TEŽAK TERET NAD HRVATSKOM POŠTOM: Čulo prijavljen za zloporabu položaja i ovlasti, pronevjeru…

Bacite li ovih dana samo površno pogled na zbivanja u HDZ-u uoči unutarstranačkih izbora, zamijetit ćete kako je najgorljiviji branitelj šefa stranke Andreja Plenkovića, njegov prijatelj, predsjednik Sabora i glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković, koji ne propušta priliku da se obračuna ponajprije s Milijanom Brkićem, a potom i s formalno glavnim Plenkovićevim konkurentom Mirom Kovačem. HDZ se uoči stranačkog festivala demokracije evidentno raslojio na Plenkovićevu i anti-Plenkovićevu struju, a srčanost tajnika Jandrokovića u najmanju je ruku iznenađujuća onima koji otprije prate obrise njegova transformacijskog političkog djelovanja. Jandroković je, naime, kao što je uostalom svima dobro poznato, svoje prve političke korake napravio kao mladi Sanaderov lav. Kada je Sanader naprasno napustio čelo stranke, a zatim pod valom afera i hrvatsku politiku, Jandroković se pravodobno sljubio s Jandrankom Kosor, koja u tom trenutku preuzima Vladu, ali i HDZ, no kada ona naprasno biva izbačena iz HDZ-a, Jandroković ostaje uz novo rukovodstvo vladajuće stranke. Aktualnog šefa Sabora po strani je držao samo Tomislav Karamarko. On ga, naime, baš poput Brkića, nije previše simpatizirao, pa je bio tek saborski zastupnik koji s vremena na vrijeme nešto progovori. Njegove sposobnosti, nakon Karamarkova odlaska iz HDZ-a, prepoznaje upravo Plenković, kojemu se među prvima priklonio. Plenković svojeg starog prijatelja sa Zrinjevca na političku pozornicu vraća u velikom stilu, osigurava mu ne samo tajničku nego i poziciju predsjednika Sabora.

Plan za prijatelja

Ipak, na ovim nadolazećim unutarstranačkim izborima Jandroković mu se neće odužiti kao jedan od njegovih kandidata za fotelje u Predsjedništvu stranke. Naime, na vrijeme je konstatirao da je to utakmica u kojoj nema nikakve šanse. Jandroković među HDZ-ovim članstvom, dijelom i zbog svoje transformacijske ćudi, ne uživa simpatije, no to ne znači da se Plenković, ako i kada ponovno bude izabran za predsjednika stranke, neće pobrinuti za njega. Naime, HDZ-ovim statutom propisano je da šef stranke bira glavnog tajnika, koji automatizmom postaje član Predsjedništva pa je to ujedno Plenkovićev plan za prijatelja Jandrokovića koji se, doduše, ni bez toga ne mora brinuti za budućnost i egzistenciju. Uostalom, pokušaj pokretanja privatnog biznisa sa SDP-ovim Ivanom Račanom pokazatelj je da njemu stranački dresovi nisu primarni.

Jandrokovićev prioritet mnogo je odmjereniji, on nije netko tko će s previše buke skretati pozornost na sebe, on razumije kako funkcionira hranidbeni lanac hrvatske politike pa je na tome i formirao vlastiti utjecaj i moć. Osim zvjerskog instinkta za priklanjanje novoj struji u pravom trenutku, dio HDZ-ovaca formulu njegova opstanka vidi u utjecaju koji ima na javna poduzeća i tvrtke, u kojima se, tvrde upućeni, bez Jandrokovićeva dopuštenja ne može zaposliti ni čistačica. Njegovi ljudi su posvuda, a do koje mu mjere Plenković vjeruje, možda ponajbolje potvrđuju glasine da je upravo on svojedobno, po Jandrokovićevu naputku, sugerirao predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović da svoj tim pojača iskusnom novinarkom Mirjanom Hrgom, rođenom Bjelovarčankom.

Korijeni iz Bjelovara

Iz Bjelovara korijene vuče i Jandroković, ali i predsjednik Uprave Hrvatske pošte Ivan Čulo, kojega godinama prate razne kontroverzije, ali i glasina da je Jandrokovićev kadar te da je baš zbog toga stekao status nedodirljivoga. Da je doista riječ o kontroverznom tipu, potvrđuje i kaznena prijava protiv njega koju su djelatnici Hrvatske pošte krajem siječnja predali Općinskom državnom odvjetništvu, upirući prstom i u premijera Plenkovića koji bi se, kako kažu, ako već nije, morao upoznati s problemima koji pritišću Hrvatsku poštu. Naime, djelatnici Čulu prozivaju za nekoliko stavki koje su razradili u svojoj kaznenoj prijavi. Prije svega, riječ je o zloporabi položaja i ovlasti, potom pronevjeri u službi, a spominju i pribavljanje protupravne imovinske koristi te nepravilno i nezakonito knjiženje primljenih novčanih doznaka, što je, naglašavaju, kažnjivo po Zakonu o računovodstvu. U dioničkom društvu HP d.d., koje je u stopostotnom vlasništvu države, zaposleno je osamdesetak diplomiranih pravnika, koji su raspoređeni po raznim odjelima, među ostalim, dio ih radi u Uredu za pravne poslove, a jedan manji dio u Odjelu za zastupanje navedenog ureda. Sve to ni našim sugovornicima ne bi bilo sporno da HP ne koristi još dvadesetak vanjskih odvjetničkih ureda za zastupanje, koje biraju osobe koje je odredilo HP-ovo rukovodstvo, odnosno Čulo, što otvara sumnje u pogodovanje.

