fbpx

Srpske obavještajne službe preko ljudi oko Josipovića i danas upravljaju Hrvatskom

Autor: Damir Kramarić

Predsjednik Zavjeta za Hrvatsku i bivši savjetnik dr. Tuđmana detaljno opisuje načine djelovanja udbaških struktura infiltriranih u Ured predsjednika, u hrvatske političke stranke i u važne institucije, po prvi puta otkriva kako su ga agenti bliski bivšem ministru Jarnjaku oblatili kod Tuđmana, te najavljuje izvanredne izbore već u studenom.

Najava čelnika političke stranke branitelja ‘Zavjet za Hrvatsku’, da će, nakon što dobiju izbore, poništiti pretvorbu i privatizaciju te narodu vratiti opljačkanu imovinu, uskovitlala je ustajalu političku i javnu scenu, te otvorila mnoga pitanja. Brzo su se na internetskim forumima javili i oni koji, pod okriljem anonimnosti, tvrde da je predsjednik ‘Zavjeta za Hrvatsku’ običan blefer koji će samo rascjepkati ionako usitnjenu hrvatsku desnicu. Snaga i količina anonimnih prozivki na njegov račun najbolji su, međutim, pokazatelj da general Lukić nekome vjerojatno smeta. Sve to povod je za razgovor s predsjednikom ‘Zavjeta za Hrvatsku’ i specijalistom za borbu protiv ‘specijalnog rata’.

Kakve su reakcije na vašu najavu izlaska na izbore s programom oduzimanja opljačkane imovine, odnosno poništenja kriminalne privatizacije?

– Nisam čovjek koji će se osvrtati na reakcije, bilo pozitivne, bilo negativne, a bilo je i jednih i drugih. Najbitnije su reakcije braniteljskih udruga, a branitelji su prepoznali da je to politika za koju su se borili. Imamo na tisuće poziva, a reakcija ne tekst o ‘Zavjetu za Hrvatsku’ objavljen na portalu Dnevno mahom su pozitivne.


Jeste li pročitali izjave stručnjaka koji kažu da se to što vi najavljujete može lako učiniti i po postojećim zakonima, bez ikakve ‘revolucije’?

– Nisu ni bile upitne pravne pretpostavke, već politička volja i odlučnost političkih elita. No, političke elite i lijeve i desne imaju istog gazdu, a njemu nije u interesu da se to stanje mijenja. Govorim o centrima moći proizašlim iz bankarskih, medijskih i korporativnih lobija, kojima političke stranke služe samo za održavanje postojećeg stanja, odnosno za ugnjetavanje hrvatskog naroda u korist svojih, a ne hrvatskih nacionalnih interesa. Bivše službe KOS-a i UDBE s umreženim tajnim službama drugih zemalja još prije 1990. su pripremili ovaj scenarij, u kojem je rat samo jedna etapa. Kao potvrdu ovog o čemu pričam preporučam da vidite svjedočenje generala Jugoslavenske armije Ace Vasiljevića 2004. godine u Haagu. U tom svjedočenju protiv Miloševića, Vasiljević kaže: ‘Slobodane bre, sve smo ti ’90. pripremili u Hrvatskoj: i banke i firme i medije, a sve si bre upropastio’. On njega, dakle, ne tereti za počinjeni zločin, nego za to što nije uspio u svom zločinu. Nije li današnje stanje u Hrvatskoj, kada su u pitanju banke, mediji i korporacije, pokazatelj da se preko njih hrvatski narod drži podčinjenim, a u isto vrijeme se i dalje isisava hrvatsko nacionalno bogatstvo, odnosno sve ono što još vrijedi. Smatramo da treba stvoriti nacionalni konsenzus političkih stranaka da se taj sustav demokratskim putem, odnosno većinom na izborima, demontira. Tada bi se formirala Vlada nacionalne sposobnosti, a ne političke podobnosti. Uvjeren sam da će izvanredni izbori biti sazvani već u studenom ove godine. Kako ćemo to postići, neka zasad ostane tajna.

Kako komentirate kritike da će pojava ‘Zavjeta za Hrvatsku’ samo zbuniti birače, te brojne savjete prema kojima bi sve političke opcije desnog centra i desnice trebale ići uz HDZ?

