‘U civiliziranom društvu Zdravko Mamić bi bio nitko i ništa’

Autor: Damir Kramarić

Kada bi mu uskratili mogućnost da se na nekom istrese, Mamić bi postao depresivan i tih. Agresivnim ispadima on ustvari liječi svoju depresiju – podvlači psihijatar dr. Vladimir Gruden.

Nakon što je maksimirski diktator Zdravko Mamić po tko zna koji put na vrlo primitivan i ružan način iz Dinama potjerao još jednog trenera s imenom i prezimenom, veći dio hrvatske javnosti, svega dan-dva kasnije, začuđujuće mirno raspravlja o tome tko bi mogao naslijediti otpuštenog Halilhodžića.

Kao da je svima postalo normalno da izvršni predsjednik vrijeđa, psuje i udara trenera, kao da je to sasvim prihvatljivo, pa čak i poželjno ponašanje direktora jednog nogometnog kluba…

Što se to, dakle, događa u glavi Dinamovog izvršnog predsjednika, što se zbiva s društvom koje duže od desetljeća tolerira pećinsko urlikanje samozvanog cara iz Maksimira i kakvi čudnovati procesi nastaju u mozgu trenera koji će već sutra, bez obzira na sve gadosti i niske udarce koje su njegovi prethodnici doživjeli, sjesti na Dinamovu klupu i tamo krotko čekati dan kada će Mamić i njemu pred svim igračima spominjati majku, upitali smo uglednu psihologinju i psihijatra, te jednog od najiskusnijih hrvatskih nogometnih trenera.

Gruden: Jako mnogo ljudi nimalo ne drži do svojeg ‘ja’

– Kao i u slučajevima nasilja u obitelji, tako i u ovom slučaju možemo reći da problem ne leži samo u osobi zlostavljača, već i u onima koji nasilje trpe bez otpora. U obiteljima su to najčešće žena i djeca ili roditelji nasilne osobe, a u ovom slučaju su to treneri, igrači, predsjednik kluba, novinari, ali i cijelo društvo koje se već godinama ne suprotstavlja agresivnim ispadima Zdravka Mamića, dakle nasilju koje on nad svima oko sebe čini. Mnogi ljudi, naime, ne žele preuzeti odgovornost za sebe i svoj život, jer se osjećaju manje vrijedni, pa radije ‘uživaju u patnji’, nego da se suprotstave nasilniku. Fascinantno je koliko je u društvu mnogo mazohista, koliko je slabih osoba, ljudi koji nimalo ne drže do sebe i do svojega ‘ja’. To se vidi u mnogim slučajevima dugotrajnog nasilja u obitelji, to se vidi i u usponu mnogih poremećenih diktatora poput Hitlera i Staljina koji nisu vladali zbog svoje genijalnosti, već zbog slabosti ljudi koji su ih birali za vođe, ali to se vidi i u slučaju dugogodišnjeg toleriranja nasilnih ispada dinamovog izvršnog predsjednika – napominje psihijatar dr. Vladimir Gruden, te dodaje da bi mediji trebali puno više pisati o o tom problemu, odnosno da bi trebali ljude poticati da se suprotstave nasilnicima poput Zdravka Mamića.

‘Dinamovog šerifa treba ignorirati i posramiti’

– Ne mislim pritom da bi se s njim trebali svađati ili potući. Takvim osobama moguće se suprotstaviti i drugačije, primjerice superiornim pogledom odozgo, pogledom koji nasilniku daje do znanja da se ponaša kao nezrelo malo dijete. Moguće mu se suprotstaviti i ignoriranjem i udaljavanjem od njega, te prestankom svake komunikacije. Jer kad bi mu uskratili mogućnost da se na nekom istrese, Mamić bi postao depresivan i tih. Agresivnim ispadima Mamić ustvari liječi svoju depresiju, jer depresija je po definicija autoagresija – podvlači dr. Gruden, te dodaje da bi ljudi koji Mamića okružuju morali više raditi na sebi i na svom egu, kako bi se mogli suprotstaviti nasilnim ispadima maksimirskog šerifa.




Dr. Krizmanić: Mamić je poput hohštaplera koji uvijek nađe novu djevojku

Slično objašnjenje ponudila nam je i psihologinja Mirjana Krizmanić. I ona tvrdi da problem nije samo u Mamiću, već i u društvu koje ga tolerira, odnosno u trenerima i suradnicima koji ga trpe, ali i u svima ostalima koji mirno promatraju mnogobrojne divljačke ispade te osobe.

