‘To što Nikica Gabrić jede janjetinu s Bandićem i Josipovićem ne znači da je njegova stranka treći put!’

"Treći put može biti ona skupina koja bude imala drukčiji program. Stvari su se promijenile i više nije dovoljno samo biti između. Stvari mijenjaju događaji poput referenduma za obitelj, prosvjeda u Vukovaru kao i socijalni sadržaj. Zato nije dovoljno samo reći imam plan.", smatra profesor Žarko Puhovski. Gabrićeve planove za budućnost profesor naziva ustavnim odredbama, a ne političkim planom te dodaje kako je Hrvatskoj nužna jaka centristička stranka.

Svako selo svoju stranku ima, slogan je koji je u Lijepoj našoj odavno zaživio. Izgleda tako kako su Hrvati lijek za nezaposlenost pronašli u osnivanju stranaka, ili možda ipak nisu, jer sukladno broju stranaka raste broj nezaposlenih i siromašnih. Ove brojke spadaju pod rubriku vjerovali ili ne, ali naša mala zemlja za velike političare broji 142 stranke, a ova brojka uskoro bi mogla rasti. Naime, prema pisanju nekih medija, Nacionalni forum Nikice Gabrića postaje politička stranka. O ovoj Gabrićevoj ambiciji špekulira se već duže vrijeme, a mediji nagađaju da bi ovo mogao biti i dugo željeni treći put na političkoj sceni. O osnivanju stranke svoje simpatizere Gabrić je informirao putem e-maila pa im je tako priopćio da je došlo vrijeme priprema za osnivanje stranke. Nadalje, kazao je kako je to posljedica snažno iskazane želje svih prijatelja i podupiratelja koji žele njegov djelotvorniji društveni angažman jer je opće stanje u državi na rubu apatije.

Kroz svoju stranku Gabrić će se boriti za pet osnovnih prava svih građana. To su pravo na obrazovanje, zdravlje, rad i dostojnu starost, a zajednički naziv svim ovim pravima je pravo na budućnost. Mediji također govore o podršci Gabriću koju ima od predsjednika Ive Josipovića, čelnika HDZ-a Tomislava Karamarka te IDS-ovog Ivana Jakovčića, a navodno potporu ima i od Milana Bandića.

"Treći put može biti ona skupina koja bude imala drukčiji program. Stvari su se promijenile i više nije dovoljno samo biti između. Stvari mijenjaju događaji poput referenduma za obitelj, prosvjeda u Vukovaru kao i socijalni sadržaj. Zato nije dovoljno samo reći imam plan.", smatra profesor Žarko Puhovski. Gabrićeve planove za budućnost profesor naziva ustavnim odredbama, a ne političkim planom te dodaje kako je Hrvatskoj nužna jaka centristička stranka.
Puhovski se osvrnuo i na Gabrićeva politička poznanstva pa tako kaže kako ispada da bi Gabrićeva stranka bila stranka protiv SDP-a. "To nije treći put", uvjeren je Puhovski. On vjeruje i da Gabrićevi dobri odnosi s velikim brojem političara više govore o tome s kim jede janjetinu, nego o tome da bi to mogli biti potencijali za treći put.

Činjenica da Hrvatska ima veliki broj stranaka je neosporna, a pod ruku s nama ide i Bosna i Hercegovina koja ima čak 190 registriranih stranaka. S ovom brojkom Bosna i Hercegovina vodeća je po broju stranaka u svijetu, što će reći da je BIH najdemokratskija država na svijetu. Demokraciju primjenjuju i Bugari koji imaju čak 177 stranaka. Srbi su također prilično aktivni kada je riječ o politici pa tako imaju registriranu 91 političku stranku. U krizom pogođenoj Grčkoj broj stranaka je 50, dok u Turskoj djeluje 61 politička stranka.
Usporedbe radi, Švicarska ima svega 30 stranaka, dok ih Danska broji 17, Velika Britanija ima samo 12 stranaka, a primjerice Kanada njih 19. Najmanji broj registriranih stranaka imaju Kinezi, tamo djeluje svega devet stranaka. Rusi imaju 35 stranaka, a u Mađarskoj je registrirano 18 stranaka. U SAD-u pored dvije najjače stranke, Demokratske i Republikanske, djeluje još 20 stranaka.

Kada se sve ove brojke stave na papir, malo se pomučite s razmišljanjem i dođete do jasnog zaključka, što je više stranaka, to je država u većoj '' banani''. Zamislite samo kako bi nam sjajno bilo da se svi ti ljudi iz stranaka prime nekog ozbiljnog posla, državom bi potekli med i mlijeko, a umjesto plastičnih boca iz smeće bi vadili zlatne. Penzioneri bi ljetovali na Havajima, mladi bi nakon školovanja pronalazili posao bez veze, turizam bi procvjetao poput velebitske degenije, a broj nezaposlenih opadao bi brzinom kojom raste broj umirovljeničkih stranaka.
No, kako od toga vrlo vjerojatno nema ništa, najbolje bi bilo da svi oni koji rade, a ne dobivaju plaće, oni koji su na burzi i nadaju se poslu pa čak i oni koji su nekim čudom zaposleni krenu u politiku po principu: jedan čovjek, jedna stranka. Pa kad već imaju svi da imate i vi. Ne bi bilo loše i da obitelji osnivaju svoje stranke, ali znate kako se kaže: ''Politika je onaj ružni izraz za najstariji zanat na svijetu'' pa pazite da vas članovi obitelji ne zeznu i ne glasaju za susjeda.