fbpx

Ukrali su mi 700 dana ratišta

Autor: J.L.

Fond hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji hrvatskom je branitelju, Podgoraninu Ivanu Šišku priznao samo 103 dana provedena na ratištu iako je iz podataka Ministarstva obrane vidljivo da je na prvim linijama proveo nešto manje od tri godine. Gdje je i kako nestalo sedam stotina dana borbe za obranu Domovine od jugo-srpske agresije?

Iako je, prema podacima iz Vojne iskaznice, ovjerenih od strane Ministarstva obrane RH, Ivan – Milenko Šiško, 62-godišnji konobar iz Podgore, tijekom Domovinskog rata kao dragovoljac na prvim linijama fronta proveo nešto manje od tri godine, Fond hrvatskih branitelja priznao mu je tek nešto više od tri mjeseca! Zvuči nevjerojatno, ali od oko 840 dana provedenih na ratištu braniteljski fond je Ivanu Šišku priznao tek 103 dana, te na temelju toga izračunao visinu njegova uloga. Gdje i zašto je nestalo nešto više od 700 dana Šišku još nitko nije objasnio. Prema podacima iz Vojne iskaznice Šiško je, kao pripadnik 156. brigade HRV, na ratištu boravio od 29. kolovoza 1991. do 07. ožujka 1994., a od 20. rujna 1995. do 20. siječnja 1996. u sastavu VP Metković na južnom bojištu. Sve vrijeme rata Ivan Šiško je bio na prvim crtama obrane Hrvatske od Sv. Jure, Visočana, Štedrice, Bistrine, Opuzena (Krvavac), Tasovčića, Čapljine, Dubrovnika i Ravnog pa sve do Konavla. Za njegov ratni put postoji veliki broj svjedoka, ali i brojne potvrde, te dokumentacija MORH-a prema kojoj je Šiško sudjelovao u obrani suvereniteta RH na prvim linijama obrane spomenutih osam stotina i četrdeset dana. Prema kojim kriterijima je braniteljski fond došao do sto i tri dana, unatoč dokumentima koje je priložio, a koji su dostupni i vrlo lako provjerljivi u resornom ministarstvu?

Dokumenti govore za sebe

Šiško: Rat mi je oduzeo sve, a najteže mi pada gubitak vjere u sebe samoga


– Isprva nisam mislio poduzimati ništa, jer vidio sam da je tu na djelu nepravda, da će nas, istinske branitelje, zakinuti za sve ono zašto su nas i zakinuli. Međutim sada sam se zainatio. Prvenstveno zato da vidim na kojoj sam se ja to strani borio. Stvarno ne znam. Za ovaj svoj problem obraćao sam se na brojna mjesta, kucao na brojna vrata i nikad ništa. Svatko me tapše po ramenu kao starog borca i poznanika, ali nitko ništa nije poduzeo. Danas sam ogorčen na sve. Ne samo na rat i na sve to što se dogodilo, nego prvenstveno na sve ovo što se nakon rata događalo i događa se. Rat mi je uzeo sve. Rat mi je odnio obitelj, sve što sam imao i što sam mogao imati. Izgubio sam vjeru u ljude, a najgore od svega je to što sam izgubio i vjeru u samoga sebe. Ne volim nikoga opterećivati svojim problemima, a imam dosta prijatelja i ljudi koji me razumiju i znaju istinu o meni, no oni, iako bi to voljeli, mi ne mogu pomoći. Pomislio sam da bi se putem medija moglo nešto pokrenuti, pa sam se obratio vama. Možda će šira javnost i Makarani s kojima sam bio na ratištu, a njih je oko dvije tisuće, pokrenuti nešto da se ovakve nepravde isprave te da se više ne događaju – kazao nam je Šiško. Nije želio poimence nabrajati ljude s kojima je proveo veći dio ratnih dana, ali ni one s kojima je kontaktirao u svezi s problemom, kako ne bi nekoga ispustio jer, kako kaže, ima i onih koji su privilegije ostvarili a da na ratištu nisu proveli niti jedan dan. Upravo te druge drži najodgovornijima za sve što mu se događa.

Rat mi je uzeo sve. Rat mi je odnio obitelj, sve što sam imao i što sam mogao imati. Izgubio sam vjeru u ljude, a najgore od svega je to što sam izgubio i vjeru u samoga sebe.

