Suci sude kako Bajić hoće

Suđenje za 'zločine u Lori' namještaljka je koja je trebala Bajiću da s mjesta zamjenika vojnog tužitelja zasjedne u fotelju glavnog državnog odvjetnika – tvrdi odvjetnik Burazer, te dodaje da je zbog kriminala u hrvatskom pravosuđu bio prisiljen požaliti se Europskom sudu za ljudska prava.

Nedavna proslava rođendana najpoznatijeg hrvatskog suca Ivana Turudića u društvu s ljudima obilježenim aferama i skandalima (Zdravko Mamić, Zoran Gobac…) ponovno je ovih dana u javnosti otvorila pitanje (ne)poštovanja sudačke etike, te upitne moralnosti i pravednosti hrvatskih sudaca.

Suđenja se beskrajno odugovlače i ponavljaju

Tim povodom analizirali smo stanje u hrvatskom pravosuđu dvadeset godina nakon međunarodnog priznanja Hrvatske. U razgovoru s nekoliko poznatih odvjetnika te bivših sudaca došli smo do zaključka da se i danas u sudstvu događaju vrlo čudne stvari jer se neka suđenja beskrajno odugovlače i bezbroj puta ponavljaju, a u mnogim sudskim sporovima, pogotovo javno eksponiranima, je i dalje primjetan velik utjecaj politike.

Dok se, primjerice, Tomislavu Merčepu tek sada po prvi puta sudi po optužnici za ratne zločine počinjene prije 21 godinu, dotle Mihajlo Hrastov, bivši karlovački specijalac koji je puna dva desetljeća proveo na raznim sudovima, još uvijek čeka pravomoćnu presudu na šestom suđenju za ubojstvo srpskih rezervista na Koranskom mostu!

Imamo politički dirigirano pravosuđe

Branimir Glavaš i njegov odvjetnik Ante Madunić već skoro dvije godine čekaju presudu Ustavnog suda u sporu u kojem je također bilo ponavljanja suđenja i naknadnog pronalaženja svjedoka sumnjive vjerodostojnosti, a u sličnoj situaciji su i osuđenici za ratne zločine u Lori te njihovi odvjetnici koji tvrde da je ‘suđenje za Loru’ politički montirano i nepravedno, te koji su se zbog toga obratili i Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Duže od desetljeća po sudovima se povlačio i pukovnik Željko Maglov, koji je također na svojoj koži iskusio ponovljena suđenja i puževu brzinu hrvatskog pravosuđa.

Zbog čega je pravda u kaznenim predmetima, pogotovo onima vezanim uz hrvatske vojnike i časnike, u Hrvatskoj toliko spora te zašto se suđenja koja imaju političku pozadinu toliko puta ponavljaju, upitali smo nekolicinu poznatih hrvatskih odvjetnika i sudaca.

– Zato što imamo politički dirigirano pravosuđe. U mnogim slučajevima nisu važni zakoni i činjenice, već politički dogovor odozgo, odnosno ‘zapovijed’ da se nekoga pod svaku cijenu osudi. Govorim to na osnovu vlastite prakse iz više predmeta: suđenja za navodne zločine u Lori, suđenja bivšem direktoru Vukovarske banke u Zagrebu, suđenja u sporovima prognanika koji su izgubili sva prava koja im je zakon jamčio, no koji to na sudu nisu mogli dokazati. U svim tim sporovima uvjerio sam se da su suci sudili uglavnom onako kako je htio Mladen Bajić, a ne onako kako su nalagali zakoni i sudska praksa – tvrdi Vinko Burazer, odvjetnik Emilija Bungura, bivšeg pripadnika 4. gardijske brigade, osuđenog za ratni zločin u slučaju Lora.

Bajić osudio ljude za djelo u kojem je i osobno sudjelovao!

Radeći na ‘slučaju Bungur’ Burazer je, da podsjetimo, otkrio nekoliko zanimljivih informacija koje ukazuju na to da je upravo Mladen Bajić, tada u svojstvu zamjenika vojnog tužitelja, sredinom 1992. godine naložio istragu i uhićenja osumnjičenika za oružanu pobunu, zbog čega se kasnije, ponovno po Bajićevom nalogu, sudilo Bunguru i ostalima. Valja napomenuti da su osobe koje su osuđena za zločine u Lori, sudeći bar prema dokumentima koje Dnevno.hr posjeduje i koje je objavio prije dvije godine, samo izvršavale naloge aktualnog Glavnog državnog odvjetnika, Mladena Bajića!

– Ako ni zbog čega drugog, onda zbog svoje skandalozne uloge u tom sudskom predmetu koji se nalazi na Europskom sudu u Strasbourgu, Mladen Bajić nije smio biti ponovno izabran za glavnog državnog odvjetnika – izjavio je za Dnevno.hr tada Vinko Burazer, pravni zastupnik Emilija Bungura, te je potom istaknuo da je Mladen Bajić u ožujku 2002. godine podnio optužnicu protiv osmorice bivših vojnih policajaca i hrvatskih vojnika zbog zločina u istražnom centru Lora, iako je od istih tih vojnika deset godina ranije u svojstvu zamjenika vojnog tužitelja u Splitu tražio da pritvore i ispitaju 44 srpska pobunjenika!

