wikipedia.org

Stiže nova drama! Hrvatskoj prijeti velika opasnost

Autor:

Svatko onaj tko iole poznaje i prati hrvatsku gospodarsku zbilju, pa čak i oni kojih se ove teme ne tiču previše nije mogao propustiti bjesomučnu borbu vladajućih koja posljednjih nekoliko mjeseci traje, a koja se vodi za spas Agrokora. No, po svemu sudeći iako se Agrokor kojim čudom ponovno uspije postaviti na noge bez značajnijih posljedica, u što je teško povjerovati to neće biti kraj problemima koji nagrizaju ovaj resor.

Naime, sličnih problema ima i Uljanik koji se nalazi u velikim financijskim poteškoćama, a ne uspije li se ponovno postaviti na noge u pitanje se dovodi 4500 radnih mjesta, ali ne samo to, riječ je o industrijskoj proizvodnji. Ujedno, kada se govori o Uljaniku potrebno je spomenuti i 660 milijuna eura neaktivnog državnog jamstva, stoga se zapravo svi oni kojima sudbina ovisi o ovoj tvrtki pitaju kada će se donijeti odluka, jer stanje je evidentno hitno. Da bi problema ipak moglo biti, dade se naslutiti iz toga što na sastanku koji se odvio prije nekoliko dana uz istarske šefove Valtera Flegu i Borisa Miletića nije sudjelovao ključni čovjek za budućnost Uljanika, riječ je o Danku Končaru.

Sve se to pak odvija u vrijeme kada bi Vlada morala predati Europskoj komisiji program restrukturiranja koji javnosti nikada nije prezentiran. Kako piše novac.hr, Končar je poručio da ga je tek neslužbeno pozvala Uprava Uljanika, međutim službeni poziv nije dobio, a kada je ponudio da na sastanak dođe njegov sin, bio je odbijen. Ono što čudi jest to da ga Vlada nije pozvala budući da je on taj koji je izabran za budućeg vlasnika. Logično, nametnulo se stoga pitanje je li uopće on još uvijek u igri, te ako nije koja je budućnost Uljanika.inače, u kontekstu ove priče potrebno je napomenuti kako su ukupni dugovi Uljanika u trećem kvartalu prošle godine nadmašili vlasnički kapital za 220 milijuna kuna.

To pak znači da društvo nije likvidno, a jednako tako kumulirani dugovi u istoj godini premašuju 3,75 milijardi kuna. Oči svih aktera priče o Uljaniku sada su zapravo uperene u Vladu, koja pak Končara nije pozvala na sastanak niti je s njime govorila o programu. A prije svega nekoliko mjeseci svima od Vlade, do uprave, političara i sindikalista bila su puna usta spašavanja hrvatske brodogradnje. I tada smo imali prilike saznati da je za plaće djelatnika ove kompanije nužno 50 milijuna mjesečno, pa se pulski gradonačelnik Miletić konstatirao kako je brodogradnja industrija od nacionalnog interesa te da je dužnost vlada da je se štiti.

Floskule su ovo koje slušamo zadnjih petnaestak godina, a paralelno s floskulama država je bezbroj puta davala jamstvo brodogradnji, međutim Uljanik je priča koja se neprestano vraća na početak. Na tu priču pozornost je skretao i Novi list koji se pitao zašto bi država jamčila za kompaniju koja se godinama nalazi u privatnom vlasništvu kada je to u suprotnosti s ekonomskim uzdusima Eu, točnije zašto vlasnici ne potraže bankovne kredite ako je istina da Uljanik ima knjigu narudžbi tešku preko milijardu eura, kao što govori Miletić. Postavljalo se i pitanje kome vladajući pomažu radnicima ili nedogovornim vlasnicima i nesposobnoj upravi o čijim se plaćama javno ne progovara, no do danas odgovori nisu stigli, iako je Uljanik zapravo svojevrsni mali Agrokor.

Temu Uljanika za naš je portal prije nekoliko tjedana prokomentirao i najpoznatiji istarski političar Damir Kajin.

”Ono što ja ne mogu razumjeti jest da jedan od najodgovornijih ljudi – Gianni Rossanda, ostaje predsjednik Uprave Uljanik grupe, usprkos ovoj katastrofalnoj situaciji u brodogradilištu.
Ova situacija znači da u pitanje neće doći 1 550 radnih mjesta od 4 497 koliko ima zaposlenika Uljanik grupe već će u pitanje doći svi. I to treba imati na umu. Do 2019. godine Uljanik je trebao isporučiti 12 brodova. Za sada je pet odgođeno. 2017.g. trebali su isporučiti 9 brodova isporučili su 4, a gubitak po brodu je bio preko 15 milijuna eura. Takvo je stanje neodrživo”, govorio je Kajin koji je prije desetak godina tvrdio da će hrvatska brodogradnja bankrotirati jer je riječ o bačvi bez dna.

