Photo: Marko Jurinec/Vecernji list

‘Steriliziraj se, pa se karaj’: Nove potresne priče iz rodilišta

Autor:

”Moja sestra rodila je blizance u zagrebačkoj Petrovoj bolnici”, započinje tako ovu neugodnu priču naša sugovornica, motivirana pričama brojnih žena diljem Hrvatske koje su ovih dana javnost odlučile upoznati s neugodnostima iz hrvatskih bolnica te na taj način sudjelovati u Rodinoj akciji prekinimo šutnju. ”Budući da se radilo o blizanačkoj trudnoći, moja je sestra bila primorana roditi na carski, kao što to i inače poslije takvog poroda ide, medicinsko osoblje forsira ustajanje rodilja iz kreveta, ubrzo nakon poroda. No, budući da je moja sestra imala lošu krvnu sliku, te nisko željezo poslije poroda joj nije bilo dobro, vrtilo joj se u glavi, osjećala je slabost, ali na to nitko nije reagirao. Kada je sestrama rekla da još nije spremna za ustajanje, one su je vukle uz prilično bezobrazne komentare popraćene psovkama, a jedna od njih rekla joj je ‘steriliziraj se pa se kreši’. Kada sam nazvala sestru koja je grcala u suzama zbog njihovih komentara, odlučila sam intervenirati”, nastavlja nadalje naša šokirana sugovornica koja je potom nazvala glavnu sestru te joj ‘zaprijetila’ objavom ove priče u medijima, nakon čega je njena sestra dobla posve drugi tretman, gomilu isprika te novu sobu u kojoj je bila sama. ”Žalosno je što se to događa, to je posao kojega biraš, kojemu trebaš biti predan. Žene su nakon poroda posebno osjetljive, i svakako im na ruku ne ide ovakav grub i nadasve neprofesionalan pristup”, konstatirala je na koncu ova nezadovoljna žena.

Na žalost, njena priča nije jedina, a da je tome tako potvđuju brojne priče koje su ovih dana dospjele u medije, ali i priče koje se objavljuju na Facebook profilu ‘Iskustva mama u HR rodilistima/bolnicama, neka od njih prenosimo u potpunosti:

”molim anonimno
rodila sam 2003 u ZD bolnici, kada su trudovi došli na 5 min razmaka sestra me odvezla u bolnicu. Brijanje je obavljeno žiletom koja je prije mene obrijala vjerojatno sve žene od 45 te pa nadalje. Stalno je bila dreka i izderavanje od strane sestara tako da kad su me stavili napokon u boks od olakšanja sam počela plakati. Imala sam nesreću da su tu istu noć rađale gospođa s rizičnom trudnoćom blizance te jedna iz gradske uprave i još jedna kojoj se došao sutradan ravnatelj bolnice raspitati kako je. Dakle svo osoblje se sjatilo u ta tri boksa a na moje jaukanje i upite da mi kažu što se događa bi mi dobacili da je porod fiziološka pojava i da ne jaučem. Prvi porod ja 23 god. Umirila sam se kroz tih nekih 4 sata ali sam i osjećala sve veću nemoć. Odjednom me trglo to da mi sestra drma rame i osvještava me vičući doslovno”Doktore, doktore tko je ova mala?!’ Shvatila sam da je debelo dan i da sam malaksala od polusvjesti a da je ispod mene sve mokro i hladno. Pomislila sam da je plodna voda, no kako su me prebacili na drugi suhi krevet vidjela sam da je krv ne samo po krevetu nego svuda okolo. Doktor se derao da kako mu nije smjena rekla da je još jedna u boksu. Potpuno su zaboravili da rađa još jedna žena očito nimalo “važna”. Otpusno pismo ne spominje da se dijete nagutalo plodne vode i da mi ga nisu donijeli 4 dana već sam na silu s članom obitelji išla ga vidjeti, infuzija, izgubio na kilaži meni upaljene obe dojke… Ni slovo u otpusnim pismima ni za mene ni za bebu sve 10/10.
p.s popucala sam sve skupa 26 šavova što vanjskih što unutarnjih i onako na rubu svijesti mi je to šivanje na živo bila najgora bol koju sam u životu osjetila”. 