“Kada radnik HP-a d.d. ili bilo tko drugi tuži HP d.d., tada određena osoba u HP-u d.d., odlučuje hoće li nju zastupati netko iz Ureda za pravne poslove, Odjela za zastupanje ili neki odvjetnički ured”, prepričavaju naši sugovornici te dodaju da je to tek na prvi pogled lijepo i idilično, no baš i nije tako. Podneske, bilo da je riječ o odgovoru na tužbu, žalbi ili nečem drugom, sastavljaju u Uredu, potom ih poštom prosljeđuju odvjetnicima, koji takav tekst kopiraju na svoj memorandum i predaju sudu kao vlastiti uradak. HP u svemu tome vanjskom odvjetniku mora ispostaviti račun.

Tri puta plaćeno

“Kada ne njegov račun sjedne uplata, on tada mora određeni postotak, ovisno o dogovoru – 10, 20, 30 posto dati osobi u HP-u koja mu je namjestila određeno zastupanje. Kada pravomoćno završi konkretni sudski postupak, pod uvjetom da je HP d.d. uspio u postupku, tada HP d.d. traži povrat dosuđenih sudskih troškova od tužitelja. To, naravno, uza sve ostalo, bode u oči, jer bi bilo normalno da odvjetnik koji je zastupnik u parnici dobiva dosuđene troškove, no ovo se događa iz knjigodovstvenih razloga, jer teško bi se mogle opravdati tolike uplate za istu stvar. Takvi predmeti nisu redovno protokolirani, ne odlažu se u arhivu, a o njima saznanja imaju samo jedna ili dvije osobe koje vode glavnu riječ”, ističu naši sugovornici te usput napominju kao postoje opravdane sumnje da se isti posao plaća tri puta. “Dva puta državnim novcem i jedanput novcem tužitelja, dakle privatnim. Dakle, pravnik iz Ureda za pravne poslove, Odjel zastupanja, sastavi sve podneske i za to prima redovnu plaću, što je prvo plaćanje, odvjetnik tekst kopira na svoj memorandum, preda sudu kao svoj uradak te ispostavi račun, a kada njemu sjedne uplata na račun, postotak daje određenoj osobi u HP-u d.d. koja mu je namjestila posao, što je drugo plaćanje, a kada pravomoćno završi konkretan sudski postupak, uz uvjet da je HP uspio u postupku, tada HP traži povrat dosuđenih sudskih troškova od tužitelja, najčešće ovrhom, što je treće plaćanje”, objašnjavaju naši sugovornici kojima nije jasno kako HP d.d. knjiži treće plaćanje a da ne povrijedi Zakon o računovodstvu.

“Ima tu i sumnje na primanja mita, u vezi s pogodovanjem i dobivanjem poslova zastupanja, a radi se i o pribavljanju protupravne imovinske koristi, o mnoštvu nepravilnosti i nezakonitom knjiženju primljenih novčanih doznaka”, konstatiraju djelatnici, koji posljednjih godina, otkako ih vodi Čulo, progovaraju o nelogičnostima kojima svjedoče. Kako ističu, frustrira ih samovolja Uprave, koju su među ostalim doživjeli i tijekom gradnje novog sortirno-logističkog centra, o čemu je naš tjednik svojedobno izvještavao.

Neobična priča

I prije negoli je centar u Velikoj Gorici dobio uporabnu dozvolu, onamo je, osim stroja za izradu pismovnih pošiljki, preseljeno i pedesetak radnika iz Branimirove ulice, koji bi svakog jutra potpisivali da dolaze na posao u Branimirovu, a potom ih se službenim vozilima prebacivalo do Velike Gorice. Iako je nedavno sortirnica otvorena, saga nije okončana pa se sumnja da aktualno rukovodstvo HP-a namjerava na bubanj staviti luksuzne Poštine nekretnine u središtu Zagreba.

Riječ je o takozvanom projektu monetizacije nekretnina, što je dio strategije pošte 2022. koju provodi Jandrokovićev šef Uprave Čulo, koji je unatoč prozivkama sa svih strana, pa i iz sabornice, u svojoj direktorskoj fotelji prilično stabilan. I prije više od dvije godine prijave protiv njega sindikati su slali Službi gospodarskog kriminaliteta, spominjući također zloporabe položaja i ovlasti kao jednu od spornih stavki u njegovu poslovanju, no od svega toga nije bilo ništa, premda su Sindikati čelniku Čuli spočitavali korištenje službenog vozila u privatne tvrtke, što je sitnica u usporedbi sa sponzoriranjem Veslačkog kluba Argonaut. Riječ je o klubu iz Bjelovara, koji je Pošta dva puta donirala izunosima od 50 tisuća kuna, mimo natječaja. Bjelovarski veslački klub novac je dobio za sudjelovanje na utrci lađa Metković – Ploče, a priča je neobična utoliko što je novac uplaćen na račun tvrtke St Line, također iz Bjelovara. Ono što se može opisati kao neobjašnjivo jest to što je donacija sjela na račun privatne tvrtke, bez natječaja i poštovanja protokola. A zašto, do danas nitko nije odgovorio, baš kao što nitko nije ni pokušao odgovoriti na prozivke na Čulin račun iz Živog zida, od SDP-ovca Željka Jovanovića i mostovca Nikole Grmoje, koji su tu temu otvarali nekoliko puta u sabornici, uzaludno je pokušavajući maknuti s mrtve točke.