– Nas ne zanimaju ni lijevi ni desni, nas zanima hrvatski narod i hrvatska država. Lijeva opcija na vlasti nema ni viziju, ni strategiju, a najmanje operativno djelovanje za izlaz iz ove krize. Oni su pobijedili nesposobni HDZ samo zato jer su šutjeli i nisu ništa radili. Sada rade neprofesionalno, neorganizirano, pokušavajući na narod svaliti sve veće poreze, pokušavajući tako spasiti nemoguće. Što se tiče HDZ-a, on je imao priliku okupiti hrvatsku desnicu prije izbora, pa to nije učinio. I danas ima svoje probleme i unutarnje obračune, zbog čega već kasni u preuzimanju liderske uloge. ‘Zavjet’ ne glumi ni desnicu, ni lidera, nego radi konkretno. Svojim djelovanjem pokazujemo da politika nije filozofija već ljudski odnos prema ugroženom čovjeku i briga za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa koji su ozbiljno ugroženi i u gospodarskim i u socijalnim pitanjima.

Možete li ukratko opisati vašu vojnu, obavještajnu i političku karijeru?

– Završio sam Policijsku školu u Zagrebu. Kao jedan od najboljih učenika upućen sam na akademiju kopnene vojske u Beograd gdje sam među tisuću polaznika bio 11. u klasi iako sam došao iz policije. Do 1990. godine radio sam u Zagrebu kao inspektor kriminalističke policije, a poslije kao pomoćnik zapovjednika specijalne jedinice republičkog SUP-a. Promjenom vlasti 1990. godine kao jedini Hrvat u toj strukturi MUP-a postavljen sam za prvog zapovjednika antiterorističke jedinice Lučko. Te postrojbe kasnije su prerasle u jake snage MUP-a s kojima izvodimo prve intervencije u sprečavanju nasilnog rušenja ustavnog poretka u Petrinji, Dvoru na Uni, Pakracu, Plitvicama. Poslije mog stradavanja, nakon akcije Plitvice, predsjednik Republike dr. Tuđman pozvao me da budem prvi načelnik Glavnog stožera, nakon što je smijenio generala Špegelja. U to vrijeme liječio sam se u Varaždinskim toplicama, zbog čega sam smatrao da bi bilo neodgovorno primiti tako visoku funkciju. Kasnije sam prihvatio prijedlog da se vratim i postao savjetnik ministra Vekića za specijalne jedinice. Dva mjeseca kasnije, predsjednik Republike imenovao me savjetnikom za svoju sigurnost. Već tada sam dobio najviši policijski čin glavnog inspektora Hrvatske policije koji je nakon umirovljenja preveden u čin generala bojnika Hrvatske vojske. Sedam mjeseci sam bio savjetnik predsjednika Tuđmana, te sam za to vrijeme ustrojio Odjel za zaštitu predsjednika Republike. Nakon toga bio sam pomoćnik ministra Jarnjaka. No strukture oko Jarnjaka i ja nismo se našli, pa sam izabrao svoj put, te sam nakon tri mjeseca napustio MUP. Moji razlozi za odlazak bili su principijelne prirode. To je, naime, bilo vrijeme kada je Josip Gucić pričao da pojedini ministri vrijede 5000 maraka. Nisam htio biti pomoćnik vrijedan 2500 maraka. Radije sam otišao.




Čuo sam da ste svojedobno bivšeg predsjednika Tuđmana upozoravali na činjenicu da ne bi valjalo da se on ili njegova obitelj financijski okoriste privatizacijom. Je li istina da Vam je pokojni predsjednik to zamjerio, te da ste nakon toga bili na neki način izolirani?

– Moj odnos s Tuđmanom bio je u početku, dok sam vodio specijalne jedinice, dosta konfliktan. Naš drugi susret je završio tako da me Tuđman istjerao sa sastanka i prekinuo sjednicu u Visokoj ulici. Tada je Tuđman imao puno šaptača i agenata koji su ga navlačili na krive odluke. Tako su ga nagovarali da se u ljeto 1990. godine specijalna policija, nakon osiguravanja Europskog atletskog prvenstva u Splitu, vrati kroz Knin, što je zapravo bila srpska, odnosno jugoslovenska zamka. Oni su htjeli uvući nas u sukob, kada mi za to nismo bili spremni. Suprotstavio sam se tome i rekao da nemamo snage za to, da se radi o klopci u koju ćemo upasti i u koju nas uvlači KOS.

