Slavko Midzor/PIXSELL

Sedlar odgovara svojim protivnicima: Vi koji me vrijeđate navedite bilo kojega hrvatskoga redatelja koji je imao nešto slično kao ja

Autor: Dnevno.hr

Pojavile su se skupine koje se protive kandidaturi režisera Jakova Sedlara za Nagradu Grada Zagreba iz područja filma i kazališta

Na posljednjoj sjednici ovog saziva Gradske Skupštine koja će se održati 19. travnja odlučit će se o dobitnicima Nagrade Grada Zagreba, a među kandidatima za nagradu u području filma i kazališta predložen je Jakov Sedlar.

Protiv takve odluke reagirala je Antifašistička lige RH, kao i politička platforma „Zagreb je naš!“. Smatraju to omalovažavanjem svih dosadašnjih dobitnika te značajne nagrade i instrumentalizacijom kulture u političke svrhe, a pokrenuta je i peticija protiv dodjeljivanja Nagrade Grada Zagreba.

Na prozivke spomenutih reagirao je i sam Jakov Sedlar čije vam priopćenje prenosimo u cijelosti:

Prije desetak dana dobio sam obavijest da je Komisija koja predlaže kandidate za Nagradu grada Zagreba za 2017. godinu, između nekoliko kandidata koji su nominirani s područja kulture, izabrala mene i to većinom glasova (7:2).

Par dana nakon toga javila se članica iste komisije, Aleksandra Kolarić, koja je obavijestila javnost da su ona i njezin kolega gosp. Tica, glasovali protiv moje kandidature. Prema onome što sam saznao iz nekoliko novinskih članaka te različitih portala, njezino protivljenje mojoj nominaciji (da bih nagradu dobio, nominaciju glasovanjem mora potvrditi Skupština grada Zagreba) temelji se na tvrdnji kako ja spadam u revizioniste te osobe koje potiču na mržnju i, ništa manje, nego da sam nekakav pobornik fašizma!

Nakon njezine analize moga lika i djela, javila se redakcija tjednika Novosti, glasila srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj te Liga antifašista Hrvatske s peticijom u kojoj pozivaju “zdrave snage regiona” da svojim glasovanjem spriječe nečuveni skandal te da mi se nagrada ne smije dodijeliti!

Istine radi, ovim Priopćenjem želim reći nekoliko činjenica koje svjedoče koliko su monstruozne optužbe i gdjice. Kolarić i gosp Tice, a posebno ove dvije koje stižu s opskurnih adresa koje su inicirale potpisivanje peticije protiv mene.




1. U svojih 8 igranih i preko 70 dokumentarnih filmova bavio sam se i hrvatskim povijesnim temama. Između ostalih radio sam filmove o Stepincu, Paveliću, Titu, Tudjmanu, Kuhariću, Hrvatima i Srbima, ustašama, Jasenovcu, domovinskom ratu, Gotovini…. Uvijek sam, koliko je bilo moguće , nastojao potaknuti rasprave o bolnim temama hrvatske povijesti kojih su se drugi moji kolege klonili, pri tome nikada ne želeći nikoga uvrijediti. U nizu slučajeva bio sam inicijator dijaloga i rasprava, nerijetko i žučnih, kada se radilo o novootkrivenim podatcima koji su tijekom vladavine komunista bili skrivani sa svrhom da se pojedinci ili cijeli hrvatski narod optuže za genetski genocid.

2. Nikada, niti u jednome svome filmu ili javnom istupu, nisam poticao na mržnju, nikada nisam pokušao zatajiti bilo koji i bilo čiji zločin, nikada niti u jednoj primisli nisam rekao bilo što pozitivno o fašizmu. Fašizam (kao i komunizam) zla su koja samo bolestan čovjek moze podržavati i promovirati.

3. Vjerojatno i zbog takvoga moga stava Organizacija Ujedinjenih naroda, 1997. u New Yorku nagradila me priznanjem “Harmony of Star”, za promicanje različitih kultura, a za svoj film “Jeruzalemski sindrom” u kojemu sudjeluju Martin Sheen, Charlotte Rampling i Macualay Culkin, na jednom od najvažnijiih svjetskih filmskih festivala , onome u Veneciji, 2004. dobio sam nagradu za poticanje kulture dijaloga u politici.




4. U svojim međunarodnim projektima velikim dijelom bavio sam se temama Izraela , njegovih značajnih ljudi, te ,uopće, Židova kao naroda. Prijeteljevao sam , družio se i radio filmove o Arielu Sharonu (legendarnom izraelskom ratniku i premijeru), Ezeru Weizmanu (bivšem izraelskom predsjedniku), Motti Hodu (osnivaču izraelskoga ratnog zrakoplovstva i čovjeku koji je bio strateg 6-Dnevnog rata), Meir Amitu (legendarnom šefu Mossada)… da ne nabrajam dalje. Zar bi ti ljudi surađivali i po prvi put iznosili neke tajne nekome tko bi bio ono za što me optužuje bratija s blatne balkanske kaldrme?

5. Uvijek sam argumentima (a ne revizionizmom radi revizionizma) pokušavao reći što mislim o pojedincima ili o dogadjajima o kojima su nam u doba komunizma servirani lažni podatci kao konačne i nepromjenjive istine. Smatram da je nekoliko mojih filmova potaknulo diskusije koje će , uvjeren sam, donijeti rezultate da se priblizimo istini kada su u pitanju , recimo, Tito, Stepinac , Jasenovac… Ono što velikosrpskoj komunističkoj bratiji , recimo, smeta u mome pokušaju da se dođe što bliže istini oko Jasenovca jest dokazana činjenica da je taj logor nastavio svoje djelovanje i nakon 1945., samo u tom poratnom periodu nisu ubijale ustaše nego Titovi komunisti. Ni u tome filmu nisam branio ili umanjivao bilo čiji zločin, samo sam potaknuo raspravu o svemu što se tamo dešavalo, ali bez ničim dokazanih tvrdnji da su tamo Hrvati pobili milijun Židova i Srba. Niti jedan zločin ne smije se zatajiti , bez obzira tko ga je počinio, to je moj stav kojega nisam rekao samo u tome filmu.

