fbpx
27.08.2018., Zagreb - Radnici brodogradilista Uljanik i 3. maj okupljaju se na Trgu bana Jelacica odakle ce krenuti na prosvjedni skup na Trg svetog Marka gdje ce ce predstavnici radnika sastati s predsjednikom Vlade RH Andrejom Plenkovicem. Photo: Patrik Macek/PIXSELL

‘SMRT DRŽAVI I KAPITALIZMU’ Je li Uljanik hrvatski primjer fašističke ekonomije Trećeg puta?

Autor: Ratko Martinovic

Prosvjed radnika Uljanika pred zgradom Vlade polako postaje predmetom rasprave.

Radnik koji drži natpis ‘Smrt državi i kapitalizmu’ te poziva na zatvaranje vlasnika brodogradilišta otvorio je širu javnu raspravu. Je li Uljanik veliki poraz kapitalizma, radničkog samoupravljanja ili pak fašizma?

Nisu krivi ni država ni kapitalizam već politička trgovina

Priča u kojoj radnici Uljanika posjeduju oko 47% dionica no njime i ne upravljaju obišla je gotovo sve medije, a javnost je polarizirana – jedni kao primjer uzimaju Agrokor, slobodno tržište ionako nazivaju fikcijom i traže novi državni intervencionizam, te pomoć poreznih obveznika svježim kapitalom. Drugi pak zazivaju potpunu promjenu proizvodne strategije, modernizaciju proizvodnih procesa i jedino bi to subvencionirali poreznim novcem. Treći pak žele zaustavljanje servisiranja dugova, makar to značilo propast očito ionako propalog sektora. Dvije stvari su pak jasne – ovdje nema riječi o kapitalizmu ni o principima slobodnog tržišta, a ni o radničkom samoupravljanju pošto su radnici više ‘štit’ za brojne malverzacije i pogrešne poteze. Svi kao primjer protekcionizma u brodogradnji uzimaju Italiju.


No to nije dobar primjer, pošto je Talijanima takav vid poslovanja tradicija. Fašizam je zapravo bio korporatizam, ali s nacionalnim prizvukom – baziran na trgovini i industriji. No uporište je vukao u sindikalizmu, odnosno kriptosocijalizmu. Vlasnik bi bio privatni, ali bi putem sindikata tvrtkom upravljalo osoblje – tako je izbjegavan radnički bunt. Fašisti nisu davali tvornice radnicima ali su mogućnost odlučivanja davali sindikatima, baš kao i u socijalizmu. Država je isto tako stvarala zaštićene kartele tvrtki sličnih djelatnosti, pa možemo pričati i o zadrugama (klasterima) – ti megasindikati tvorili su regionalne i nacionalne odbore, čime su imali i politički utjecaj. Država je tako fiktivno dala tvrtke radnicima, no Duce je uvijek bio i ostao jedini pravi autoritet, iznad radnika, sindikata i korporatista.

Ekonomski ‘Treći put’ danas slijedi Kina

Država je godinama pokrivala nastale dugove i intervencionizmom onemogućavala konkurentnost – a zauzvrat dobivala nepostojanje štrajkova, otkaza (tzv. stalna radna mjesta) i onemogućeno slobodno kretanje ljudi i dobara. Tako je fašizam zapravo (dis)funkcionalna kombinacija korporatizma, tehnokracije, socijalizma i intervencionizma. Kako su Mussolini i Franco bili uvjereni da je za implementaciju bilo kojeg socioekonomskog sustava nužno kvalitetno ljudstvo i besprijekoran timski rad, vjerovali su da je sam pojam zdrave nacije sam po sebi dovoljan za funkcionalnost sustava. No za postojanje zdravog sustava potreban je sustav. A fašizam ako je suditi po ekonomistima Feldmanu i Masonu to nije. Tzv. Treći put predstavljao je kombinaciju nacionalkorporatizma i klasne suradnje u kojoj bi superiorni upravljali (tehnokracija), a inferiorni bili stupovi društva (sindikalizam). Država bi pokrivala kratkoročne dugove, a dugoročni profit stvarao bi se na međunarodnom tržištu – nešto slično vidimo danas u Kini, gdje država daje beskamatne kredite vlastitim tvrtkama u međunarodnoj javnoj nabavi i time ‘de facto’ igra nepoštenu tržišnu utakmicu, no bez državnog intervencionizma. Primjer je Pelješki most. Je li i u Uljaniku do sada bilo tako, prosudite sami.

Osnove fašističke ekonomije:

– protekcionizam i intervencionizam (pokrivanje minusa iz proračuna, beskamatni krediti na međunarodnoj sceni, subvencije, poticaji)

– određivanje svih pravila internog tržišta (cijene, količina proizvodnje, plaće, veličine tvrtki)




– nužno licenciranje tvrtki

– karteliziranje istih grana industrije (klasterizacija)

– sindikalizam služi kao alat vladine ‘industrijske špijunaže’ i nadzora




– zarada ne postoji, samo proračunski priljev

– zabrana uvoza (osim interventnog)

– potpuno ukidanje slobodnog tržišta i favoriziranje vlastitih proizvođača

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.