fbpx

STVARA SE KRITIČNA MASA ZA RUŠENJE PLENKOVIĆA: Napadi na Frku-Petešića početak su detroniziranja velikog vođe

Autor: Iva Međugorac

Već se neko vrijeme u vladajućim redovima strahuje za poziciju premijera Andreja Plenkovića jer njegov trenutni status uvelike odudara od onoga neupitnog kakav je imao na početku mandata, kada se još ponajviše borio s desnim krilom svoje stranke. Otkako je na čelo države kao predsjednik Republike stigao Zoran Milanović, premijerove borbe nešto su kompleksnije te se stječe dojam da je Milanovićev glavni cilj rušenje Plenkovića i destabiliziranje njegove vlade, što preko medijskih blokova, što preko oporbenih zastupnika, koji još ne pokazuju da su dorasli briselskom diplomatu Andreju Plenkoviću. Slaba opozicija ujedno je i najveća snaga premijera Plenkovića, ali i njegove stranke koja se, bez obzira na sva podmetanja i afere, još uspijeva održati kao najstabilnija politička opcija u zemlji.

Drugi plan

Svojedobno je prekaljeni političar s godinama iskustva Anto Đapić tvrdio kako je cilj onih koji napadaju Plenkovića zapravo rušenje HDZ-a. Ruku na srce, današnji HDZ i jest samo i isključivo Plenković, a sviđalo se to nekomu ili ne, taj isti Plenković i jest branič demokršćanske opcije od naleta krajnje ljevice u kojoj se već vijeća hoće li ih kao premijer zastupati nedorasli Peđa Grbin ili grlata Sandra Benčić, koja navodno ima blagoslov s Pantovčaka. Da se Plenkovića doista nastoji destabilizirati, a onda i eliminirati, jasno je i iz hajke koja je u medijima nastupila zbog obnovljenog stana Zvonimira Frke Petešića, čovjeka kojega je Plenković doveo iz Pariza kako bi baš na njega oslonio svoju Vladu. Upućeni će reći kako je Frka prvi i najlojalniji Plenkovićev suradnik, ali i čovjek koji uistinu nema ni jednu nekretninu. Je li Frka zaista nešto petljao sa stanom, u ovoj je priči sporedno jer u konačnici petljaju i drugi pa tako primjerice Peđa Grbin ima prijavljeno prebivalište u Puli, a u Zagrebu suprugu, dijete i stan, nemali je broj zastupnika koji primaju naknade za odvojeni život i nemali broj onih koji, baš poput Frke, žive u državnim stanovima. Naši su političari jednostavno naučeni na korištenje beneficija, no vrag je u detalju. Kada se orkestrirano iz medija i oporbe udara na Frku, tada je jasno da to nije udar na njega osobno, nego udar na premijera Plenkovića koji je donedavno tvrdio da se njegov HDZ i njegova vlada ne mogu uspoređivati sa Sanaderom. Znakovito je kako je s aferom Frka u drugi plan pala afera s obnovom, koja bi se mogla pretvoriti u mnogo značajniji fijasko, posebice ako doista ostanemo bez europskih milijuna. Je li slučajnost to što je sa slučajem Frka u drugi plan pala ostavka ministra Darka Horvata, o kojoj se uvelike polemiziralo u vladajućim redovima, jedno je u moru pitanja na koje vjerojatno nećemo dobiti odgovor. No, s odgovorom i bez njega, vidljivo je kako se Plenkovićev utjecaj polako počinje topiti baš na sredini mandata i baš kao što se svojedobno topio bivšem premijeru Ivi Sanaderu, s kojim se Plenković nerado uspoređuje.

Nova valuta

Zanimljivo je da je i Sanader prije velikoga pada bio suočen s velikim poskupljenjima, recesijom i stezanjem remena, a kako zasad stvari stoje, s obzirom na porast cijena i inflaciju koja nezaustavljivo divlja, i sredinu Plenkovićeva drugog mandata obilježit će velika kriza u sklopu koje će se Hrvati morati početi pripremati na novu valutu, odnosno na uvođenje eura, s kojim bi cijene ponovno mogle početi rasti. Tko i zašto baš u ovom osjetljivom trenutku napada Plenkovića napadajući Frku, u HDZ-u ni sami ne znaju, jedni te udare pripisuju Milanoviću, drugi vjeruju da se Horvat na taj način nastoji izboriti za svoju poziciju, a treći da Plenkovićev utjecaj generalno počinje slabjeti. U tom se kontekstu ponovno počelo spominjati i umjereno, desno HDZ-ovo krilo, čiji je predvodnik osječko-baranjski župan Ivan Anušić, kojega su Amerikanci navodno već odabrali za novog hrvatskog lidera. Bez obzira na to koja je od spomenutih teorija na tragu ispravne, vidljivo je kako se na društveno-političkoj sceni počinje kreirati kritična masa kojoj je krajnji cilj rušenje Plenkovića, koje je krenulo baš napadima na Frku jer on godinama slovi kao čuvar premijerovih leđa i njegova desna ruka. U medijima se već neko vrijeme problematiziraju ministri kojima se Plenković okružio, a u HDZ-u se pak smatra kako će premijer, ako želi sačuvati vlastitu poziciju, u jednom trenutku uistinu morati posegnuti za rekonstrukcijom Vlade. U tom se kontekstu po nekim niskotiražnim tjednicima spominju četiri ministra, no prema našim saznanjima i prema tezama iz kruga bliskog Plenkoviću, ako se Vlada uistinu bude rekonstruirala, premijer će iz nje maknuti ministricu poljoprivrede Mariju Vučković, na popisu za otpis su i Tomislav Ćorić, Vili Beroš i Darko Horvat, premda premijer nije impresioniran ni ministrom obrane Marijem Banožićem, male su šanse da njega makne s čela tog resora, i to baš zbog toga što ovaj intenzivno ratuje s Milanovićem, jer bi se na koncu njegova smjena predstavila kao još jedna predsjednikova pobjeda, što Plenkoviću ne pada na pamet. Pada mu zato na pamet da razmotri suradnju s Olegom Butkovićem, koji zasad još djeluje prilično zaštićeno iako već neko vrijeme ne uživa premijerovo povjerenje.


