fbpx
Facebook

VOLONTER VELIKOG SRCA: ‘Ovaj potres je razotkrio ove ljude! Ne želim da se nikada zaborave!’

Autor: Maja Štefanac

U moru volontera velikog i vatrenog srca koji su bez razmišljanja odlučili krenuti put Petrinje, Gline i okolnih zabačenih sela devastiranih razornim potresom, svoju emotivnu priču ispričao nam je naš sugovornik i čovjek dobre duše Vedran Dragović.

Ovaj nevjerojatan čovjek koji dolazi iz okolice Metkovića, iz jednog malog mjesta po imenu Momići, odlučio je uzeti stvar u svoje ruke. Nimalo ne razmišljajući, za staru godinu sjeo je u svoj automobil i krenuo na put prema razrušenoj Petrinji.

Panika, strah i totalna pustoš

“Kada sam došao na Trg u Petrinji osjetio sam ljude punih srca koji bi nešto napravili, ali  nisu znali što bi ni od kuda bi počeli. S druge strane tu se osjećala velika pogubljenost, zbrka i kaos. Kako je vrijeme odmicalo, osjećao sam se bespomoćno. Tu staru godinu nikada u životu neću zaboraviti”, s knedlom u grlu priča nam Vedran, dodajući kako je osjećao da se jednostavno morao izdvojiti iz te mase i krenuti svojim putem… put Gline i okolnih sela. Informacije je htio dobiti od lokalnih ljudi, ali kako kaže nigdje nije bilo ni žive duše. Ni s kim nije mogao razgovarati, doslovno je ušao u grad duhova.

Kako nije mogao saznati ništa od tamošnjih mještana počeo je sam raditi svoj plan, te je na komad papira ispisivao sva okolna sela po redu; jedno za drugim. Naime, to mu je bila jedina nit vodilja kako bi mogao napraviti plan kuda da uopće krene.




“Kad sam prošao kroz ova sela od Gline prema Unčanima, ljudi su bili pogođeni potresom, ali mene nije pogodio potres, mene je pogodila sirotinja. Trebalo mi je četiri dana da se oporavim i samo sam se pitao; “Bože dragi je li moguće da su ovi ljudi zaboravljeni?!”.

Potres je samo otkrio zaboravljene ljude

Koronavirus, neimaština, pa čak i rat….nepogode su na koje čovjek može biti pripremljen, na ovaj ili onaj način, ali na potres i kaos koji slijedi nakon njega nitko se ne može pripremiti, slaže se ovaj divan čovjek koji je prva dva dana spavao u autu. Iako se tlo pod nogama stalno treslo, nije nimalo mislio na sebe ni na svoj život, već su mu sve misli bile usmjerene na misao kako pomoći sirotim ljudima.




U jednom zabačenom i potpuno devastiranom selu, Vedran je zatekao baku, staru preko 80 godina, samu i zaboravljenu koja je ostala bez muža i sina, koja je jedini stanovnik sela koje naš volonter nije htio otkriti.

Facebook

“Kada sam upoznao ovu divnu baku…to je meni bio dokaz da je ovdje vrijeme stalo. Sama samcata živi u ovome selu. Ona je i staro i mlado. Iako je ona pričala samnom, njene oči su pokazivale da luta, da je u nekom drugom svijetu”, nastavlja emotivnu priču. Nakon što je pratio svoj plan i obišao još nekoliko zabačenih sela odlučio je svaki dan upravo tamo odnositi tople obroke; ručak i večeru, točnije više od 200 obroka svaki dan.

 

Facebook

“Prvo sam krenuo s ručkovima. Htio sam ući u njihovu glavu i shvatiti što je ono što im zaista treba.




Bez struje, televizije, grijanja

Uz svu tugu, nesreću jad i bijedu, ljudi su bili u strahu od pljačkaša. “Pljačkalo se gdje se stiglo, a ja sam htio da oni steknu povjerenje u mene, da znaju da im želim dobro i da im pružim ljubav i ruku prijateljstva. U početku je postojao strah od Roma koji su koristili ovu tragediju u svoju korist, ali i oni kojima baš ništa nije falilo, ali su uzimali od sirotinje”, govori nam Vedran. Dodaje kako je s obrocima krenuo u 13 h i zadnju je večeru podijelio u 21 sat.

Ono što je zaista nevjerojatno je bolna činjenica da u ovim selima žive ljudi koji 15 godina nemaju televiziju, koji nemaju veze s vanjskim svijetom niti znaju što se događa oko njih.

“Žao mi je što to moram reći, ali jednostavno, kao da se ovaj potres morao dogoditi. Kao da je Bog birao stranu da potres pogodi najsiromašniju županiju kako bi na vidjelo dana uopće došla ova nevjerojatna situacija u koju je teško povjerovati”.