Kako je reagirao Tuđman?




– ‘Dok budemo ginuli u Kninu, vojska će uvesti izvanredno stanje’, kazao sam, na što je Tuđman pobjesnio, udario šakom o stol i rekao: Kakva armija, Kadijević je obećao da se neće miješati u to’. Par dana nakon toga me pozvao i rekao: ‘Marko, bio si u pravu, lagali su me. Od tada smo surađivali izvrsno. Kada me imenovao savjetnikom za predsjednikovu sigurnost rekao mi je: Marko hoće me ubiti. Ali nije to, nego što neće biti ni Hrvatske. To se dogodilo nakon raketiranja Banskih dvora i 15 dana prije pada Vukovara, kada se stvarala klima za rušenje Tuđmana i hrvatskog političkog vrha. Preuzeo sam dužnost savjetnika za predsjednikovu sigurnost i ustrojio novi model osiguranja. Sedam mjeseci uspješno sam obavljao taj posao. Prvi pritisci dogodili su se u tom periodu, jer sam dirnuo u osinjak UDBE i KOS-a, koji su već ispleli mrežu oko Tuđmana i njegove obitelji. S Tuđmanom sam u to vrijeme svake subote razgovarao u četiri oka. U jednom od tih razgovora rekao sam da makne obitelj iz biznisa, jer će ih iskompromitirati. U to vrijeme mnogi su se gurali u obitelj. Ćiro je sa Sekom otvarao duty free shopove, Braco firmu Domovina, unuk je osnivao Kaptol banku. Kazao sam da će se sve pozitivno što napravi, uprljati tim obiteljskim stvarima. Odgovorio je da se više ne može odupirati, jer je bilo isuviše pritisaka na obitelj. Također sam mu rekao da ne ulazi u pretvorbu na takav način, jer će sva krivnja pasti na HDZ i njega osobno, što suradnici UDBE i KOS-a i žele. I rekao sam mu da ne ide na taj način u Bosnu i Hercegovinu, jer Srbi žele cijelu Bosnu i dio Hrvatske, a Tuđmana i Hrvatsku samo žele uvući u problem. Nakon tog razgovora, kojeg su snimile tajne obavještajne službe, izdali su zapovijed da se prikuplja sve o meni, jer sam opasan, a kasnije sam čuo da su kazali: ‘Pomeli smo i veće igrače, pomest ćemo i njega’. To potvrđuje da su obavještajne službe smišljeno htjele kompromitirati HDZ, Tuđmana i njegovu obitelj.

I jeste li bili ‘pometeni’?

Privremeno jesam. ‘Pometen’ sam od strane tadašnjeg ministra Jarnjaka i struktura koje su upravljale MUP-om. Učinili su to kompromitiranjem i podmetanjem po klasičnom udbaškom principu. Zato i tvrdim da svim tim strukturama neće odgovarati moj povratak, a zato me i danas pokušavaju diskreditirati. No, danas sam dvadeset godina iskusniji, ali i odlučniji, pa tvrdim da će Hrvatska ili pobijediti udbaško jugoslovenske strukture, ili će hrvatski narod opet biti fikus u njihovim rukama. Političko krilo branitelja treba biti odlučno raspetljati stvar i ukloniti udbašku zmiju iz hrvatskih njedara. U gospodarskom smislu treba stvoriti priliku da izađemo iz ovog stanja u kojem nas reketare državne institucije i državna birokracije, a bankama ćemo dati do znanja da će ili biti pokretači hrvatskog gospodarstva ili će platiti velike poreze na lihvarske kamate koje zaračunavaju. Ako na to ne pristanu, tada ćemo ih nacionalizirati.

Sudeći prema opsegu omalovažavanja na forumima, čini se da i danas mnogima smetate. Tko vas blati?

