Simbole na razini identiteta moramo zadržati

Jeste li se zapitali, zašto petu kolonu u Hrvatskoj jako smeta naziv Domovinski rat, toliko da rasna jugoslavenska i otadžbinska grla traže novo ime? Riječ je o drskom i bezobraznom poništavanju hrvatskog identiteta, onog koji se formirao kroz milenije

Histerična kampanja parazita protiv HOS-ovog znakovlja, zapravo je pokušaj poništavanja hrvatskog identiteta i obrambenog Domovinskog rata. Oni imaju rasnu i fašističku Otadžbinu ili Fatherland, a Mi svoju civilizacijsku i marijansku Domovinu.

Jeste li se zapitali, zašto petu kolonu u Hrvatskoj jako smeta naziv Domovinski rat, toliko da rasna jugoslavenska i otadžbinska grla traže novo ime? Riječ je o drskom i bezobraznom poništavanju hrvatskog identiteta, onog koji se formirao kroz milenije. Srbi jedva da spomenu “kevu od Hristosa”, Bogorodicu, Theotokos, Dei Genetrix, Božji inkubator, a nama je Majka Božja, koja je svog i našeg Isusa sklonila na sigurno i odgojila, Maria Dolorosa s njegovog i našeg Križnog puta. Duboka hrvatska predanost i otvorenost Majci Mariji dovela je do duhovnog fenomena da se za stalno nastani u hrvatskom Međugorju.

Kada netko stalno poteže NDH glede problema koji je prije svega lingvistički, onda je to zamagljivanje suštine. Eto smo saznali da je partijski Arsen Bauk kumovao prihvaćanju znakovlja HOS-a, za potrebe izbora, a danas zija kada negdje vidi grb HOS-a, jedine postrojbe za Domovinskog rata koja nije počinila nikakav ratni zločin, pa niti zločin u ratu. Slično je Titov bandit Franjo Tuđman glumio ustašu za potreba izbora i dolaska na vlast. Toplo molim naciju da konačno progleda, jer ako dopustimo uziđivanje Tuđmana u naše nacionalno biće, sutra će netko zgurati Mesića i sve ostale predsjednike i premijere RH.

Hrvatske odrednice

Pustite floskule o tome da je netko za komunizma nježno smijenjen, a da nije ostao u službi. Franjo Tuđman ostavio je ime bombaša, terorista, razbojnika i zločinca Tita na najljepšim trgovima i ulicama Lijepe naše, i to je jasan pokazatelj kako je on sam intimno prepoznavao svoj osobni identitet. Titoistički paraziti privatizirali su društvena poduzeća, pokrali zemlju i to je nazvano pomirenjem, a zapravo se dogodila nacionalna eutanazija, koja prirodno ide protiv Doma, Domovine, Obitelji i Majke, svih tih hrvatskih odrednica.

Ako se u rasno ustrojenom Trećem Reichu, hrvatski Ustaški pokret u nekom pitanju civlizacijski pozitivno opredijelio, zar zbog toga trebamo odstraniti civiliziranost? U NDH se jeo kruh, pila voda, pjevala naša himna, isticala šahovnica i vijorila trobojnica – zar to sve trebamo odbaciti? Nije ovdje Hitler okupirao Tunguziju, nego hrvatsku Banovinu i Hrvatsku do Drine. Upravo je sramota za Komuniste da su nacisti tolerirali Hrvatsku do Drine, a komunisti su je reducirali do Une. Nijemci su, bez da trepnu, zadržali naziv kancelara za svog premijera. Zar se tako nije kitio sam Adolf Hitler?

Kada je protuhrvatski aktivist Oliver Frljić iz Travnika pokušao u Poljskoj prodati prilično retardiranu maksimu “suočavanja s prošlošću”, Poljaci su ga hitno protjerali. Odi ti Bosančeros doma prodavati svoje gluposti! Kao i Jasenovac, Varšavski geto bio je formiran i kontroliran na razini Trećeg Reicha, pa se račun za te nacističke logore ne može ispostaviti Poljacima i Hrvatima. Osim toga, Poljska nikada nije kao Jugoslavija ušla u pakt s Hitlerom. Poljska je bila okupirana, kao i naša Banovina, kada je Hitler u svega sedam dana pregazio tvorevinu nekakvih Južnih Slavena, već tradicionalno tamnicu naroda za sve osim Srba.

Poražene poljske časnike smakli su sovjetski “antifašisti”. Stoga postaje razvidno zašto je netko uputio u Poljsku bosanskog revolveraša. Naši neprijatelji pokušali su uvjeriti Poljake da su oni uveli rasne zakone na teritoriju Poljske, pa bi onda lako branili takvu matricu glede NDH. Zar nas Inoslav Bešker nije uvjeravao kako je hrvatski fašizam autonoman? Suprotno očekivanju domaće pete kolone, svim dobronamjernim ljudima u svijetu postaje jasno da je Hitler u svim okupiranim zemljama uspostavio nekakvu administraciju koja će servisirati njegove i nacističke potrebe, da je to morao učiniti i da se okupacija neke zemlje ne može prikazati kao zločin pripadne nacije.

Za dom i Domovinu!

Lingvističke probleme trebamo rješavati na razini jezika. Civilizacijski pozdravi “Za dom” i “Za dom i Domovinu” našeg AG Matoša i mnogih prije njega, izrazi su hrvatskog nacionalnog bića i našeg marijanstva. Širina i otvorenost hrvatske duše navela je Goethea da izjavi kako rado dođe u Mariju Bistricu, gdje osjeti da pripada Europi.

Osobno mi pozdrav “Za dom spremni” nije legao jer ima taj vojnički dodatak – “spremni”. Nije mi legla niti izjava Damira Krstičevića da je HV – brand. Dodatak “spremni” treba rezervirati za “brand HV” i vrijeme rata. U tom smislu, posve je prirodan za HOS, koji se prvi pokrenuo u obrani zemlje od otadžbinske agresije.

Za razliku od hrvatskog tolerantnog marijanstva, obnavljanje srpske i velikosrpske agresije izranja iz tog rasnog, fašističkog i otadžbinskog određenja svetosavlja, koje jedva da je kršćanstvo, jer je svog nacionalnog sveca podiglo na razinu Paraklita, uzdižući ga iznad samog Isusa, a kada ga Srbi izvoze onda ga pakiraju kao skromnog slugu Isusovog, što je isposnik Rasto možda u svome životu i bio. Nije grijeh na samom kršćanskom svecu Rastku, nego u onima koji su na njemu izgradili kršćansku herezu koja se s vremenom pretvorila u zasebnu religiju, koja se nacijama u susjedstvu srpske pojavljuje kao religija Tame i neprekidan remetilački faktor. I tako se širi.

Srbija i svijet izgradili su predrasudu o Srbima kao predziđu kršćanstva i ta se laž teško potiskuje. Širenje Europske unije zapelo je na granici Otadžbine, koja je, s nekakvom dodatnom satelitskom paradržavnom Otadžbinom u BiH, opstruirala prirodno obnavljanje civilizacijske granice na Drini, čime “hrišćani Srbi” zapravo brane srednjovjekovna turska osvajanja. Uznemiri područje, pokreni etničko čišćenje, a ako otadžbinci izgube rat, tu je svijet da priskoči za zelenim stolom. Tome konačno mora doći kraj. Za bolje sutra svih nas.

Za dom i Domovinu!