Srpski i talijanski fašisti u pohodu na Hrvatsku: Dalmacija je ukradena i Italija će je vratiti ulaskom Hrvatske u EU

Autor: Zoran Meter

U svakom narodu postoje, međutim, i oni pojedinci ili više-manje organizirane skupine ljudi koji djeluju s ekstremističkih ili ekspanzionističkih pozicija. Negdje je to slabije izraženo, a negdje iste ideje pronalaze kanale i sponzorstva čak i za penetraciju u državnu vlast. Kako to izgleda u Srbiji i koje je posljedice zbog toga Hrvatska imala, svima je dobro znano kroz instalaciju velikosrpskih ideja u temelj srpske države putem Slobodana Miloševića, a nedavno i četničkog vojvode Tomislava Nikolića (oba na mjesto predsjednika države).

U hrvatskim medijima je gotovo bez odjeka prošla agencijska vijest koja se odnosila na treći talijansko-srpski summit, simbolično održan na Jadranskom moru, u anconskoj palači “Leopardi”, sredinom mjeseca listopada 2013. godine. To je vijest koja u Hrvatskoj zaslužuje ne samo više pozornosti, već i neizostavnu analizu i prosudbu daljeg razvitka odnosa tih dviju zemalja, te eventualnih implikacija koje isti odnosi mogu proizvesti na ovim prostorima.
Srbijanska delegacija bila je u svom najjačem sastavu, na čelu s premijerom Ivicom Dačićem, podpredsjednikom Aleksandrom Vučićem, kao i ministrima vanjskih poslova, obrane, pravde, energetike i prosvjete.

Na samitu je, kako prenosi VoA glas Amerike, premijer Dačić premijeru Lettiju izjavio slijedeće: “Mi smatramo da je Italija naš višegodišnji, tradicionalni prijatelj i da Italija treba zauzeti svoje mjesto na Balkanu. Ako ga ne zauzme – zauzeće ga neko drugi”. S druge strane, talijanski premijer Letta je uzvratio: “Italija će bez prestanka nastaviti podržavati najbrže i najefikasnije približavanje Srbije EU. Za nas, ulazak Srbije u Europsku uniju predstavlja nacionalni prioritet”. Srbijanske Večernje novosti prenose i Dačićeve riječi prema kojima je Italija za Srbiju najveći prijatelj na Zapadu, kao i Lettijevu izjavu: “To što se sa vama sastajemo prije nego sa izaslanstvima Francuske, Rusije ili Španjolske, najbolje pokazuje koliko su nam važni bilateralni odnosi”. Radi se o prilično snažnim riječima od strane obaju premijera, a da bi ostale nezapažene.

Protokolarni dio navedenog samita kao i njegov radni dio za vrijeme kojeg su potpisana četiri međudržavna sporazuma dviju zemalja, sasvim su legitimne stvari dviju suverenih država i nitko razuman na njih ne može i ne smije imati prigovor.

Susreti političkih ekstremista iza kulisa državničkih susreta

Problem se međutim javlja kada iza kulisa protokolarnih susreta političkih elita dviju zemalja, hrvatskih susjeda, svoj prostor za prljave političke igre nastoje pronaći oni velikodržavni elementi s jedne i druge strane koji su tijekom duge povijesti, i one ne baš davne, vrlo blisko surađivali te tražili i iznalazili rješenja koja su se u pravilu svodila na komadanje i svojatanje povjesnih hrvatskih zemalja, ili pak negiranja hrvatske opstojnosti i uopće, Hrvata kao nacije.
U tom slučaju takve aktivnosti zaslužuju pojačanu pozornost službene Hrvatske, ponajprije njenih službi koje su za takve djelatnosti zadužene, neovisno o tome što Hrvatska i Italija imaju vrlo bliske političke i svekolike druge odnose. Pri tom je potpuno nebitno što su obje države članice EU i NATO saveza, te što oba naroda, hrvatski i talijanski, međusobno gaje snažne prijateljske odnose koji su posljedica i sličnog mentaliteta i identične vjere, ali i njihove povjesne isprepletenosti na području znanosti i kulture. Najbolji primjer za ilustraciju istog jest i govor talijanskog senatora Alda di Bagia u talijanskom senatu, kada je nedavno primio predstavnice Udruge udovica Domovinskog rata i kada je s puno ljudske topline, iskrenog suosjećanja i prijateljstva govorio o Hrvatima i njihovoj Domovini.