– Zašto se čudite? Oni imaju svu moć. Udbaško kosovske strukture i danas vladaju pravosuđem, medijima i bankama. Čak 9000 mikrofilmovanih dokumenata UDBA je odnijela u Beograd i uz pomoću tih dokumenata srpske obavještajne službe upravljaju hrvatskom politikom.. Čine to preko određenih ljudi u Uredu predsjednika, kroz velike političke stranke i kroz druge najvažnije hrvatske institucije, preko ljudi koji su ucijenjeni tim dokumentima, a koji i danas obnašaju najviše javne funkcije. To se dogodilo zbog nesposobnog hrvatskog obavještajnog sustava, koji je te opasne pojave trebao zaustaviti, ucijenjene dužnosnike izolirati i udaljiti od bitnih položaja. Nažalost, dogodilo se upravo suprotno: mi koji smo sudjelovali u Domovinskom ratu smo izolirani jer smo za njih sigurnosno opasni, a oni koji su morali biti izolirani jer su na ucijenjeni od UDBE, i danas su na ključnim položajima u Hrvatskoj! Kroz ozbiljan specijalan rat kojeg srpske obavještajne službe vode u Hrvatskoj, uništava se hrvatsko gospodarstvo, razbija jedinstvo hrvatskih nacionalnih političkih stranaka, ali i stvaraju korumpirane i nesposobne državne institucije koje trebaju stvoriti sliku kriminalne države i nesposobnog naroda. Poručujemo im: I ovaj put ćemo pobijediti i izgraditi državu na ponos vlastite djece.

Kažete da nam treba ‘hrvatski Mossad’. Možete li tu tvrdnju malo pojasniti?

– Da smo od ’92. uspjeli pobijediti sve jugo komunističke i udbaške snage unutar Hrvatske, onda bismo sigurno imali kvalitetan obavještajni i sigurnosni sustav. On, nažalost, nije izrastao u ono što je hrvatskoj državi i narodu potrebno. Ako se operativci obavještajne službe danas bave perifernim stvarima, pa čak reketarenjem i kamatarenjem, te su puni gotovine kao brodovi, a u isto vrijeme država puca po svim šavovima u gospodarskom i svakom drugom pogledu, to je potvrda da nisu shvatili svoju ulogu ili im politika nije dala suglasnost da zaštite nacionalne interese. Zato je stvaranjem hrvatskog ‘Mossada’ od sposobnih, nacionalno svjesnih i poštenih ljudi, koji će svoje osobne interese podrediti nacionalnim, moguće stvoriti snagu koja će pomesti sve devijacije koje su se dogodile. Treba, dakle, stvoriti Ministarstvo nacionalne sigurnosti, koje je nužno za uspjeh gospodarstva i svih drugih oblika stabilizacije države. Sada imate nekoliko službi koje rade same za sebe. To su USKOK; tajne službe, MUP-ov USKOK, kriminalistička policija…, koji nisu koordinirani iz jednog centra. Taj model: što gore to bolje, nekome očito odgovara.

Kolika je odgovornost bivšeg ministra unutarnjih poslova i šefa tajnih službi, Tomislava Karamarka, za kaotično stanje u sigurnosnom sustavu?

– Da sam bio šest godina na mjestima gdje je bio Karamarko: dakle da sam bio ministar unutarnjih poslova i šef obavještajnih službi, tvrdim da bi na ovim prostorima bio izgrađen najjači obavještajni sustav koji bi štitio nacionalne interese. I ne bi se u tom periodu događale teške likvidacije i eksplozije u centru Zagreba. To se moglo dogoditi samo službama koje nisu dorasle trenutku i vremenu. Iako je Karamarko i stabilizirano taj sustav i otklonio puno anomalija, mislim da je trebao i mogao napraviti puno više.

Kakav je danas sustav nacionalne sigurnosti u Hrvatskoj? Čime se sve tajne službe bave?

– Mislim da se bave perifernim poslovima, a ne strateškim pitanjima. Jer danas je ekonomska špijunaža jedna od glavnih aktivnosti. Dok smo mnogima ekonomski zanimljivi i dok je država u nemogućnosti naplatiti potraživanja, a državne institucije i pravosuđe utjeruju dugove reketarskoj firmi ZAMP, to je apsurd bez premca. Tajne službe trebale bi odraditi posao kao u Rusiji, nakon što je Putin preuzeo vlast. Na stol su stavile sve: tko je što ukrao i gdje su novci, pa je Putin to brzo vratio. Kod nas službe ili ne znaju, ili prikrivaju one koji sudjeluju u tome, ili im političke elite ne daju da to provedu. Zato ćemo otvoriti prostor svim sposobnim kadrovima u sustavu da ostvarimo zajednički cilj: pravednu državu.