Na pitanje kakvo je mišljenje o tome da je Pleter preuzeo prehranu govori kako su to trebali preuzeti lokalni ugostitelji i da se da ljudima priliku da zarade. “Kako je Pleter ušao u ovu priču stvorili su se i klanovi. Ne vjeruje se više ni Crvenom križu, ni Pleteru… no eto, volonteri su sve to izdržali. Jer nijedan plaćenik ne može platiti ono što može dati čovjek sa srcem i dušom”, istaknuo je.

Grad heroj – grad duhova – grad budućnosti

I 18 dana nakon potresa ovaj grad je utonuo u duboki san, točnije u noćnu moru. I dalje su ulice puste, ljudi razbježani, a oni i koji nisu, izgledaju poput duhova.

Iako su se i prije potresa ljudi navikli na siromašan život u ovoj županiji, ipak se svi nadaju da će se država pobrinuti za razrušene kuće i dodaje kako je i prije potresa ovdje 60 posto kuća bilo u katastrofalnom stanju koje nisu imale uvjete za normalan život.

Deda Branko i deda Đuro

Ono što je posebno dojmilo našeg sugovornika upravo su ova dva divna zaboravljena čovjeka kojima je kako kaže samo potreban zagrljaj. Nije im čak ni bitno je li će danas jesti ili neće…bitno im je da ih netko obiđe, da ih zagrli i pruži ruku prijateljstva.

Facebook

“Zadnja četiri dana pokušavam ući u kuće gdje su me ljudi čekali na vratima i žao mi je što nisam prije to napravio. U selu Unčani živi deda Branko Šerbedžija, skoro 90-godišnjak. Kad sam ga upoznao izgledao je kao da ima 200 godina, toliko je psihički propao“, sa suzama u očima nastavlja nam svoju priču i ističe kako mu je glavno da se ovi ljudi ovdje nikad ne zaborave.

No djed Branko se nakon Vedranovog dolaska svakog dana sve više oporavljao, postojao je sve sretniji, što nam samo govori koliko je ovim ljudima potrebna ljubav i topli zagrljaj. Ispunjeni su onime što imaju i što im nitko ne može oduzeti a to je dobro srce i divna duša, ali i nevjerojatna skromnost i zahvalnost.

Djed Đuro dijeli jednaku sudbinu. Toliko divan i skroman. Iako je gladan kaže da mu hrane ne treba, promrzao, odbija grijalicu, ledenih nogu odbija tople čizme. No naš sugovornik mu je priuštio baš sve navedeno.

“Ono što me najviše pogodilo je činjenica koliko ovi ljudi imaju ljubavi, a nemaju apsolutno ništa.

Mladić koji ga se posebno dojmio je 24-godišnji Borna Mjakić koji je bio u kući u trenutku razornog potresa. Otac troje malodobne djece u sekundi je ostao bez apsolutno svega no toliko je snažan i nevjerojatan da je odlučio, bez zadrške, i dalje svakog dana pomagati unesrećenim obiteljima u Petrinji, dok mu se obitelj smjestila na moru”, s divljenjem nastavlja Vedran.

Laura – simbol razornog potresa

Osim što svakim danom obilazi stare i nemoćne ljude, baš svaki put stane na mjesto tragedije gdje je nesretnim slučajem poginula 13-godišnja Laura. Djevojčica koja je bila omiljena u cijelom gradu, koju je volio baš svaki stanovnik i koja bi kako kaže trebala postati simbolom ove katastrofe.

“Svaki put sam na tom potezu gdje se nalazi kuća i obitelj poginule curice i svaki dan sam s tim ljudima. Tamo stalno svijeće gore a meni se baš uvijek noge odsjeku. Svaki dan s njenim ocem i djedom popijem čašicu rakije”, tužno nam govori Vedran dodajući kako su oni hodajući duhovi…jedna ogromna tuga.

“Kao da je ovo bila njena sudbina, a tako govore i mještani, kao da je ovdje Bog upleo svoje prste, kao da je ona spasila sve ove ljude i uzeo nju.”

Konačno dobili svijetlo ali i još nešto!

Kako ovi jadni i preplašeni ljudi ne bi bili u vječitom mraku, Vedran im je odlučio svima osvijetliti dvorište.

“Sada ovim putem kojim ja svakodnevno idem sve svijetli. Sve bliješti. Ljudi se osjećaju puno sigurnije”.

No ovdje nije kraj dobrim djelima. Ovaj volonter velikog srca odlučio je napraviti nešto divno.

“Sada ćemo napraviti akciju. Idemo u Decathlon i kupit ćemo termo majica, jakne, termo hlače da im više ne bude zima. Samo mi je želja da im svima vidim osmijeh na licu. Dok su prije plakali od tuge sada plaču od sreće i to će mi zauvijek ostati u sjećanju”, nastavlja i kaže kako ne zna do kada će volontirati obilaziti ove ljude jer su im, govori, postali druga polovica njegova srca.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.