadašnjeg premijera tzv. „RSK“.

Ako je itko imao dvojbe, tko zapravo kontrolira Pupovca, sada više nema razloga sumnjati, Vučić direktno upravlja Pupovcem, a njegovi glasovi su presudni za održavanje spomenute anacionalne koalicije, pa na sasvim određen način Beograd ima utjecaja na neke od ključnih odluka Vlade u Zagrebu!




Uostalom, u Pupovčevom SDSS, raspoređen je cijeli abolirani oficirski kadar tzv. „vojske RSK“, dok niti jedan od 9 000 Srba koji su branili Hrvatsku, tamo nemaju što tražiti.

Sam dolazak u Zagreb, na Vučiću je pokazao veliki pritisak s kojim se jedva nosio. Dovoljno je bilo vidjeti s koliko grča na licu i muke izlazi iz svog službenog automobila, koliko su mu prvi koraci na crvenom tepihu nesigurni, tijelo zgrčeno, a korak nesiguran. Nakon što je jedva izgovorio „pozdrav vojnicima“, poslije njihovog odgovora gotovo se srušio. I sam komentator strogo kontrolirane RTS-e u tim trenucima je rekao: „Predsjednik je vidljivo nervozan“. Nije bio nervozan, bio je prestravljen. Kasnije su srbijanski elektronički mediji, taj dio posjeta, nimalo slučajno, izbacili iz svojih izvještaja.

Ti će mediji u kasnijem tijeku posjeta, naručenim pitanjima odigrati bitnu ulogu u Vučićevoj više nego jasnoj, velikosrpskoj PR koncepciji, koju je prezentirao usred Zagreba.U tomu mu je znatno pomogao i službeni protokol koji je prvo pitanje dopustio TV Pinku, što je bila katastrofalna pogreška.




Prvo pitanje trebao je postaviti novinar HRT-a, a jedini preostao na državnoj televiziji, koji bi imao kapaciteta za pravo pitanje, bio je Branimir Farkaš. Pitanje u rasponu od abolicije Draže Mihailovića, Kalabića ili Milana Nedića, preko financiranja tzv „vlade RSK u Beogradu“, do Vučićeva govora u Glini 1995, ostalo je neizrečeno.

Drugo pitanje svakako je trebala postaviti Ivana Petrović s Nove TV, a ta su pitanja trebala biti usklađena s protokolom. Ništa od toga nije se dogodilo.

Vučić je baštinik velikosrpske politike

Vučić s kojim je u Zagrebu razgovarala Predsjednica apsolutno i definitivno nije europski Vučić. Ovaj Vučić dostojan je nasljednik Miloševića, Šešelja i Nikolića, a mnogočemu ih je i nadmašio.

Izložba koju je Srbija organizirala u UN-u o Jasenovcu, na kojoj se ponovno spominju brojke od 700 000 žrtava, ima za cilj prikazati hrvatski narod genocidnim, a pod tim okolnostima Vučić, nikako, nije trebao doći u Zagreb.

Većina hrvatskog, naroda nije željela posjet Vučića u Zagrebu, nakon intenzivnog prozivanja Hrvatske iz Beograda, koje kontinuirano provode Dačić, Vulin i na sam dan posjeta Vučića, tamošnja premijerka Brnabić.

Vučićeve izjave na konferenciji za tisak bile su očit dokaz, kako uopće ne priznaje hrvatsku državu, niti poštuje Predsjednicu koja ga je ugostila.

A taj posjet, stajati će Kolindu Grabar Kitarović drugoga mandata.

Bilo kakav ozbiljniji rezultat ovoga posjeta, kao što bi bilo rješavanje sudbine nestalih iz Vukovara, značilo bi da je Srbija spremna priznati svoju ulogu u sukobu 1991.g. u Hrvatskoj.

No, Vučić i tamošnje vlasti već dvadeset i pet godina uporno rade na izjednačavanju krivnje za rat, pretvaranju agresije u građanski rat, te ostvarivanju ratnih ciljeva u miru.

Savršeno je jasno, da nakon svega što su do sada uspjele učiniti, srbijanske vlasti nikada neće dopustiti da se njihov projekt Velike Srbije dovede u pitanje.

Hrvatskim političkim elitama ostaje pitanje, misle li se napokon početi ponašati suverenistički, kako dolikuje državi za koju su tisuće ljudi dale svoje živote, ili će i dalje nastaviti pokušavati zanemarivati činjenicu kako se formira Osovina Ljubljana-Sarajevo – Beograd.

Ako hrvatske vlasti na politiku Beograda misle odgovoriti diplomatskim kadrovima poput Borisa Blažekovića iz HNS-a, tada unaprijed znamo da će rezultati takve politike biti na razini dosadašnjih, ili gori.

Autor:Željko Sakić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.