”I moja prica je i dan danas teska i bolna.
Molim vas za anonimnost.
Sve je počelo 10.10.2011.kada sam u 6:00 ujutro stigla na sv.duh na indukciju.
Tada se gledalo da sam svoju djevojcicu prenjela 10 dana,no međutim, to jutro doktor koji mi je radio uzv procijenio je da je beba tek usla u termin(sto sam ja znala i odmah rekla, ali oni su bili pametniji).
Nakon njegovih rijeci rekla sam kako ne zelim indukciju i da neka sve krene prirodno kada za to dođe vrijeme, ali odgovor je bio da sam vec upisana,pa nema smisla da sada idem kuci.
U 7:00 pocinje moje mucenje.
Brijanje,klistiranje i prvi gel.
Otvaranje nula bodova, trudovi krecu u 10. Strašni, u razmaku od 2 minute,otvaranje svega 3 prsta. Nehuman pristup babica,doktora, na moju molbu da ucine nesto,da mi daju nesto protiv bolova,odgovor je bio…nista ti nije, trpi. Sljedeci gel u 14:00. Trudovi nesnosni,ponovno molim za bolove,ponovno ih ne dobijem.
Pitam za drip…kazu tek oko 18 sati ako to dat izdrzis. Padam u nesvjest,spajaju me na kisik i tako ostajem nesvjesna bilo cega do 18 sati. Bude me,salju bliznje k meni,ja ne poznajem nikog,curici cu otkucaji slabili…stali…hitan carski. Cuveni doktror Prka,daje mi hrpu papira za pristanak,koje naravno ,nisam u stanju citat. Povlacim crtu kao potpis i vode me u salu.
Agonija,strah,mucnina na onom hladnom stolu i rijeci Prke,”brze,nemamo vremena”…
Hvala Bogu,zacujem plac,rodila se moja curica. Izmucena,ali ziva i zdrava.
Vode je na mjerenje,utople ju,ja ostajem na stolu i cekam sivanje. Krvarim jako,imaju problema. Ponovno cuveni Prka vice sestri ” Pazi,crijeva nam izlaze van”.
Nemoram reci koliko je to bilo potresno…
I sve to prode,ja sva promrzla,na kolicima u hodniku,tek toliko plahtom pokrivena,poplavila. Cijelo tijelo mi se treslo,bilo mi je uzasno hladno.
Vode me napokon u sobu,trazim deke,dobila sam ih nakon sat vremena.
Prode i to…dode jutro.
Dolazi Prka u sobu i pita s vrata… Samo da vidim dal ste prezivjeli noc…
6 godina mi je trebalo da se ponovno odlucim na bebu. Hvala Bogu,ovaj put je sve islo glatko.
Naravno, drugi doktor i druga bolnica”

”Moja priča započinje 23.01.2018. u 06:00h, u OB Karlovac.
Zanemarit ćemo to što su me prisilno porađali samo zato što sam ušla u 41.tjedan trudnoće, iako sam imala sve nalaze uredne.
Kada su me “prikopčali” na drip, doslovno su me ostavili samu, i tako sam ležala sama s već prejakim bolovima do nekih 9:00, iznad mene se čula užasna buka, to su bili radnici koji su u prostoriji iznad nešto rušili, a u 9:00 je počela moja muka, buka je postajala sve jača isto kao i moj strah od bolova i nemira, i onda se dogodilo nešto meni u tom trenutku užasno, strop se počeo urušavati točno meni iznad glave.
Naravno ja sam odmah počela vikati upomoć pošto sam svo to vrijeme bila sama, a već se nisam mogla dignuti od bolova, hvala Bogu tad je došla doktorica (koja je stvarno bila divna) i odvukla moj krevet u drugi box, tada je već došao moj muž i napokon sam mislila kako ću sada biti sigurna i pri miru, ali ne.