Neki upozoravaju na opasnost novih nepravdi ako se krene oduzimati nelegalno stečena imovina. Kako mislite narod i međunarodnu zajednicu uvjeriti da ste vi demokratska, a ne revolucionarna, odnosno diktatorska opcija?

– Nema nepravde ako je već učinjena. Ima samo ispravljanja nepravdi. Revolucija je već pojela svoju djecu. Dogodio se apsurd da su oni koji su iznijeli revoluciju pometeni, a rehabilitirani su oni koji su izvšili agresiju. Želimo ispraviti tu nepravdu. Oni koji su se na našoj krvi obogatili i oni koji su nas napali, morat će u drugi plan, a u prvi plan će oni koji su iznijeli pobjedu u stvaranju države. Svaki pobjednik određuje pravac, a samo kod nas je drugačije. Našim političkim organiziranjem promijenit ćemo stanje u koje su nas doveli lideri i elite koje su mislile da im trebamo samo kao topovsko meso, dok se oni ne obogate.

Kako komentirate izjave pojedinih analitičara koji kažu da nemate šansi za značajniji rezultat na izborima?

– Isto onako kao što su ’90. rekli da nemamo šanse i da će im trebati 15 dana da nas riješe, tako i danas govore da nemamo šanse. Ti o kojima govorite u Hrvatsku nisu vjerovali ni tada, a ne vjeruju ni danas. No, pokazat ćemo im da ćemo promijeniti političke odnose, unatoč njihovom protivljenju. Ne očekujem podržavanje, ali nas skepticizam neće obeshrabriti.

Koji su još poznati ljudi uključeni u vašu stranku, osim Davora Domazeta Loše?

– Imamo puno intelektualaca, časnih ljudi u Savjetu stranke. Poznati su tu i profesori i doktori i stručnjaci i bivši ministri prvih vlada hrvatske države, kao i ljudi iz iseljeništva. No oni ne žele promociju. A mi smatramo da su najpoznatiji članovi naši časnici, specijalci i obični branitelji, koji su iznijeli teret Domovinskog rata i koji su ostali čisti u svojim ratnim i poratnim godinama. Na njih se oslanjamo u stvaranju sustava ustrojenog na načelima vojne subordinacije, ali na osnovu demokratskih vrijednosti. Jer ako jaka organizacija ne postoji, nema ništa od sustava. Organizacija vojnog menadžmenta svugdje se koristi i u gospodarstvu i u politici. Mi ćemo ju koristiti i za političko ustrojavanje.

Najavili ste osnivanje Domovinskog stožera i Domovinskog fonda. Što je to?

Domovinski stožer je tijelo stranke koji treba promišljati strategiju stranke, dnevnu i dugoročnu. Uvažavajući ogromno ratno iskustvo koje ima, odlučio sam da Davor Domazet vodi Domovinski stožer, jer je neupitno jedan od vodećih stratega vojno političke orijentacije na ovom prostoru. Zahvaljujem mu što je to prihvatio. Pod Domovinskim stožerom bit će pet regionalnih stožera, jer Hrvatsku dijelimo u pet regija. Svaki stožer će imati svoje časnike za provođenje strategije na regionalnoj razini, a na svaki regionalni stožer bit će osnovana tri županijska stožera. U svakom stožeru bit će odjel za analitičko sigurnosne, pravne i političke poslove. Radit će na slijedećim pitanjima: sačinjavanju spiskova agresora na tom području koji su izbjegli progon zbog četništva, a danas su u Hrvatskoj, zatim sačinjavanje liste ratnih profitera i pravljenje spiskova onih državnih službenika koji poput pete kolone rade na slabljenju hrvatskog gospodarstva kroz korupciju na tom prostoru. Sve to što budemo prikupljali od regionalnog do nacionalnog stožera bit će potrebno u trenutku kada preuzmemo vlast. Postupke koje ćemo potom provest su slijedeći: revizija abolicije, te pokretanje procesa za ratni zločin za one zločince koji su u Hrvatskoj, stavljanje u proceduru izglasavanje abolicije za sve branitelje koji služe kaznu zbog zločina u Domovinskom ratu, oduzimanje imovine ratnim profiterima koji su profitirali na hrvatskoj krvi i vraćanje te imovine u sustav javnih službi i poduzeća. U sklopu Domovinskog stožera bit će stručnjaci različitih područja. Davor Domazet će koordinirati rad Domovinskog kampa, novog centra za edukaciju i obuku mladih hrvatskih građana.

