fbpx

Vjerujete li Milanoviću kada kaže da će država obnoviti kuće svima stradalima u poplavama?

Autor: Dražen Boroš

Prvo je rekao kako će država sve obnoviti. Dan kasnije prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić je poslala SMS srbijanskom ministru vanjskih poslova u kojem je predložila da Hrvatska i Srbija zajedno apliciraju za pomoć Europske unije. Nekoliko sati poslije Milanović je očajnim ljudima kazao kako će država tražiti europska sredstva tek reda radi i da imamo snage sve sami isfinancirati. Eventualni novac iz Unijinih fondova neće doći prije 2015., a onaj iz državnog proračuna neće nikad, jer ga nema.

Sva je sreća da narod ove zemlje još uvijek ima osjećaja za solidarnost i one kojima je pomoć najpotrebnija. Jer da smo čekali državne institucije koje su reagirale tek kada se katastrofa dogodila, njeni razmjeri bili bi još tragičniji. Još jednom, i to u najgoroj mogućoj situaciji, pokazala se sva tromost, neosjetljivost, nespremnost i potpuna neorganiziranost države i njenih dužnosnika.

Naime, poplave u susjednoj BiH traju od prošlog utorka. Nitko tu situaciju nije shvaćao ozbiljno. Tek kada su se njihove rijeke počele prelijevati u Savu, pokrenuo se državni aparat od Državne uprave za zaštitu i spašavanje, preko Hrvatskih voda do resornih ministarstava. Nažalost dva dana prekasno kada su brane već popustile, došle su vreće, pijesak i vojska. Pojavio se i premijer nakon predizbornih skupova. Prošetao se, dao nekoliko ozbiljnih izjava. I otišao. Slijedeći je dan došao i Predsjednik Republike. I on je bio smrtno ozbiljan, jer stanje je (i dalje) bilo dramatično. Pa je i on otišao. Ali se vratio ponovno premijer.

Prigodom prvog obilaska poplavljenih područja u subotu izjavio je kako će sve biti obnovljeno. Dan kasnije potpredsjednica Vlade Vesna Pusić je poslala SMS poruku srbijanskom ministru vanjskih poslova u kojoj je predložila da Hrvatska i Srbija zajedno apliciraju za pomoć Europske unije jer su štete katastrofalne. No, prilikom drugog obilaska u ponedjeljak, Milanović je jadnim ljudima kazao kako će država tražiti europska sredstva tek reda radi i da imamo snage sve sami obnoviti.


Kome zapravo treba takva država?

Država koja nije u stanju procijeniti opasnost na vrijeme. Država koja uvijek, uporno laže svojim stanovnicima da je potpuno spremna za sve što dolazi, a četiri dana kasnije zbraja štete i broji unesrećene. Država u kojoj se zna i tko pije i tko plaća. Država čiji predsjednik nema osjećaja za bitno: umjesto da prekine posjet SAD-u poput francuskog, kineskog ili japanskog predsjednika koji su otkazali sve svoje obveze kada su njihove zemlje pogodile prirodne katastrofe on je došao tek “izbrojati žrtve”. David Cameron, britanski premijer u veljači ove godine, otkazao je posjet Izraelu zbog poplava u Britaniji i otišao na poplavljena područja te „zasukao” rukave i radio na gradnji zečjih nasipa. Jedva su ga spriječili da uskoči u viljuškar i počne kopati. Predsjednik SAD-a Obama, 2012., nakon uragana Sandy, koji je pokosi New York, također je zasukao rukave i pridružio se čišćenju s radnicima. Naš premijer i predsjednik su takav čin smatrali jeftinom demagogijom.

Kome onda treba ministar poljoprivrede koji obilazi ugrožena područja reda radi, tek treći dan da bi ispunio svoju dužnost? Kome treba država čiji dužnosnici glumataju brigu za građane koje su osiromašili, poslali na ulice i sada im obećavaju javne radove na raščiščavanju ruševina za minimalac? Kome treba premijer koji se sa svitom vozika poplavljenim područjima u amfibiju u koju više ne može stati nitko od unesrećenih čak i da ga slučajno pronađu Hoćete li se vi iz najbolje vlade do sada više napokon pobrinuti prvo za ljude u Hrvatskoj? Ako vam je ikada palo na pamet, to je vaš posao? Kome treba država u kojoj se na tragediji jadnih ljudi prepucavaju dvije suprotstavljene stranke tko će što i tko će više? Kome zapravo treba država u kojoj se o bitnim stvarima raspravlja tek kada se dogodi katastrofa?