I u tom drugom boxu nije bilo mira, mojoj bebi su pali otkucaji srca i morala sam na hitni carski, premjestali su me iz kreveta na krevet sa svom tom aparaturom na meni, prikopcali su mi kateter i već sam potpisala da pristajem na operaciju, ali su na kraju doktori i to odlučili odgoditi, jer eto, zbog radova nemaju slobodnih sala za hitni carski, šef ginekologije je istjerao moju doktoricu jer se nije slagao s njom da mi je stvarno potreban carski jer nema smisla riskirati živote. Prilikom vracanja u boks sam lezala dobrih 5 min sama na hodniku, bez ikoga. Kada su me vratili napokon u boks doslovno sam si sama isčupala kateter (naravno slučajno) dok sam se kotrljala na drugi krevet.
Dok sam tako ležala u strahu i suzama za svoj i za život svoje bebe, u sobu mi je uletilo 5 radnika (točno im i danas vidim zbunjena lica) koji su trebali popravljati strop u box-u do, ali su brzo odustali nakon što su vidjeli moje intimno područije.
I tako nakon 11 sati muka odlučili su mi dobrih 15 minuta skakati po trbuhu da izvuku moju jadnu djevojčicu, muža su istjerali van, jer to nije bilo za gledati.
Hvala bogu beba je živa, imala je samo hematom i popucane kapilare u okicama radi mučenja.
Kasnije je dehidrirala jer dok je bila u inkubatoru nisu je donosili k meni na hranjenje.
Moja priča je na kraju imala sretan završetak, zahvaljujem dragome Bogu na tome, jer mi doktori sigurno nisu pomogli.
P.S naravno nisam dobila ništa za bolove.”

”moja prica pocinje 28.02 na Svetom Duhu.. tocnije ostala sam desetak dana prije u bolnici radi manjka plodne vode u 33. Tjednu.. bilo je sve okej i nakon tjedan dana su mi rekli da je sve bolje i da idem doma za dva dana.. isti taj dan navecer sam dobila trudove i otvorila se prst.. prebacena sam u predrađaonu, lezala sam cijelu noc da bi ujutro dosla doktorica i stala pored mog kreveta i komentirala malo smo mladi ( ostala sam trudna sa 23. Godine).. nisam joj nista odgovorila jer me sokirala komentarom.. niti dobro jutro, kako ste nego malo smo mladi.. trudovi se smirili vracena sam u sobu gdje sam lezala.. cijeli dan sam imala trudove i govorila im da bi mi oni dali normabel i komentirali to vam se beba mice.. navecer zaspem u krenem jaukat u snu, cure iz sobe me nisu mogle probuditi pozvale su sestru koja me panicno pocela trest.. probudila sam se i zbunjeno gledam zasto su oko mene da bi mi objasnile situaciju i govorim da me boli a sestra mi kaze pozvat cu vam doktora reda radi.. doktorica je dosla pregledala me i sestrama se derala hitno rađaona 8 prstiju otvorena u 34. Tjednu.. sestra je samo komentirala sta vam Bog da.. spustena sam u radaonu nakon pola sata krece porod.. tokom stiskanja sam zavristala da bi mi ona ista doktorica od ujutro rekla ckomi mala.. prilikom poroda popucala sam na jednom djelu nisu vidjeli.. ujutro im to pokazem komentar je bio a malo ce ruzno izgledat necemo stavljat dva šava valjda sad… uzas uzas!!! Komentari i ponasanje prema zenama je uzasno. Pogotovo u trenucima kada bi koja topla rijec dobro dosla”. 

