Goran Stanzl/PIXSELL

Jovanović-Štulhoferova pornografija konačno na meniju u našim školama

Autor: dr.Matko Marušić / 7Dnevno / 25. ožujka 2016.

Seksolog Aca ubacio je u hrvatske osnovne i srednje škole "knjigu nad knjigama" za odgoj naše djece na temelju "znanstvenog argumenta" da "pornografija poboljšava spolni život" - pa je dobro i važno da to mali Hrvati i Hrvatice nauče i znaju.

Ovdje se bavim samo jednim argumentom koji Aleksandar Štulhofer rabi da bi dokazao utemeljenost njegove i Jovanovićeve odluke da u sklopu programa spolnoga odgoja u tom Jovanovićevu pokušaju subverzije građana Republike Hrvatske u literaturu uvrsti knjigu o pornografiji, odnosno njezinim dobrobitima. Dana 22. ožujka 2016. g. Štulhofer je objašnjenje dao na HTV4 (http://vijesti.hrt.hr/).

G. Štulhofer kaže otprilike ovo: „To je knjiga (poglavlje) koje pokazuje da gledanje pornografije može poboljšati seksualni život. Ne uvijek, ali može.“ Nadalje nastavlja da je taj podatak, odnosno rezultat, dobiven iz svjedočenja seksualnih terapeuta koji su tako liječili ljude sa seksualnim problemima.

Prije nego objasnim krajnju neutemeljenost te Štulhoferove informacije, čitatelja moram podsjetiti na dvije zanimljiva i važne činjenice: a) knjiga dakle jest ubačena u program odgoja u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, a na osnovi toga da „pornografija može poboljšati spolni život“, pa je, valjda, dobro i važno da to djeca nauče i znaju. b) Pornografiju g. Štulhofer naziva „izvorima eksplicitnog sadržaja“, dakle izbjegava naziv koji kaže da je taj sadržaj prljav i odvratan.

No, usredotočimo se na Štulhoferov „znanstveni“ argument, tj. kako on brani svoj čin uvrštavanja pornografije u hrvatski spolni odgoj u školama za djecu.

1. Liječenje ljudi osniva se na provedbi „intervencijskih studija“, tj. na uvjerljivom dokazivanju da nekim postupkom (lijekom) neko neželjeno stanje doista možemo izliječiti, ili ga barem ublažiti. U znanosti postoji samo jedan ustroj studije koja primjereno testira učinak intervencije (lijeka ili postupka). Taj se ustroj naziva „randomizirani kontrolirani pokus“. To, dakle, vrijedi, nužno je i neizbježno, i za „liječenje osoba sa seksualnim problemima izlaganjem pornografiji“.

2. Studija koju je Štulhofer citirao nije gledala stanje pacijenata, nego je bila neka vrsta ankete među terapeutima. Štulhofer, dakle, citira „presječnu“ studiju, a presječna studija nikad i apsolutno nikad ne može poslužiti za procjenu učinka terapije. On je izgovorio rečenicu zbog koje studenti drugoga semestra medicinskoga fakulteta (u Splitu) padaju na ispitu.

3. Ako netko ima ideju (hipotezu) da će gledanje pornografije poboljšati (poremećeni?) spolni život ljudi, onda bi on morao napraviti ovakvu studiju (ukratko): definirati populaciju kojoj želi pomoći („što znači poremećaj spolnoga života“), uzeti uzorak ispitanika (tako da on predstavlja cijelu tu bolesničku populaciju), ispitanike nasumice podijeliti u dvije skupine („randomizacija“), a onda jednoj prikazivati pornografiju, a drugoj nešto što nema veze sa spolnim životom, npr. kaubojske filmove jednake duljine i učestalosti kao što su odabrani pornografski filmovi. Zatim treba objektivno izmjeriti učinak – tj. što znači „poboljšanje spolnoga života“ i – dobiti brojeve koji dokazuju ti poboljšanje. Na kraju treba matematičkom analizom, koja se zove „statistička obrada podataka“ dokazati da je vjerojatnost poboljšanja značajno veća u skupini ispitanika koji su gledali pornografiju nego u skupini koja je gledala kaubojske filmove.

(Rečeno se čini dugim i složenim, a radi se tek o jako sažetom i nepotpunom predstavljanju modela po kojemu medicina – za svaki lijek i intervenciju – dolazi do dokaza učinkovitosti i dozvole za primjenu i naplaćivanje u praksi.)

4. Ne, Štulhofer donosi studiju („dokaze“!) gdje su „znanstvenici“ ispitivali seksualne terapeute (!) o tome kakvi su njihovi rezultati (u liječenju pornografijom). Međutim što god ti terapeuti rekli ne se može uzeti kao dokaz učinkovitosti pornografije! Oni, naravno, vjerojatno navijaju za učinkovitost svoje terapije, jer je naplaćuju (i žele se prikazati u svjetlu dobronamjernosti, poštenja i korisnosti) i taj se izvor pogrješke nikako ne može isključiti. Čim se moguća pristranost ne može isključiti – studija ne valja (v. gore napomenu o studentima druge godine medicine). Nadalje tu nedostaje definicija ispitanika, definiranje mjere ishoda i mjerenje ishoda, statička uvjerljivost (analiza) rezultata… Ma tu, brate, nedostaje – sve; to je krajnja intelektualna bijeda, a ne znanost!

Sramota je što je g. Štulhofer time rekao javnosti, s obzirom da je „poznati seksolog“ i sveučilišni profesor.

No, pustimo njemu njegov život, kriterije, učenost i moguću sramotu. Ono što je u svemu tome strašno, nepodnošljivo strašno, jest da je on – na osnovi takvih „dokaza“ – u literaturu za Jovanovićevu subverziju sa spolnim odgojem – ubacio – knjige(u) o pornografiji.

Eto, zato sam se javljao, javljam i opet ću se javljati, bez obzira na to hoće li neki jadni licemjeri, koji se ne mogu dočepati državne plaće nego preko osnivanja nevladinih udrugica, moj govor nazivati „govorom mržnje“, ili će neki čitatelj pomisliti da izlažem dosadno i nerazumljivo, dakle i nešto nepotrebno.

Morao sam napisati! Radi se o hrvatskoj djeci i o hrvatskoj školi, dvjema svetinjama u životu svakoga roditelja. Zato Vi, dragi čitatelju ovo trebate i pročitati i proučiti. Radi se o Vašem djetetu.

A ovo je samo jedna od nekoliko priča koje se moraju dati hrvatskim roditeljima čija djeca idu u hrvatske osnovne i srednje škole – da prouče i procijene što se stvarno zbiva s Jovanović-Štulhoferovim spolnim odgojem (koji nije ukinut!). A gdje su Sandfort, Bullough, Elias, Schmidt, Haeberle… A gdje je Štulhoferovo nepriznavanje prirodnih zakona! Gdje Amir Hodžić koji je kod Štulhofera magistrirao, a javno tvrdi da nema spol!? Gdje je e-udžbenik udruge „Iskorak“ koji se zove „Stražnji dio“, a objašnjava zadovoljstvo kad određeni ljudi jedan na drugoga obavljaju nuždu… i – pogodite je li ta „udruga“ barem malo sudjelovala u kreiranju programa spolnoga odgoja ili tom kreiranju bila zastrašujuće blizu?

Hoćete li još, imam još? Samo pitajte. Ovdje sam opisao samo jednu prijevaru, bojeći se da Vam ne budem dosadan. Ima ih jako mnogo i pazite – čuvajte srce, mozak i dušu, ali – i svoju djecu!

Autor:dr.Matko Marušić / 7Dnevno / 25. ožujka 2016.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.