Sabotirali kaznenu prijavu protiv Bajića

Mladen Bajić je, dakle, 1992. godine od vojnika tražio uhićenja ljudi osumnjičenih za oružanu pobunu protiv Republike Hrvatske, da bi deset godina kasnije optužio iste te ljude da su protupravno držali zatočene civile, koje je upravo on dao pritvoriti!

– Zbog svega toga sam i podnio kaznenu prijavu protiv Mladena Bajića i još devetoro pravosudnih dužnosnika umiješanih u taj slučaj, no Općinski kazneni sud u Zagrebu moju je prijavu sabotirao. Uvjeren sam stoga da je suđenje za Loru najobičnija namještaljka koja je trebala Mladenu Bajiću da s mjesta zamjenika vojnog tužitelja u Splitu zasjedne u fotelju glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske – podvlači Burazer, te dodaje da je zbog sve prljavštine na koju je naišao baveći se ‘Slučajem Lora’ prije gotovo godinu dana poslao predstavku predsjedniku Europskog suda za ljudska prava u Strasborurgu, u kojoj se požalio na kriminal u hrvatskom pravosuđu.

– Zadnjih godina u Hrvatskoj sam nailazio na mnoga dogovorena suđenja i političke pritiske na sud. Puno puta sam doživio da su suci bez pravog razloga smjenjivani, da su se predmeti preuzimali, da su ljudi iz DORH-a, koji su sastavljali optužnicu, preuzimali suđenje u sporovima ‘koji su zapeli’. Zbog svega toga tvrdim da je hrvatsko pravosuđe i danas politički dirigirano, odnosno da je vrlo daleko od poštenog i pravednog – zaključuje odvjetnik Vinko Burazer.

Madunić: Nije krivo pravosuđe, već mediji i politika

Malo blažu ocjenu hrvatskog sudstva dao je Ante Madunić, odvjetnik Branimira Glavaša i Mladena Barišića.

– Hrvatski zakoni jesu nedorečeni, no za to nije krivo pravosuđe. Zakoni se, naime, najčešće brzopleto mijenjaju u situacijama kada mediji dignu halabuku oko nečega. Da bi se javnosti brzo udovoljilo, te da bi političari na brzinu prikupili jeftine bodove, zakoni se nimalo sustavno mijenjaju, što definitivno nije dobro. No, ne možemo zbog toga reći da je ukidanje pojedinih presuda štetno ili nenormalno – ističe Madunić, te potom priznaje da nije dobro ni normalno da se pojedina suđenja i po pet- šest puta ponavljaju.

Vrlo čudno ponavljanje suđenja Mihajlu Hrastovu

– Beskrajno ponavljanje suđenja Mihajlu Hrastovu doista je vrlo čudno i sumnjivo. U tom suđenju itekako je primjetan utjecaj politike, što se najbolje da iščitati iz činjenica da se Hrastovu sudi šesti put, te da je nedavno Vrhovni sud napravio presedan jer je glavnu raspravu održao na tom sudu, bez da je kasnije objavio presudu. Zbog tog propusta Ustavni je sud s pravom poništio njihovu presudu – primjećuje Madunić, te dodaje da ni suđenje Glavašu, prema njegovoj ocjeni, ne može dobiti ocjenu ‘pravično’, jer su u ponovljenom suđenju zapovjednika obrane Osijeka teretili nevjerodostojni svjedoci, koji su i sami, prema Madunićevim riječima, bili osuđivani za vrlo teška kaznena djela poput silovanja, ubojstva, gospodarskog kriminala…

– Glavaša terete kriminalci i patološki lažljivci, dakle osobe vrlo upitne vjerodostojnosti. Uvjeren sam stoga da je Branimir nevin, odnosno da nije učinio ono za što ga terete, što ćemo na koncu i dokazati – zaključuje Ante Madunić.

Godek: Hrvatsko pravosuđe ipak je bolje od gospodarstva

Slično razmišlja i bivši saborski zastupnik, sudac i odvjetnik, te aktualni član Izvršnog odbora HHO-a, Mladen Godek.

– Čak i u socijalizmu događalo se da se presude ukinu jednom ili dva puta. No nije normalno da se nekome, kao Mihajlu Hrastovu, za isti slučaj sudi čak šest puta. Nezamislivo mi je da se na osnovu istih činjenica toliko puta ponavlja suđenje. Pitam se stoga što se novo može naći na Koranskom mostu, dvadeset godina nakon što se ubojstvo dogodilo. Kao jedini mogući zaključak mi se nameće činjenica da se suđenje u tom, ali i u sličnim predmetima, ponavlja isključivo stoga što ti slučajevi imaju političku pozadinu. Javna je, naime, tajna da je utjecaja politike na sudstvo itekako bilo u nedavnoj prošlosti, a očito je da tog utjecaja, izravnog ili neizravnog, ima i danas, no ipak u manjoj mjeri nego prije desetak ili više godina – ističe Mladen Godek, te dodaje da se pomaci na bolje u hrvatskom pravosuđu ipak primjećuju, za razliku od gospodarstva, koje i dalje nezaustavljivo tone.