”Rodila sam 5.5.2017.predivnu djevojcicu u Vinogradskoj bolnici…dosla sam u 19h 4.5.2017,u 23.30h mi je probusen vodenjak i trudovi krecu…s obzirom da sam bila otvorena svega 5 prstiju,cekalo se daljnje otvaranje..rodila sam 5.5.u 8.51 ujutro,zahvaljujuci jednom mladom doktoru i starijoj sestri koji su bili predivni..doktor je odlucio prekinut cijelonocno mucenje i uz jos dripa me porodio ujutro posto nije mogao gledat mucenje vise…dosao je ujutro u 7,i on i sestra u svoju smjenu..međutim..doktorica koja mi je probusila vodenjak,je bio izrazito nerijecita,lose volje i pomalo bahata..no to nije najveci problem posto imam ogromnu toleranciju na ljudsko ponasanje i tjesila sam samu sebe da je mozda imala samo los dan i jos mora raditi nocnu…ali…sestra koja me zaprimila u 19h i ostala cijelu nocnu odradit je tolikoo zivotinjski i neprijateljski nastrojena bila da mi je ostavila traumu za cijeli zivot sto se poroda tice..primila me u 19h sa sakom punom kokica i bahato me pitala sta sam ja dosla…da bi i dalje tokom noci ostala i dalje jako bezobrazna i bahata..sve je bilo jos podnosljivo dok je suprug bio uz mene..rekli su mu da necu prije jutra rodit i otisao je odspavat u auto na sat vremena..tih sat vremena je bilo najgorih sat vremena u mom zivotu…doticna sestra mi je na silu gurala kateter,podrapala mi mokracne kanale,3mj poslije poroda sam jos uvijek pišala krv i imala nesnosne bolove koji su kasnije presli u upalu…pod najvecim trudovima bez icega,na suho je gurala kateter,uz moje krokodilske suze i uzasnu bol(drip je stancao trudove),a ja ju molila da prestane jer mi ne treba kateter,nisam 10h kap vode popila i me trebam obavit nuzdu,ona je jos jace gurala i otvoreno mi u lice rekla da sam razmazeno deriste i da to uopce ne boli..napominjem da imam ogromnu toleranciju na bol,porod je prosao bez da sam glasa pustila..cak u lijepom sjecanju zahvaljujuci doktoru i sestri koji su dosli ujutro u smjenu i zavrsili sve uz puno paznje i njeznosti…sestra u toku noci me kateterom iskasapila,takvu bol ni na samom porodu nisam osjetila..cak bi mogla i pronaci papire od poroda posto nije bilo tako davno i imenovat sve koji su prisustvovali mom porodu…suprug kad se vratio vise se nisu desavale takve stvari..napominjem i da mi je vodenjak u 23.30 probuse i do pola 2 ujutro sam lezala na mokrom krevetu(plivala),plodna voda se ohladila,a ja sam 2h lezala u ledeno mokrom krevetu,mislila sam da ce mi bubrezi otkazat…hvala Bogu djevojcica je dobro,ali trauma od katetera i doticne sestre ostaje za cijeli zivot..nevjerojatno sta je zena zeni sposobna i u stanju ciniti,i nimalo ne osjetiti suosjecanje upravo samim time sto je također zena…”

” Htjela bih svima ispričati priču o KBC Osijek i ginekologiji koja ugrožava život majke i bebe…neka ostane anonimno!
Nakon 4 godine čekanja trudnoće i prve potpomognute oplodnje u ZG, suprug i ja smo bili najsretniji ljudi na svijetu…bar se nama tako činilo…Trudnoća rekla bih za 10, sve do 32tt kad sam obavila zadnji pregled na kojem je bilo sve ok i moja ginica se uputila na GO, mene ostavivši da čekam 5tjedana do 37tt kad će me poslati u bolnicu. Nakon povratka s GO i pregleda ustanovljen zastoj u rastu bebe u 34tt, posteljica ostarila s vidljivim cističnim promjenama i pregradama. Petak, 37tt primljena na pregled u bolnicu, nakon ctg -a, ultrazvuka i krvi potreban porod, ostanak u bolnici, protoci na donjoj granici, trombociti niski. Subota ništa, nedjelja ništa. Ponedjeljak konzilij liječnika, pitanje u prolazu zašto su mi tako niski trombociti i odmahivanje ruke na cistične promjene na posteljici, dok su protoci na granici sve je to ok! Utorak ništa, samo ctg, nema ultrazvuka, nema kontrole krvi, nema pregleda.. Srijeda ujutro u noći budi me bol u abdomen, kao glad u