SPLIT JE POHARALA CRNA SMRT: Umjesto ‘najsritnijeg’ dana u godini grad je bio okupiran leševima i strvinarima

Crna smrt odnosno kuga, vjerojatno najgora pošast u povijesti čovječanstva, nije poštedjela ni hrvatsku obalu. Kuga se pojavila u Splitu na ‘najsritniji dan’ baš na Božić 1348. godine. Najprije je ova ljuta kuga smrtno započela kod divljih životinja, a pravi horor nastaje kada ulazi ulazi u gradske zidine.

Vjerojatno su je donijeli pomorski trgovci, ali nije jasno iz kojeg je smjera došla.

Iako kroničari toga doba nisu zabilježili koliko je stanovnika ta crna smrt poharala te ukupni broj žrtava nije poznat jasno je o kakvoj pošasti je bilo riječ jer je ta kuga  harala po cijeloj Europi pa tako je i Dalmaciji odnijela brojne živote. Prema nekim procjenama pomrlo je najmanje tričetvrtine gradskog i prigradskog stanovništva.

No, zapisi iz toga doba najbolje dočaravaju o kakvim stravičnim razmjerima je bilo riječi.

Kraj svijeta

“Zatim je počela ova divlja kuga, prolazeći po cijelome svijetu, smrtonosno hvatati jadne ljude i slabiti njihove snage: čim bi se pojavila kojemu čovjeku neka naznaka ožiljka ili opekline na nekom dijelu tijela zajedno s vrućicom, i takav više nikakve nade ne bi imao da će još živjeti na ovome svijetu. Već bi odmah pobožno, raskajanog srca, obavio ispovijed svojih grijeha svećeniku i preporučujući svoju dušu Bogu, i načinivši oporuku, odmah bi nakon tri ili četiri dana ispustio duh; a ostali ljudi, koji su bili zdravi, vidjevši tako strašnu pogibiju, te da mnogi umiru u kratkom vremenu, nesvjesni ove kuge, od velikog su straha postali kao bezumni ili izvan sebe, bojeći se slične sudbine, i misleći da je došao kraj svijeta…”, pisali su kroničari.

Opis splitskog kroničara A. Cutheisa je apokaliptičan te sliku očaja dočarava spominjanjem “divljih čopora izgladnjelih vukova koji zavijaju oko gradskih zidina kao demoni, napadaju ljude te izvlače i jedu mrtvace iz grobova; zatim gavranove koji graktaju nad gradom i šišmiše”.

Pisalo se o leševima koji su ležali neukopani po kućama i crkvama, jer nije ostao nitko od rodbine da ih sahrani, jer su čitave obitelji podlijegale toj smrtonosnoj zarazi. A isto tako neki stanovnici odmah na spominjanje kuge pobjegli su iz grada.

Vratila se u nekoliko navrata tijekom istog stoljeća, a epidemije su zabilježene čak i u 19. stoljeću. Nažalost, sačuvano je malo izvora i napisano malo radova o Crnoj smrti u Hrvatskoj.