Već 17 stoljeća, na današnji se dan prisjećamo najmilijih koji su nas napustili

Autor: Dražen Krajcar

Spomen mučenicima počeo se slaviti još u 4. stoljeću, a prvi poznati tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su u Antiohiji.

Sollemnitas Omnium Sanctorum ili blagdan Svih svetih (Sisveti, Sisvete, Dan mrtvih u kolokvijalnom govoru) je rimokatolička svetkovina kojom se slave svi sveci kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenog.

Spomen mučenicima počeo se slaviti još u 4. stoljeću, a prvi poznati tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su u Antiohiji.

Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom ‘Samhain’ koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.

U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je »na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.

U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj.

Stoga mnogi naši sugrađani taj dan će posjetiti grobljima diljem zemlje da odaju počast svojim najmilijima, ali i poginulim hrvatskim braniteljima. Po običaju najviše ljudi će se okupiti na središnjem zagrebačkom groblju Mirogoj. Zapaliti će svijeće i položiti vijence te minutom šutnje odati počasr svim preminulima ispred središnjeg križa.

Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati ‘danom mrtvih’, što je netočno! Iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana. Nije točno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, ‘most’, mučno rađanje u novi život, život s Bogom ‘oči u oči’.




A kako o navedenom blagdanu razmišljaju ‘obični ljudi’.

– Ja smatram da je to da za ljude kojih više nema. Kad uhvatim vremena odem na groblje pošto su moji van Zagreba. Najviše me boli kada vidim cijene cvijeća i svijeća. Što da vam kažem…? Dobra zarada, ljudska priroda – rekla nam je medicinska kozmetologinja Natalija.

Studentica Ana i informatičar Darko bili su kratki i jasni.




– Ne bih o tome, idemo na groblje ali to je osobno.

Pavao, pak, nam je rekao da ga cijela ta priča oko Sisveta zamara:

– Ja sam groblje već obavio prošlog vikenda, ne pada mi na pamet ulaziti u ovu gužvu koja se stvara oko Dana mrtvih.

Samahain
Samahain je bio najveći i najznačajniji praznik u keltskom kalendaru. Kelti su vjerovali da na ovaj dan duhovi šeću svijetom živih, jer tada duše onih koji su umrli tijekom godine putuju na drugi svijet. Ljudi su se okupljali i prinosili žrtve mrtvima, u oblika voća, povrća, životinja.. Palile su se i velike vatre, kako bi se putujućim dušama pomoglo u prelasku na drugi svijet i kako bi se lutajuće mrtve odvratilo od opsjedanja živih.
Tihi sanak snivaju
Na groblju mir šuti ovaj puk vječit muk svih smirenih pomirenih Miroševac je nijem i tih a Mirogoj je mrtvi Maksimir šutnja tu i spokoj caruju u cvijeće pokojniku daruju tu nosi iris smrtni iris tu mirta dobi miris kobi na grobovima svijeće gore mrtvima što vječnost zbore jer svi što ovdje stanuju počivaju tihi sanak snivaju i samuju dok s visina šuteć silazi tišina.

Autor:Dražen Krajcar
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.