U svakom narodu postoje, međutim, i oni pojedinci ili više-manje organizirane skupine ljudi koji djeluju s ekstremističkih ili ekspanzionističkih pozicija. Negdje je to slabije izraženo, a negdje iste ideje pronalaze kanale i sponzorstva čak i za penetraciju u državnu vlast.

Kako to izgleda u Srbiji i koje je posljedice zbog toga Hrvatska imala, svima je dobro znano kroz instalaciju velikosrpskih ideja u temelj srpske države putem Slobodana Miloševića, a nedavno i četničkog vojvode Tomislava Nikolića (oba na mjesto predsjednika države). U Italiji smo ne tako davno imali neofašističku stranku Aliansa Nacionale kao koalicijskog partnera u vladi ex premijera S. Berlusconija.

Ali da se vratimo početnoj vijesti o talijansko-srbijanskom summitu. Slučajno ili ne, u vrijeme održavanja istog, u Trstu se održava susret predstavnika talijanske ekstremno lijeve stranke PRC (Partito rifondatione del comunista), u prijevodu stranka reformiranih komunista koja djeluje s pozicija netrpeljivosti prema Hrvatima i njihovom pravu na neovisnu državu, sa diplomatskim predstavnicima iz srpskog veleposlanstva, dok su istodobno u Anconi viđeni Carlo Giovanardi, bivši ministar u talijanskoj vladi te Roberto Menia, donedavni zastupnik Alianse Nationale u talijanskom parlamentu, obojica poznata po otvorenim, žestokim i neprijateljskim istupima protiv Hrvatske. O kakvim je ljudima riječ zorno prikazuju njihove izjave, pa tako Giovanardi na nedavnom 52. nacionalnom skupu “Dalmatinaca Slobodne općine Zadar u egzilu” kaže ni manje-ni više nego da će Italija izvršiti kulturnu, ekonomsku i turističku invaziju kako bi obnovila talijanstvo Dalmacije. Na istom skupu Menia kaže kako je Dalmacija ukradena Italiji te će Italija vratiti Istru i Dalmaciju ulaskom Hrvatske u EU.
Primjera suradnje ekstramista s talijanske i srpske pilitičke scene ima dosta. Želio bih samo podsjetiti na primjer jednog od čelnih osobe radikalno ekstremističke srpske organizacije “Nacionalni stroj”, Gorana Davidovića iz Novog Sada, a koji sada živi i djeluje u Italiji gdje se pridružio tamošnjim desničarskim organizacijama s kojima sudjeluje u prosvjednim marševima gdje se poziva na “vraćanje” Istre i Dalmacije Italiji.




 

Hrvatska državna politika ne vodi računa o nacionalnim i državnim interesima Republike Hrvatske

Cilj ovog komentara nije širiti paranoju, naprotiv. Ali uvijek, uz službenu politiku koja većinom teži uspostavi mira, dobrosusjedstva i suradnje među narodima, postoji i ona zakulisna kojoj navedena načela nisu opcija. Stvar je samo demokratske snage svakog društva hoće li takve snage uspijeti izići na političku scenu ili biti na njenoj margini. Upravo iz tog razloga svaka država i ima službe i institucije zadužene za “sondiranje” takvih snaga koje ugrožavaju njen teritorijalni integritet i sigurnost uopće.




Samo, u slučaju Hrvatske te su službe namjerno blokirane od strane samog političkog vodstva kada je u pitanju zaštita hrvatskih nacionalnih interesa. Britanski lakaj, predsjednik Josipović, o hrvatskim interesima baš i ne mari previše ukoliko nisu sukladni interesima njegovih nalogodavaca. Slično djeluje i premijer Milanović. Tako smo u nekoliko godina njihove vladavine uspjeli izgubiti istinske prijatelje Njemačku, pa i Mađarsku (iz teksta se vidi, možda i Italiju), a zagrljaj tražimo po balkanskim gudurama u nama nesklonim nacijama. Razmislimo tko nas vodi.

Autor:Zoran Meter
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.