fbpx
Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

U MJESEC DANA SANIRALI SMO ZAGREB NAKON NAJRAZORNIJEG POTRESA: A sada je prošlo godinu i osam mjeseci, a grad i dalje izgleda kao velika ruševina

Autor: Ana Lonjak

Prošla je godina i osam mjeseci od velikog potresa jačine 5,5 stupnjeva po Richteru, koji je  nedjelju, 22. ožujka prošle godine u 6 sati i 24 minute pogodio Zagreb. Glavni grad i dalje izgleda kao velika ruševina, a brojni stanovnici i dalje se ne mogu vratiti u svoje domove koji nisu sigurni za život. Brojne škole i dalje nisu u funkciji,  brojne kulturne znamenitosti i dalje su izvan upotrebe, a sam centar grada izgleda kao da se potres dogodio prije nekoliko tjedana, a ne prošle godine.

A na današnji dan, 9. studenog 1880. godine,  Zagreb je pogodio Veliki potres, bio je jačine 8 stupnjeva Mercallijeve ljestvice, odnosno 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice. Bio je prohladni utorak, a iz jutarnjeg sna u 7 sati, 33 minute i 50 sekundi probodio je i prestravio brojne stanovnike grada.  Uništio je brojne zagrebačke zgrade, a poginulo je dvoje ljudi  – litograf Petar Stanić poginuo je Kačićevoj ulci kada je na njega pao dimnjak te je umro bankovni službenik Lavoslav Smetana. 29 ljudi je teško ozlijeđeno.

Bijeg iz grada, rekordna prodaja karata

Nakon prvotnog šoka, brojni Zagrepčano odlučili su otići na sigurnije  mjesto te je u prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru prodano 3800 putničkih karata. Nakon najvećeg udara, uslijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta, a do travnja 1881. godine zabilježeno je još  185 podrhtavanja tla.

Dne 9. studenog 1880 svanusmo u Zagrebu težkim mutnim jesenkim jutrom. Barometar stajaše 547 milimetara; termometar pokazivaše 9,4 ºC; tanka jesenska magla slegla se ponad zemljom, a iz nje sipila je riedka kišica, dočim je sa sjevero-istoka puhao hladan, vlažan vjetar. Nješto preko pola osam sati začuje se podzemna tutnjava, nalik na jaku tutnjavu težko natovarena željezničkog vlaka, a umah zatim potrese se zemlja takovom žestinom, kakovoj ne samo neima pametara u Zagrebu, nego joj neima traga od vjekova u ljetopisih zagrebačkih… Sravnivši svoj žepni sa onim stalnim chronometrom, pronašao je prof. Stožir, da je zagrebački potres započeo u 7 h 33 min 53 sec, te trajao 10 sekunda.Posljedci ovoga potresa bijahu užasni. Izvješće zagrebačkoga motrilišta glasi: iza prvoga udarca uzvitlala se cielim gradom silna prašina; dimnjaci i silno ciglovje popadaše s krova, vatrobrani zidovi porušiše se te pokriše ulice ruševinom. Jedan čovjek je mrtav a više jih ranjeno“, tako je te davne godine zapisao Josip Torbar, hrvatski prirodoslovac, biolog, geolog, meteorolog i povjesničar znanost u Izvješću o Zagrebačkom potresu.

Vjernost gradu ga koštala života

History.info

Stanovnici čije su kuće bile oštećene, smješteni su u izgrađene barake na području Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice. I dok su mnogi bježali i spas tražili drugdje, književnik August Šenoa ostao je vjeran svom gradu te je pomagao u raščišćavanju ruševina te unesrećenima, zbog toga se na kraju razbolio te je krajem 1881. godine umro od teške upale pluća.

U Zagrebu je tada živjelo 30.000 stanovnika, te prema zapisima nalazilo se oko 2483 stambenih i 1187 gospodarskih zgrada. Gotovo sve građevine u gradu su bile oštećene, dok je 12,6 posti zgrada bilo teško oštećeno. No usprkos velikim štetama sanacija većine građevina u Zagrebu dovršena je prije Božića 1880. godine!

Škole sanirane u rekordnom roku

Samo mjesec dana nakon potresa  sva su se djeca normalno vratila u sanirane škole, radnici na svoja radna mjesta, a u rekordnom roku gotovo sve stradale zgrade obnovljene su do razine da se spriječi njihovo daljnje propadanje. Zagrebačka katedrala pretrpjela je tolike štete da je bila potrebna temeljita obnova, naime srušeni su svodovi u katedrali, zdrobljeni oltari, probijen pod i oštećen zvonik. Obnova je trajala do 1906. pod vodstvom graditelja Hermanna Bolléa iz Kölna. Slično je bilo i s crkvom sv. Franje na Kaptolu i s crkvom Majke Božje Remetske koja je bila blizu epicentra potresa pa je iznimno jako stradala.

No osim sanacije potres je potaknuo veliku obnovu grada, osim što grad dobiva brojne nove palače, parkove i fontane nastavio se širiti prema Donjem gradu, gdje je sagrađeno nekoliko novih ulica – proširena je i produžena Vlaška, Đure Deželića, a od glavnog Jelačićeva placa proširio se, s novosagrađenim zgradama, na Petrinjsku, Prašku i Gundulićevu te Gajevu ulicu, a i  Frankopanska dobila izgled kakav ima i danas.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.