želucu, ne mogu spavati, sjediti, ležati, jedem i nekako prolazi bol. Preko dana samo ctg. Četvrtak ujutro opet bol, opet jedem, dr kaže nije to ništa, možda žgaravica, opet se smirilo…i dalje samo ctg. U petak ujutro u jedan budi me strašna bol u abdomenu, jedem, ne pomaže, hodam, sjedim, ležim još gore, dijete u stomaku poludilo. Zovem dr molim nešto protiv bolova, ništa ne pomaže, ona me uvjerava da je opet žgaravica. Ipak vadi jetrene probe i krvnu sliku, nakon dva sata čekanja, ostajem polako bez zraka i teško počinjem disat, cijeli abdomen boli, dijete poludilo. Dobijem kisik, infuziju, lijek protiv bolova i normabel da spavam. Bude me nakon dva sata i kažu mu idemo na hitni carski nema smisla više čekat. Nemam pojma šta je, odvoze me na operaciju, nakon narkoze budim se i dolazi transfuziolog, objašnjava mi što je HELLP sindrom (preeklamsija, propadanje trombociti, divljanje jetrenih enzima) visoka stopa smrtnosti i za bebu i majku. Odgovor ginekologa eto beba ipak sama požurila van 😡. Curica rođena živa, zdrava, apgar 10/10, sisa još uvijek, prošla godinu dana, moja krv se oporavila nakon mjesec dana terapije heparinom. Razvijen gen za trombofiliju, a sve je moglo proći bez toga da su me odmah odlučili poroditi, a ne kako je rekla GLAVNA dr pa pričekati ćemo, pedijatri ipak vole zreliju bebu. Nakon svega, u otpusnom pismu su odlučili sve to izostaviti i napisati samo zastoj u rastu! Mi smo imale sreće i Bog nas je sačuvao, nemojte se dati uvjeriti da je sve ok s bebom ako osjetite znakove da nešto nije u redu, vičite dokle god treba, ja znam da ja sigurno hoću idući put!”

”Moje iskustvo s Kbc Rijeka..
Sa svojim suprugom sam 9 godina..Pokusavali smo sve i nismo mogli dobit bebicu..Ta je borba trajala 5 godina da bi 2014god..dosao prvi plusic..bila sam presretna..Plakali smo od srece ali nazalost 16tjedan puca voda i dolazim u bolnicu..nema spasa..Te godine u radaoni nikad mi nije bilo gore..Dolazi 2016god…mi opet dobijemo plusic..17tjedana i opet plodna voda odlazi opet radaona.. Boli me sve jace i mislim si zasto ja..ali i to nekako prolazi..
2017god..jos jedan plus..Radila sam nalaze i pretrage u dog s doktorima u kbc..Bojala se za ishod moje bebe..svaki dan bila po bolnicama..Sto su se priblizavali ti kriticni tjedni bila sam vise nervozna..Svi moji nalazi su bili dobri..svi!! Nazalost opet plodna voda i opet mi odlazi.. 2018god..Opet plus..Koliko sam ga zeljala i nisam..bojala sam se ko nikad u zivotu..Svaki doktor me zna..Nitko ne zna rec sto mi je..i cemu je problem..dobivam inekcije za trombofiliju(koja mi uopce nije trebala),tableta more..vise se ni ne sjecam..Lezim svaki dan…cuvam se..Molim da mi naprave serklazu..oni nece..uvjeravaju me da ce bit sve ok..Ali ja ko da sam znala da nece..Tu mi je trudnocu vodila doktorica koja nema pojma sta mi je..Svaki nalaz dobar.. Kaze da zove London da se s njima konzultira..Cak sam bila na lezanju u bolnici..al ni to nije pomoglo. 17tjedan..opet plodna voda odlazi..Uzass..jeka i bol mene i mog supruga..odlazim u kbc Rijeka..Oni se zele rjesiti naravno..ali ja ovaj put ne odustajem..Ne zelim pobaciti dok maloj srce kuca..odlucila sam se boriti..Najgori dani mog zivota..Toliko sam se natakala vodom i molima boga da se plodna voda regenerira..lezala u krevetu dan za danom pila vodu..cak me do wc a bilo strah ic..U meduvremenu sam morala svaka 2 dana na pregled dolje da vide da necu dobit sepsu ili slicno..Dolazim i kazu mi da je najbolje da se ocistim..ja i dalje ne zelim. luda sam i vicem na svih njih..Nitko ne zna..nitko ne zna zasto mojih 4 djece nije samnom?? zasto? Dozivila sam da mi kazu da idem kod Hodze..?? Jedan doktor da to kaze?? Toliko sam bila jadna da sam cak u jednom trenutku stvarno pomislila da idem..mozda me netko urekao..Uzas!!