6. Mislim da sam za Nagradu grada Zagreba predložen zbog moja 4 filma koji su u protekloj godini imali iznimno uspješne premijere u USA i Hrvatskoj. Radi se o slijedećim filmovima:

a) “Anne Fank nekoć i sada” (prvi film o dnevniku Anne Frank na arapskom jeziku uopće, uz sudjelovanje hrvatskoga Oscarovca Branka Lustiga i jednog od najvećih glazbenika današnjice ,Daniela Bareboima u filmu). Film je uz sjajne kritike i puna kina igrao u Los Angelesu i New Yorku, prikazan je u Zagrebu, Pristini, Sydneyu, Johannesburghu, Torontu, a čekaju ga premijere u Izraelu i po cijelome svijetu. Do sada je na internetu taj film imao preko 11 milijuna klikova, a prilažem samo dio dokaza s komentarima na film koje su donijeli Los Angeles Times, Deadline Hollywood, Hollywood Reporter, Time magazine, Guardian…

b) “Pravednica Romkinja”, film o jedinoj Romkinji koja je dobila najviše izraelsko odličje “Pravednik medju narodima” (film je prikazan u New Yorku , Los Angelesu, Zagrebu i Prištini, a slijede premijere u Izraelu i po svijetu)

c) “Snaga tisine”, film o alternativnome iscjelitelju Braci iz Zagreba (uz sudjelovanje Paula Coelha i Armand Assantea) koji je imao 4 rasprodane dvorane u New Yorku i Los Angelesu, a u prepunim dvoranama bile su i osobe poput Naomi Campbell, Andy MacDowell, Christine Baranski, Tom Hulcea…

d) “Nisam se bojao umrijeti”, domoljubna misija Antona Kikaša. Taj film o legendarnome domoljubu i njegovoj akciji pomoci napadnutoj Hrvatskoj od strane Srbo-četnika, do sada je u USA, Canadi, Njemačkoj i Hrvatskoj vidjelo preko 50.000 ljudi!

Uvijek i u svakoj prigodi naglašavao sam svoju pripadnost gradu Zagrebu i Hrvatskoj.

Bilo bi i drago da oni koji me vrijeđaju navedu bilo kojega hrvatskoga redatelja koji je , ne samo u prošloj godini, nego uopće, imao nešto slično.

7. U ovome času u procesu sam rada na filmovima “Utakmica” (izraelsko-američki producenti angažirali su me za žeziju igranoga filma koji se temelji na istinitom dogadjaju iz 1944. , kada je u Budimpešti odigran nogometni “meč smrti” izmedju nacista i logoraša, gdje su logoraši , nakon što su pobijedili naciste, svi bili ubijeni) , “Protokoli sionskih mudraca” (dugometražni dokumentarni film o najpoznatijoj antisemitskoj knjizi koja je bila “literarna” prethodnica Hitlera i pogroma Židova u 20. stoljeću. Tekst za film napisao je americki rabin Jack Bemporad, a producenti su iz USA).
Zar regionalna bratija s blatne balkanske kaldrme misli da bi me židovski producenti angazirali za dvije ovakve teme kada bi osjetili bilo što za što me bratija optužiuje ?

8. Pitanje koje normalna i i neopterećena osoba može postaviti je slijedeće: zašto su se oko Jakova Sedlara toliko angažirale velikosrpske “Novosti”, opskurna “Liga antifašista” , a koliko čujem pridružili su im se i nekakva inicijativa “Zagreb je naš”, “Socijalistička radnička partija Hrvatske”, te nekoliko srbijanskih portala? Trezven odgovor bio bi: ta bratija koje svoje djelovanje temelji na negiranju svega što je hrvatsko (osim uzimanja “ustaških” kuna iz hrvatskoga državnoga proračuna) , te promicanju ideja jugoslavenstva i svega što je po Hrvate bilo negativno u totalitarnom Titovom komunističkom režimu, na svaki način želi oblatiti bilo koga za koga znaju da želi promicati istinu , a ne laži o hrvatskiim ljudima i hrvatskoj povijesti. Nije slučajno da isti regionalni onanisti istovremeno promoviraju ideju o jedinstvenom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka, Crnogoraca etc., o političkom i kulturnom povezivanju “regiona” kao vrhunaravnoj misiji i slične nebuloze.

Žao mi je da se moram javiti ovim priopćenjem, ali sve je iritantniji lavež tih očajnika koji , kada ne znaju sto bi, onda nađu mene ili nekoga sličnoga i jednostavno: lažu. Lažu, izmišljaju, izvrću istinu, serviraju laži kao istinu, koje promoviraju preko nekih opskurnih portala i starih falsifikatora koji nastavljau ono što su nekada pokušali velikosrbi preko četničkoga “Srbobrana”.
I nije mi čudno da laži inicijalno stižu s te dvije adrese koje sebe reklamiraju kao antifasističke. Jedino što ih može povezivati s antifašizmom jest ono što je Winston Churchill rekao davne 1947., kada je fašizam (hvala Bogu) bio pobijedjen: Fašisti će se u budućnosti rađati iz redova antifašista! Stari mudrac bio je u pravu.

Autor:Dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.