– Slično poput Mamića, kroz život prolaze hohštapleri i prevaranti koji nakon prekida veze s jednom, uvijek nađu novu pristojnu i pametnu djevojku koja je uvjerena da će baš ona promijeniti svog partnera, te da se njoj neće dogoditi ono što se dogodilo njenoj prethodnici. Tako je i u Dinamu. Unatoč vrlo ružnim Mamićevim rastancima sa svim trenerima, na njihovo mjesto uporno dolaze novi ljudi koji su uvjereni da oni znaju bolje od svojih prethodnika, te da se njima neće dogoditi neugodnost koja se dogodila ljudima prije njih. No svi oni griješe, jer Mamić se neće promijeniti, kao što se ne mijenja ni hohštapler i prevarant s početka priče – podvlači profesorica Krizmanić, te dodaje da je Zdravko Mamić odavno shvatio da se ni ne mora mijenjati, jer njegovo bahato ponašanje itekako prolazi, njega novinari i dalje pitaju za izjave, njega mnogi pozivaju na razna događanja, smješkaju mu se i klanjaju, trpe ga, ili ga se boje. Sve to Mamić vidi, pa se stoga ni ne trudi mijenjati jer je svjestan da mu njegov agresivan nastup u današnjem društvu donosi mnogo koristi – primjećuje autorica ‘Tkanja života’, jedne od najprodavanijih knjiga u prošlom desetljeću, te dugogodišnja voditeljica Katedre za Kliničku psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.




‘Bahate toleriramo, ali nam smetaju pripadnici druge rase’

Profesorica Krizmanić potom ističe da je žalosno da je društvo koje godinama mirno podnosi nasilnika poput Mamića, u isto vrijeme vrlo netolerantno prema svima koji su imalo drugačiji od većine.

– Nemate pojma koliko su batina i vrijeđanja zadnjih godina pretrpjeli pripadnici žute rase u Hrvatskoj. Postali smo, nažalost, društvo bez ikakvog vrijednosnog sustava, društvo u kojem se priznaju samo materijalne vrijednosti i u kojem najbolje prolaze bahati i agresivni bogataši poput Zdravka Mamića. U civiliziranom društvu takav čovjek bio bi nitko i ništa, no uvjerena sam da će i Hrvatska jednog dana postati takvo društvo u kojem će se opet cijeniti normalni i pristojni ljudi, dok će nasilnici poput Mamića biti ignorirani od većine, te gurnuti na margine društva, gdje im je i mjesto – zaključuje profesorica Krizmanić.

A kako na ‘problem Mamić’ gleda trenerska struka, upitali smo Otta Barića, jednog od najuspješnijih hrvatskih nogometnih trenera.

Barić: Treneri su gladni, pa zato prihvaćaju svaki posao

– Činjenica je da je Dinamo u zadnje vrijeme loše igrao i činjenica je da je Zdravko Mamić zbog toga s pravom bio nezadovoljan trenerom Halilhodžićem. No, problem je u načinu na koji je Mamić s njim raskinuo suradnju, kao i u prečestom mijenjanju trenera u Dinamu. Osobno sam u 18 godina karijere trenirao samo četiri kluba, što znači da Uprave klubova koje sam vodio trenere nisu mijenjale kao kapute, zbog čega sam s tim klubovima i postizao velike uspjehe. Nikada, osim toga, nisam pristajao preuzeti trenersko mjesto usred sezone, nakon naprasne smjene nekog trenera, već bih u klub uvijek dolazio na ljeto, prije početka sezone, ili eventualno u zimu, nakon završene polusezone, kako bih imao vremena pripremiti igrače za natjecanje koje slijedi – ističe Otto Barić, trener koji je s malim austrijskim Rapidom i Salzburgom prije dvadeset i više godina dogurao do finala Kupa kupova, odnosno finala Kupa UEFA, a koji je kao trener Dinama u jednoj sezoni prikupio čak 21 bod više od drugoplasiranog Hajduka.

A na pitanje zbog čega se i ostali hrvatski treneri ne drže nekih principa, te zbog čega pristaju i u najneugodnijim trenucima, usred sezone, sjesti na mjesto nekog otpuštenog i posramljenog kolege, poput Halilhodžića danas, te Zajeca, Branka Ivankovića ili Kužea jučer, Barić odgovara da je velika većina hrvatskih trenera doslovce gladna, te da su zato prisiljeni prihvatiti gotovo sve što se na trenerskom tržištu nudi, a pogotovo ponudu zagrebačkog Dinama.


Svi se snebivamo a nitko ne reagira

Autor:Damir Kramarić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.