Umjesto da je u Remetincu Mislav Stipić na HTV-u traži novo zaduživanje od 60 milijuna kuna

Mislav Stipić zatražio je novo zaduženje, dok istovremeno rasipa novac na svoje prijatelje i suradnike.

Dok Vlade nema miševi kolo vode- tako bi se mogla parafrazirati dobra, stara poslovica koja ponajbolje oslikava stanje na javnoj televiziji, koja grca u poteškoćama. Sitne duše odlučile su iskoristiti priliku za nastavak sumnjivih poslova i zaduživanja, sve dok ih politika gladi po plećima, a sustav omogućava provedbu akcija koje zdravom razumu nisu pretjerano objašnjive. Ali što se čudimo? Tako to obično biva kada je sustav šupalj, a institucije slijepe i trome. Sve te slabosti ‘na svoj mlin’ okrenuo je Mislav Stipić vršitelj dužnosti Poslovne jedinice Poslovanja Hrvatske radiotelevizije. Da su kojim slučajem hrvatske institucije hitrije i pravednije Stipić bi vrijeme provodio u Remetincu raspravljajući o boji zatvorske uniforme, umjesto toga on odvodio javnu televiziju koja ionako grca u problemima u novo zaduženje. Sukladno tome na nedavnoj sjednici Nazornog odbora zatražio je dodatno zaduženje od novih 60-ak milijuna kuna, iako mu po saznanjima dobro upućenih kadorva s javne televizije ni 60 milijuna eura neće biti dostatno za izvlačenje HTV-a iz rasula u kojem se nalazi.

Uzrok tome i takvom stanju leži među ostalim i u Stipićevom rasipništvu, jer dok su se problemi gomilali, on je dijelio novce šakom i kapom i to naravno po dobro uhodanom šablonu- prijateljima, ulizicama, dodvoračima i vanjskih suradnicima. Riječ je jasno i o novcu koji se u kasu javne televizije inkasira iz džepa hrvatske sirotinje, ali za to u ovoj priči nitko ne mari. Primjer za takvo suludo ulaganje i rasipništvo jest ”genijalni” Miljenko Manjkas koji je dobio 400 tisuća kuna za scenarij filma čiji naziv ni izgled još uvijek nisu definirati te bi sukladno tome sve opet moglo biti svedeno na onu Granićevu umotvorinu- ”pola meni, pola Siniši, a polja Miljenku”. Obzirom na to da prijedlog za rebalansom proračuna HRT-a nije prihvaćen na posljednjoj sjednici Nadzornog odbora, Stipić je zaprijetio ukidanjem nekih programskih točaka, ali Nadzorni odbor ga je otkantao pa tako ispada da je ovo već treći rebalans Proračuna HRT-a kojega je Stipić zatražio u ovoj godini.

Inače, Stipić je na državnu poziciju došao zahvaljujući Darinku Kosoru predsjedniku HSLS-a u vrijeme dok je ovaj s Karamarkom sjedio u koalicijskoj vladi. Prema nekim informacijama, Kosor je bio taj koji je inzistirao na tome da se njegovoj stranci dodijeli neko ministarstvo u koje će uhljebiti vlastiti kadar, a sve zbog toga što je oko bacio na Hrvatsku radioteleviziju i neka državna poduzeća. Stipić je donedavno bio Kosorov savjetnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a njihovo prijateljstvo staro je više od jednog desetljeća. Naime, poznanstvo Stipića, Kosora i Mikulića seže još od članstva u Savezu Socijalističke omladine Hrvatske, kada su kao mladi SKOJ-evci bili imenovani za članove Predsjedništva te organizacije koja je, među ostalim, kontrolirala rad Omladinske televizije, Radija 101, Poleta i brojnih drugih studentskih medija. Svi oni su se izjašnjavali kao Jugoslaveni, a iako nisu bili politički indoktrinirani, cilj im je bio stvaranjem neovisne Hrvatske preuzeti brojnu dragocjenu imovinu socijalističke omladine, koja je brojila na desetke stanova na atraktivnim lokacijama samo u Zagrebu. Stipić je tako preko Parlamenta Mladih uspješno prebacio na organizaciju Hrvatski sokol stan u Gajevoj ulici u vlasništvu Socijalističke omladine Hrvatske.

Spomenutu nekretninu prodaje potom Hrvoju Vojkoviću, bivšem predsjedniku Croatia osiguranja, a tu s kriminalnim radnjama nisu stali. Međutim, pitanje koje je do današnjih dana ostalo visjeti u zraku je kako to da nitko od državnog vrha nije obratio pažnju na činjenicu kako je sasvim javnosti nepoznata i nekoliko mjeseci ranije registrirana organizacija Hrvatski sokol uspjela postati pravna nasljednica socijalističke omladine Komunističke partije i tko je dozvolio takav transfer imovine i pod kojim uvjetima? Odgovor za razliku od tromih institucija dio hrvatskoga naroda vrlo dobro znade, kako to obično biva, iza cijele priče stoje bivši Udbaši i udbini suradnici Stipić, Kosor i kolega im Andrija Mikulić, dok je upravo vrh jugoslavenske tajne službe odobrio da se vrijedna imovina prebaci u ruke nekolicine probranih ljudi. Premda je bilo pokušaja kaznenog progona Stipića, kaznene prijave protiv njega godinama stoje u ladicama Državnog odvjetništva, ne samo za sumnjivu preprodaju socijalističke omladine, nego i druge brojne malverzacije u kojima je sudjelovao, poput kriminala vezanog za Otok znanja, ali prijateljstvo s politikom i biranim političarima njega ne pomjera s pozicija, već i danas HTV odvodi u nova zaduženja. Što reći osim ponoviti još jednom onu dobro znanu- Udba je naša sudba (još uvijek).