Onaj (po)četnik Vučić je barem iskreno priznao kako su tamošnji mediji zaslužni što se izbjegla veća katarofa a da su država i sve njihove službe zakazale. Ovaj naš će sve “zasluge” pripisati svojoj organiziranoj državi koja ni danas ne zna za vodom potopljena sela nego to otkrivaju dragovoljci i volonteri. Da nije bilo desetaka tisuća volontera od Županje do Dubrovnika koji su pomagali kako su sami znali i smatrali da je najbolje, ova bi tragedija bila još strašnija.

Ljude su uspjeli spasiti, ali ostalo je tisuće i tisuće grla stoke kojima nažalost nije bilo pomoći.

I zato ne postoje dovoljne riječi za sve one silne anonimne ljude koji su ponovno dali srce i dušu. Oni nikada neće dobiti Josipovićevo odličje. A to što su napravili nisu ni radili zbog priznanja, kao neki…. Država i njen establišment još su se jednom definitivno osramotili. Još su jednom pokazali kako tamo sjede ljudi koji ni znanjem, ni strukom ni savješću ne zaslužuju biti tu gdje jesu.




 

Kakvi su to licemjeri?




Premijer se, obilazeći ugrožena područja „od srca” zahvalio svima „koji rade svoj posao”, naročito građanima, koji su – iako to nije bio njihov posao – pokazali toliko poznatu solidarnost i zajedništvo. Na kraju je zaključio kako je država dala maksimum koji je mogla dati. Koji maksimum? Kamion pijeska? Prazne vreće? Amfibije? Drug Milanović bi mogao nabrojiti što je to točno država napravila. Branu koja se za četiri godine urušila? Ili je opet kriv HDZ, odnosno Sanader? Hoće li sedmi proces bivšem premijeru biti brana koju su nestručno izradili bivši ministar Pankretić, direktor Hrvatskih voda Husarić i tvrtka koju je kontrolirao HDZ-ov “ministar voda” Zdravko Krmek?

Unesrećeni ljudi su trenutno toliko jadni da ne mogu biti ni bijesni na sve koji su se trebali pobrinuti da do ovakve katastrofe ne dođe. Tek kada se voda povuče postat’ će svjesni pravih razmjera tragedije. I tko će im onda pomoći. Tko će im donijeti baš sve, jer su bez svega ostali. Milanović? Neće sigurno. Pa on je u jednom trenutku čak pokušao minorizirati štetu. „Šteta je šteta, bez obzira na to koliko je velika, velika je onima kojima je prouzročena”, kazao je premijer ne zaboravivši se pohvaliti kako je poslao pomoć u Srbiji i BiH. Nažalost i na taj način je pokazao kako nije svjestan da „stoji” usred štete, nevolje i nesreće Hrvatske? Poplavljenima u veljači je poručio kako nisu ni trebali graditi kuće na rizičnim područjima. Što će reći Slavoncima?

A Josipović? Pa on nema ovlasti ni u vlstitoj kući? Što on može reći tim ljudima. Poslati im Poslanicu ohrabrenja?

Što još uopće kazatio o odgovornim ljudima koji su danima gledali izlijevanje rijeka u susjednim zemljama i nisu poduzeli ništa nego su se ljudi morali sami organizirati. Da nije bilo medija za pojedina sela ne bi ni znali da postoje. Da nije Caritasa, Crvenog križa i braniteljskih udruga i svih onih tisuća i tisuća anonimnih ali velikog srca, ljudi bi doslovce pomrli od gladi i žeđi da su morali čekati pomoć države, robne zlihe i ministricu Opačić koja je neradni vikend morala prekinuti već u nedjelju navečer.

Kome od njih onda vjerovati? Milanoviću koji kaže da ćemo sve sami obnoviti iako zna da mu je blagajna prazna. Ministrici Pusić koja je jedva dočekala da popuste nasipi i u Republici Hrvatskoj da može kolegama u Srbiji tipkati SMS poruke bratstva i jedinstva.

Budu li Slavonci ponovno čekali da država aplicira za pomoć zajedno sa susjedima iako oni nisu članice EU-a čekat će do 2015. jer tada će najranije dobiti novac iz Unijinih fondova. I lako moguće da ćemo opet dobiti najmanje, kao i prošle godine kada smo aplicirali zajedno sa Slovenijom, jer su i ovoga puta – ruku na srce – hrvatske štete ipak manje nego one u BiH i Srbiji.

Autor:Dražen Boroš
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.