Pila naopako

Takvih kojima Plenković vjeruje sve je manje, uzak je krug njegovih najintimnijih suradnika, a na njemu se već neko vrijeme ne nalazi ni Vladimir Šeks, sve manje povjerenja Plenković ima i u Matu Granića, no njega respektira i nema ga se namjeru odreći. Pitanje, međutim, više nije koga se Plenković namjerava odreći, nego se po svemu sudeći pila okrenula naopako pa se doima kako je samo pitanje vremena u kojem će se trenutku HDZ-ovci početi odricati Plenkovića, po istom onom modelu po kojem su prije desetak godina otpisali Ivu Sanadera. Da je u Vladi atmosfera usijana i da je Plenković u panici, jasno je i iz naslovnica nekih HDZ-u naklonjenih medija, koji se još hvataju za to da je premijer siguran jer u oporbenim redovima nema konkurenciju. To doista jest točno, no lokalni izbori pokazali su da utjecaj HDZ-a slabi u pojedinim sredinama koje su se smatrale bazom vladajuće stranke, baš kao što istraživanja političkog rejtinga izazivaju strah kod Plenkovića koji se u posljednje vrijeme odražava i na njegov fizički izgled. Premijer je u posljednjih nekoliko mjeseci posijedio, dobio pokoji kilogram viška, a oni koji ga prate u stopu svjedoče kako od nervoze već neko vrijeme ne pazi ni što jede ni što pije, svakodnevno prelistava napise u medijima, zbog kojih se nerijetko hvata za glavu. Svjestan je Plenković mase koja se oko njega stvara, on vrlo dobro razumije kako politika funkcionira, i na sve ovo što se sada događa vjerojatno je bio spreman. Upravo zbog toga, u svojim posljednjim istupima panično počinje spominjati napade na državne institucije, ali i državne udare, no svaki njegov korak sve se više doima kao nepromišljen, pa i pogrešan, tako mu, primjerice, nije trebalo uhićenje umirovljenika iz Zadra koji je na Facebooku napisao da bi ga gađao jajima. Jasno je da političari boluju od taštine, moguće je da taj potez i nije bio posve primjeren, no isto tako, Plenković ponešto mora usvojiti i od svojeg pokojnog suradnika Milana Bandića (ili Ćire Blaževića), koji je svaki udarac i svaku uvredu u konačnici ironijom uspijevao okrenuti u svoju korist. No takvo političko djelovanje ne uči se u uljuđenom Bruxellesu, nego ovdje u političkoj bari u kojoj se ne biraju sredstva za obračune, u koje se i sam Plenković uličarskim jezikom dao uvući u jeku polemika sa Zoranom Milanovićem.

Teški trenuci

Govori se po kuloarima kako se Plenković opasno zaigrao i s francuskim borbenim avionima, odbijena američka ponuda možda dolazi na naplatu, posebice kada se zna da je cijena francuskih aviona porasla preko noći, ali i kada se zna da se Banožić nećkao i u vezi s američkim borbenim vozilima. Sve to svojevrsni je test za Plenkovića koji je na koncu, umjesto njemačke, prihvatio američku ponudu te se time, lako je moguće, zamjerio svojim europskim kolegama, i to baš u trenutku kada se politička slika u Europskom parlamentu umirovljenjem Angele Merkel uvelike mijenja. Bezbroj je stresova i teških trenutaka te još toliko pitanja, sve to palo je na Plenkovićeva leđa, s jedne strane on se ističe kao spasitelj stranke, a s druge strane kao spasitelj Vlade i države. Balansirati između tih dviju podjednako izazovnih pozicija mogu samo rijetki, njemu je to dosad polazilo za rukom, međutim, čini se kako se i premijer Plenković zasitio svih očekivanja pa stoga doista ne treba iznenaditi da baš poput Sanadera uskoro kaže da odlazi. Ako to i ne učini u doglednoj budućnosti, veliko je pitanje hoće li on uza sve aktualne i nadolazeće rizike uopće pristati na to da na idućim izborima brani HDZ-ove boje ili će se možda ipak vratiti u Bruxelles, gdje su pozicije mnogo bolje plaćene, a znatno manje odgovorne.

Autor:Iva Međugorac
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.