Je li točna informacija da namjeravate vratiti obavezu služenja vojnog roka?

– Istina je da ćemo nanovo uvesti obavezu služenja vojnog roka u periodu od 10 mjeseci, ali uz novi koncept u kojem bi mladi ljudi koji ne mogu naći posao, prošli edukaciju za ono što ih u životu čeka, nakon čega bi lakše našli posao. Imamo mnogo poziva roditelja koji traže da ponovno uvedemo služenja vojnog roka, jer današnja mladež, kažu, ne poštuje nikoga i ne zna na kojoj strani izlazi Sunce… Ta tri kampa za obuku i edukaciju bit će smješteni na području Baranje, u središnjoj Hrvatskoj, te u južnoj Hrvatskoj. To je naš odgovor na srbijanski kamp u Apatinu u koji odlaze djeca srpske nacionalnosti iz Hrvatske i gdje se vojno obučavaju. U naše kampove dolazit’ će djeca hrvatskih branitelja iz Hrvatske i BiH, te iz iseljeništva, da nauče istinu o Domovinskom ratu i o hrvatskoj povijesti, kao i da izgrade one vrijednosti koje su danas zanemarene. Postojat će i Domovinski fond u koji će se skupljati sredstva iz donacija iseljenih Hrvata, kao i prilozi naših članova. Napravit će se popis sve imovine koja je danas obezvrijeđena (one koja bi se oduzela ljudima koji su je nelegalno stekli, ili one državne imovine koja je neiskorištena, a koja bi se stavila u funkciju).

Koji su vam slijedeći potezi, osnivate li medije, prikupljate li novac za izbore?

– Dosad je bila vidljiva medijska blokada, zbog čega hrvatska javnost uopće nije znala da smo krenuli u političko djelovanje. Zato zahvaljujemo svima onima koji prenose naše poruke, pa i portalu Dnevno. Upravo zbog toga mi pokrećemo sve mreže koje je moguće pokrenuti: od internetske televizije, web portala, twitera, facebooka…. Na adresi www.zzh.hr građani mogu pročitati sve bitne informacije o nama. No, osim oglašavanja kroz medije, mi u zadnje vrijeme obilazimo sva mjesta u područjima od posebne državne skrbi gdje vlasti nisu dolazile. Idemo u Gračac, Udbinu, Korenicu, Donji Lapac, Gvozd, Glinu, Pakrac i druga mjesta gdje dužnosnici dolaze samo za obljetnice, a gdje mi ljudima govorimo koji nam je cilj i koje su nam namjere.

Zašto branite Branimira Bilića, a kritizirate Zorana Šprajca?

– Osobno ne poznajem ni jednoga od njih. No emisije Branimira Bilića bile su zanimljiv novinarski pristup hrvatskim temama. Bilić je to vodio i u vrijeme jedne i druge vlasti. Pokazivao je hrvatsku stvarnost i prave probleme. Šprajc je, s druge strane, produkt onih centara moći o kojima sam govorio i čovjek koji je imao ulogu stvoriti pomutnju u hrvatsku javnost, pa i provoditi dijelove specijalnog rata koristeći svoju profesiju. Ukidanje emisije Branimira Bilića, a povratak Zorana Šprajca potvrđuje obnovu tih snaga i centara moći koji rade po starom modelu, možda ovog trenutka i najjače do sada. Meni je to još jedan motiv da se, kao čovjek kome je specijalnost upravo borba protiv specijalnog rata, uključim u hrvatsku politiku da bih razotkrio one koji Hrvatsku žele baciti na koljena. Za sve to nam je potrebna mudrost, odlučnost i međusobno uvažavanje i povjerenje svih lidera nacionalno svjesnih stranaka. Jer jedino u jedinstvu možemo ostvariti novu hrvatsku pobjedu. To od nas hrvatski birači i hrvatski narod očekuju.

Autor:Damir Kramarić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.