odlazim kuci..Ja i suprug u svojoj boli..Voda i dalje curka al reko borim se do kraja..srce nam kuca..
nakon par dana na nagovor drugih odlazimo u Zg po drugo misljenje..Na Petrovi doslovno su me izbacili i rekli sta radim tu..Da skratim..jebala sam im sve po spisku i otisla u placu..Takvu nehumanost jos nisam vidjela..
i pitam se zar nitko ne moze nam pomoci??
Preko neke veze dolazimo isti dan u Sv Duh..odmah me pregledavaju i primaju..Nazalost pobacaj je vec krenuo. .Potpisujem da ne zelim kod njih vec cu Ri..Docentica mi je dala upute sto u Ri moraju napraviti te sto da se uzme na analizu da se ustanovi sto je uzrok..
Dolazim sutradan u Ri..jos jedan sok..Znaci pobacaj je krenuo…petak je bio..Nogica se vec vidjela..Dolazim i po uputama iz Zg zahtjevam da se uzmu uzorci da se salju na analizu..Dobijem odgovor da oni to ne rade..da kako ce to oni..Uzas!! Salju me doma te da dodem u ponedjeljak..halllooo pobacaj vec krenuo a ja da dodem u pon?? odlazim ali sutradan dolazi jer me bol i krv probudila..Opet ta prokleta radaona..Jedva smo to obavili.. Nekako su uzeli sve uzorke..toliku neprofesjonalnost nisam dozivila..
Da skratim jer bi mogla o ovom danima..
Evo dan danas ne znaju sto je uzrok..Lijecim se na Kbc Sv Duh.. Nikad moja noga nece krocit u Kbc Rijeka.. Ja sam izgubila 3 decka i 1 curicu..Svoja 4 zdrava andela!! Zbog cega? zbog dokora kojih nije briga,svaki put kad me jedan andeo napustio je otisao jedan dio mene.. Da jedan prof.doc.dr tj.pola njih me ne moze u oci pogledat i da mi kaze Zao mi je ali ne znam sta vam je..
Da su bar malo vise potrudili..trazili ispitivali..ali ne..
Nadam se da cemo uspjeti nac u Zg odgovore i da ce nekom stvarno bit stalo..
Borim se svaki dan i borit cu se.. Mozda su ubili svaki put dio mene ali mi nisu ubili volju za dijete.. Ja se nadam da ce jednog dana doci nas mali andeo i uljepsat nam nas zivot.. ”

”02.09.2015 god. Radila sam predivnu zdravu djevojčicu Anabelu u KB Sveti Duh, porod kao porod prošao je ok. Taj dan bila sam jedina u boksu nije bilo nikakve guze. Prvih 24h je prošlo uredno , nakon toga počinjem primjećivati da s djetetom nešto nije u redu. Ne mogu ju probuditi, ne želi jesti. Želim napomenuti da mi je ovo četvrto dijete tako da imam iskustva. Zovem sestre i iznosim im svoju zabrinutost, kad ono hladan tuš , slušam rečenicu “ mama je rodila četvero djece pa odmah misli da je pokupila svu pamet svjeta i postala doktor” nakon koje se okrenu i odlaze ! Navečer nakon vaganju dolazi mi pedijatrica sva zabrinuta , da sto ja to radim moje dijete gubi na kilaži . Istoj govorim da sam već zvala sestre jer mi djete ne želi jesti , samo spava a ja ju ne mogu probuditi! Dotična mi upućuje rijeci da imam ljeno djete , a očito ni ja nisam bolja . Sljedeći dan je protekao u mom moljakanje da se djete pregleda jer nije normalno da spava po 5-6h . Svaki put sam odbijena sa uvredljivim odgovorima i optužbama kako nisam normalna, sigurno sam dobila post porođajnu depresiju, da ih ne zamaram jer oni imaju i ovako previše posla. Po otpusti kući pitala sam zasto djetetu nije vađena krv kada su svoj ostaloj mojoj djeci vadili. Rekli su da nema potrebe za time jer djete je zdravo. Upitam kako to znaju kada djete ne jede i samo spava, a oni opet da smo obje ljenije i da se ja malo trgnem. Dolazimo doma, Anabela sve vise i vise spava u 20h uspjela sam ju malo nahraniti , nakon toga počela je čudno stenjati, mislila sam valjda grčevi (inače nemam iskustva sa time )… do ponoći sam ju probala u još par navrata nahraniti ali bezuspješno . Od umora sam zaspala. 