Na žalost nisam ranjen, nije me ništa pogodilo

– Najodgovornijima držim udruge branitelja i Ministarsvo branitelja jer, namjerno ili ne, čine greške koje rezultiraju nepravdama zbog kojih si ljudi sami oduzimaju živote. Nisam taj koji bi sebe ubio, ne bih ni nikoga drugoga ubio, ali treba samo zamisliti ljude koji izgube obitelj, izgube sve što su imali boreći se za vlastiti narod i državu. Mirovinu nemam, jer još moram raditi. Neko sam vrijeme radio kao noćni portir, jer to mi je bio lakši posao, no sada sam se vratio svome poslu i radim kao konobar. Gledat ću da pošteno odradim još ove tri godine koliko mi je preostalo do mirovine. Braniteljsku mirovinu niti tražim niti trebam išta po tom temelju. Želim samo svoja prava koja treba imati svaki istinski branitelj. U ratu su poštari radili svoj posao, ribari su ga radili, baš kao i mnogi drugi, no jesam i ja kao ratnik. Moj je posao bio obraniti Domovinu i to sam radio. Radeći svoj posao zatekao sam se na Popovu polju kod Osojnika, gdje je poginulo dosta ljudi, i na drugim ratištima. Na sreću ili nesreću nisam bio ranjavan, nekako su me zaobišli svi ti meci i granate. Obukao sam se ponovo za Oluju ne bi li me nešto pogodilo, međutim, na žalost, nije me pogodilo ništa. Da me nešto pogodilo vjerojatno bih danas imao neka prava, ili bi ih imala moja djeca.

Kako se izboriti za svoja prava?

– Pravno gledajući ne mogu se ničemu nadati, ali barem da netko istinu zna. Možda će me još netko potapšati po ramenima. Ima puno ljudi koje znam i koji mene znaju. Neki mi se javljaju, a neki su mi se i prestali javljati. Ne znam što misliti o svemu. Cijeli ću slučaj predati odvjetniku u Splitu, pa ćemo vidjeti što će biti, ali nisam optimist. Borit ću se za svoja prava, jer nakon svega se osjećam osramoćen i zakinut. Jedina privilegija koju sam imao tijekom rata bilo je najbolje mjesto na prvoj liniji odbrane. Ipak moram se zahvaliti splitskim suborcima koji su mi barem dali Zahvalnicu, a u Vjesniku Druge bojne 156. brigade, u studenom 1993., objavljen je i tekst pjesme posvećene meni pod naslovom Šiško i Splićani. Zgodno je to, ali što ja imam od svega toga kada su mi nakon rata uskraćena temeljna prava? – rezignirano zaključuje Šiško. Pjesma „Šiško i Splićani“ bila je hit ne samo na proslavi obljetnice ustrojavanja Bojne i u matičnoj postrojbi, već i na programu Hrvatskog radija – radio Dubrovnik. Autor teksta poznat u postrojbi pod pseudonimom „Dragi“ ili „Draga“ za „Vjesnik Druge bojne“ svečano je izjavio da se odriče bilo kakve nadoknade za autorstvo. Bolji poznavatelji prilika u Satniji tvrde da je trud autora ipak naplaćen s nekoliko pića u kafićima Cavtata – pisalo je tada uz tekst pjesme o Šišku. To dovoljno govori o duhu koji je vladao u tim ratnim vremenima kada je i Ivanov osjećaj ponosa i dostojanstva, bez obzira na ratne opasnosti, bio puno jače izražen nego li je to danas, u slobodnoj i samostalnoj državi, slučaj.




Nisu ratni profiteri samo oni koji su trgovali

Ivan Šiško ne krije nezadovoljstvo radom institucija čija je primarna djelatnost briga za braniteljsku populaciju. Nakon svega što mu se dogodilo najmanje je gorčine usmjereno ka zbivanjima tijekom Domovinskog rata, u koja se uključio kao dragovoljni sudionik smatrajući to svojom obvezom i čašću. Ono što ističe kao najtraumatičnije iskustvo upravo su zbivanja na marginama rata, ali i poslijeratni odnos nadležnih državnih tijela i braniteljskih udruga prema onima koji su stvarali slobodnu državu Hrvatsku.

– Što se cijelog tog našeg Ministarstva branitelja tiče meni se čini kako su to sve štakori. Ne mogu na žalost naći neku riječ kojom bih bolje opisao to što mislim o njima. To su, velikim dijelom, ljudi koji nigdje nisu bili, ništa nisu radili, špekulanti i ratni profiteri koji nam kroje sudbine. Jer nisu ratni profiteri samo oni koji su trgovali okolo i stjecali izravnu dobit, već među njih spadaju i oni koji su nezasluženo dobivali činove, a takvih ima i u našoj sredini. Netko je njima pogodovao davši im privilegije koje nisu zaslužili niti su se dokazali kao pravi borci na prvim linijama ratišta. Premda je kod nas, u odnosu na neka druga područja, smrtno stradao relativno malen broj branitelja, neki su na račun svakog poginulog dobivali činove. Ima ih dosta. Ja nakon rata niti spomenicu nisam dobio. Čak nisam bio niti na spisku. Tek kasnije mi je jedan rođak od supruge dao spomenicu, za koju ja mislim da je od onih bianco, na brzinu ispisanih da se zadovolji forma. Pa, eto, uzeo sam je kako ne bih sramotio sebe i svoju obitelj. Da ne bih sramotio ovu jadnu državu, jer nije ona kriva što smo mi takvi kakvi jesmo – zaključuje Šiško.




Autor:J.L.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.