”Mogu shvatiti da je država putem lex Agrokora ušla u vlasničku strukturu Agrokora, da ga neće sanirati niti s jednom kunom proračunskog novca. S druge strane, ako država ne uđe u program restrukturiranja Uljanika što je sada odobrila i EU, s preko 200 milijuna eura, onda će brodogradilište bankrotirati. Inače, u Agrokoru je također za Todorića radio Jakovčić, kao što je danas Jakovčić član NO kod Danka Končara, kralja hrvatske brodogradnje u njegovoj finskoj tvrtki koja se bavi istraživanjem ruda u Subsaharskoj Africi”, napominjao je, a potom se dotakao i djelovanja Vlade.

”Vlada je Uljanik grupi odobrila 96 milijuna eura jamstava, koje oni trebaju vratiti u roku od šest mjeseci. To je nemoguće. I sada dok imaju tih 96 milijuna eura s dijelom tog novca su podmirili kooperante, s dugim dijelom podmiruju plaće, ali što nakon toga? Vlada je, inače, Uljanik grupi dala jamstva u iznosu od 569 milijuna eura.

U slučaju stečaja, ta bi jamstva na naplatu došla odmah. Radi se o cca 4.3 milijarde kuna novca poreznih obveznika. Tko će odgovarati za takvo stanje?

Restrukturiranje bi, prema njihovom Planu upućenom Vladi i Bruxellesu, trebalo koštati 465 milijuna eura. Prvotno je 70% trebala osigurati Vlada, a novi vlasnik 30%. Bruxelles je rekao da u tome trebaju s 50% sudjelovati novi vlasnik, kao i država s 50%. Ja u taj scenarij jednostavno ne vjerujem. Niti će država dati 200 milijuna eura, niti će svoj dio novca dati novi vlasnik. Temeljno pitanje kod Uljanika jest: zašto se oni nisu restrukturirali kao i sva brodogradilišta?

Ja sam jedan od trojice koji smo Uljaniku otpisali potraživanja u iznosu od cca 60% ondašnjeg pulskog proračuna, jer Uljanik 2006. i 2007. nije bio praćen niti kunom iz državnog proračuna. U tom periodu, za sanaciju brodogradnje išlo je 4,2 milijarde kuna; 3. Maju i Brodosplitu 1.7 milijardi, Brodotrogiru 650 milijuna kuna. Do 2008. Uljanik je stvorio gubitak od 742 milijuna kuna, još uvijek mu je temeljni kapital bio iznad gubitaka, a kod drugih brodogradilišta bilo je obrnuto.

Tada sam govorio da privatizacijom brodogradnje ustupamo hrvatsko tržište. Od 700 milijuna USD 2007. koliko je iznosio izvoz brodova, 60% je uvozna komponenta, po privatizaciji to se penje na 80%, a onda brod gubi smisao kao hrvatski izvozni proizvod. Niti tada, niti danas za privatizaciju toga sustava zapravo nije bio zainteresiran nitko”, Kajinove su riječi, a u razgovoru za Dnevno.hr dotakao se i uloge Danka Končara.

”Osim Brodotrogira, kupnjom Uljanika, Končar postaje vlasnik 3. Maja, ali i vlasnik 30,11% remontnog brodogradilišta Viktor Lenac u kojem spomenuti udio ima Uljanik, te s Tankerskom plovidbom ima većinski udio u Lencu. Radi se o Končarevoj tvrtki koja ima jednog zaposlenika, koja ima registriranu djelatnost koja nema veze s brodogradnjom, kojemu je osnivač offshore tvrtka s javnošću nedostupnom vlasničkom strukturom. Končar će postati vlasnik brodogradilišta koja imaju aktivu preko 5 milijardi kuna, a ta njegova tvrtka je praktički bez spomena vrijednog, vlastitog kapitala. Dakle ima glavnicu koja u ukupnim izvorima financiranja čini simboličnih 2.4%.

Danko Končar se poziva na Brodotrogir, a ne računajući brodove koji su po njegovom preuzimanju isporučeni i prije njega projektirani, nije zabilježila niti jedan relevantan uspjeh. Trogirsko brodogradilište bilo je u petogodišnjem restrukturiranju u koje su porezni obveznici uložili 370 milijuna kuna. U tih pet godina, Brodotrogir je sagradio tri kemijska tankera te dva trupa manjih brodova, ukupno vrijednih oko 600 milijuna kuna. Jedan od tih tankera Songe Fortune je 2015. proglašen svjetskim brodom godine, ali taj brod nije bio zasluga Končara, jer taj je brod projektiran i započet puno prije njegovog dolaska u Brodotrogir.

Končarov dolazak hrvatskoj brodogradnji nije donio ništa spektakularno, bez obzira kako ga mediji u zadnje vrijeme prezentirali”, zaključio je.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.