7h ujutro skacem iz kreveta i shvacam da ona nije jela od 20h . Brzo ju budim i stavljam na prsa koja ne želi prihvatiti, djete je malaksalo i stenje . U 7.30 zovem pedijatra koji me upita dali djete ima temp. Vadim toplomjer, mjerim . Djete ima 38.3 . Pedijatar me upućuje da se vratim na Sv. Duh pa neka oni tamo dalje poduzmu sto treba. Dolazimo u bolnicu prvo ide paljba da sto tu radimo, oni su djete otpustili i nemaju vise veze sa njom. Nakon naše upornost pristaju pogledati djete, dolazi prim.dr.sc.M.Stanojević . Uzima djete koje je tromo i u bolnim jaucima, štipa ju po tijelu neprestalno gunđajući da sto mi tu radimo, zaključuje da je dijete savrseno zdravi. Zdravo???? Pa djete stenje , malaksalo ,tromo ima temperature. Isti živčano uzima toplomjer i mjeri. Toplomjer pokazuje 37.3, zaključuje da ja imam psihičkih problema i da lažem . Djete je njemu savrseno zdravo neka odem doma, a bas ako želim mogu i u Vinogradsku pa da me oni uvjere kako je djete odlično . Isti ne želi napisati otpusnicu no inzistiram pa opet nervozno, živčano i osorito piše kako je djete zdravo ali eto on preporuča odlazak u vinogradsku( treba se zaštiti, papir sve trpi) uzimamo djete odlazimo do vinogradske, samo sto smo stupili nogom na odjel djetetu se naglo pogoršava, odmah mi ju uzimaju iz ruke ja im ukratko govorim sažetak svih događaja, primaju se za glavu izbacuju me van, svi su se uskomešali, doktori samo ulaze i izlaze. Nakon 30 min do nas dolazi doktorica, pa još jedna doktorica , med. Sestre me okružuju , jedna drži času sa vodom i nekakve tablete, govore da sjednem… a ona čujem “djete se nalazi u inkubatoru, ima teški novorođenački meningitis, izvukli smo samo gnoj, nije bilo likviro, na porodu su ju zarazili sa bakterijom, odite uz nju jer svaki tren može umrijeti , sumnjamo da će preživjeti ” ….. tri mjeseca se borila za život u zaraznoj, prošla niz operacija glave ,kada smo nazvali sv. Duh da im kažemo kako djete ima meningitis ne da bi im prijetili već da se i netko drugi nije zarazio , dobili smo pljusku da šta mi hoćemo od njih! Ni hvala sto ste nam javili, ni kako je djete, a oprostite tu riječ ne poznaju. Moje djete danas ima 3 g u međuvremenu je oboljela od tumora kao nus pojava agresivnog ljecenja, sada ima simptomatsku epilepsiju. Živimo dan po dan jer ne znamo dali sutra postoji, ne znam dali ću ju sutra imati u svom zagrljaju , a zašto ? Zato sto se nekome nije dala izvaditi krv , mora se piti kava i tračati . Lakše je izvrijeđati majku , optužiti ju da drami u prazno, reci da ima post porođajnu depresiju, no ništa ne poduzeti za istu…. brigo moja prijeđi na drugog. Jedan mali život je uništen ,zdravo djete sada je invalid, nema mozga a možda nema ni sutra, jedna sedmeročlana obitelj je ranjena i živi u 24 satnom strahu…. zašto …. sve se moglo lako riješiti samo da su odmah reagirali kada sam im prvi put rekla djete spava 5 sati i ne jede. Svi simptomi su tu bili ali oni ih nisu htjeli vidjeti … jer morali su piti kavu”.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.