fbpx

SAMO U HRVATSKOJ: Kako je HGK ukrala autorsko pravo!

Autor: Dražen Boroš

Gospođi Arni Šebalj Hrvatska je gospodarska komora prije desetak godina plagirala program i na njemu do danas zaradila preko 10 milijuna kuna. Čak je i sud to potvrdio, presudivši da krađa intelektualnog vlasništva vrijedi 20 tisuća kuna!!! Bilo gdje na svijetu ona bi bila milijunaš, a kod nas je sudovi razvlače godinama.

Da je znala kakvu će kalvariju morati prolaziti samo zato što je imala hrabrosti upustiti se u poduzetništvo, gospođa Arna Šebalj vjerojatno nikada ne bi ostavila siguran i dobro plaćen posao. Dakle, prije gotovo 20 godina napustila je odlično radno mjesto u državnoj instituciji i odlučila krenuti u privatni posao posredovanja u prometu nekretninama. Naime, bila je iz obitelji građevinskih inženjera i oduvijek je zapravo “bila u tome”. Registrirala je običnu agenciju, pripremila sve što je potrebno, uložila vlastiti novac i puna entuzijazma krenula.

– Te 1995. Zagreb je bio u dizalicama, gradilo se na sve strane. U to sam vrijeme upoznala bezbroj investitora, posao je dobro išao…, započinje svoju životnu priču gospođa Šebalj.

– Jedan susret, razgovor, ponukao me na razmišljanje kako bi bilo dobro sva ta znanja koja sam sama stjecala, a koja su mi bila neophodna, pretočiti u neki program, jer kolege – agenti prodaje koji su radili taj posao o samoj građevini, stanovima, organizaciji prostora, materijalima, izvedbi, upisu uglavnom nisu znali ništa.


Vidjevši da Pučko otvoreno učilište ima raznovrsna obrazovanja za odrasle, Arna Šebalj je otišla na predavanje arhitektice Minje Maretić Murtić. I tako se zapravo rodila ideja o suradnji s POU-om oko programa edukacije agenata prodaje nekretnina.

Sve je dogovorila s Pučkim učilištem, program je stavila “na papir”, napravljen je ugovor o poslovnoj suradnji, krenulo se s oglašavanjem i seminar je vrlo brzo započeo. Sve je izgledalo odlično, jer je ona osigurala predavače, a POU prostor. Interes je bio velik.

Kako uopće zaštiti autorsko pravo u Hrvatskoj?

– Na prvom predavanju, u rujnu 1995. imali smo grupu od 35 polaznika, ali sam mislila kako to treba provesti kroz vid obrazovanja za odrasle, da bi polaznici dobili i verificirane svjedodžbe. No, to je tražilo dodatni rad, diplome i zvanja svih predavača, pa dokumentaciju. I to sam pripremila po uputama Ministarstva obrazovanja, a POU se složio s programom. Međutim nakon razgovora sa stručnim savjetnikom u Ministarstvu zaključila sam da taj moj program trebam zaštititi i predati u Hrvatsku autorsku agenciju. Potvrda o pohrani autorskog djela izdana je 27. kolovoza 1998.godine.

U to sam vrijeme proučavala i međunarodne propise oko autorskih prava, pa sam došla i do jednog prastarog (iz 16. stoljeća), načina kako dokazivati da je autor baš autor onoga što je objavljeno. Učinila sam i to: u kuverti sam sama sebi poslala preporučenom poštom zapakirani program koji još i danas nije otvoren, a nosi datum 25. 08. 1998. S Pučkim otvorenim učilištem sam imala izvanrednu suradnju, seminari su održavani dva puta godišnje, a polaznici koji su polagali pismeni i usmeni ispit dobivali su po uspješno završenom programu, svjedodžbe Ministarstva prosvjete i sporta koje su se upisivale u radne knjižice.

Na tim predavanjima bilo je polaznika iz više država. Zanimljivo 50 posto ih je imalo visoku spremu (uglavnom arhitekti, geodeti, ing.građevine, pravnici i ekonomisti, a bilo je i pet magistara znanosti te dva doktora znanosti).




Sredinom 1998. smo registrirali i Udrugu posrednika u prometu nekretninama kako bi potaknuli izradu Zakona o posredovanju u prometu nekretnina. Sve je to podržalo resorno Ministarstvo, kao i Hrvatska udruga poslodavaca gdje sam bila i član Vijeća u dva mandata.

Sve je zapravo bilo dobro dok se 2002. godine nije pojavila ideja da HGK otkupi program.

HGK zaradila preko 10 milijuna kuna




Naime, tadašnji član Vijeća u Uruženju Posrednika u prometu nekretninama, kolega po struci, Dubravko Ranilović i Arna Šebalj su o cijelom problemu razgovarali i on je predložio da u HGK inicira razgovor o ustupanju njenog programa. Ali bila je to zapravo prijevara, samo što to tada gospođa Šebalj nije ni slutila. Uspjela je čak doći i do predsjednika HGK Nadana Vidoševića. On je obećao kako će sve riješiti, ali joj se nikada više nije javio.

– U jesen 2003. saznajem kako HGK pokreće edukaciju posrednika u prometu nekretnina kroz “Program stručnog osposobljavanja posrednika nekretnina”. Kao polaznik poslijediplomskog studija, tada, imala sam priliku svoj verificirani i autorizirani program predstaviti na jednom međunarodnom znanstvenom skupu u Rogaškoj Slatini. Oko iste materije iz posredovanja u prometu nekretninama kao član Vijeća HUP-a sudjelovala sam u izradi prijedloga teksta Zakona o posredovanju nekretninama. Ali, ja sam imala drugi problem – autorsko pravo.

U proljeće 2004. godine HGK je izdala radni materijal tzv. svog programa. Iz tog materijala je bilo vidljivo kako se radi samo o “preokrenutim” temama, grupe poglavlja nazvane su moduli, a cijena je bila 4.500 kuna po polazniku. Prema podacima dostupnim na web stranici HGK do kraja 2010.godine na mom programu-autorskom pravu – HGK je imala zaradu od 9.800.000,00 kuna. Početkom 2011.g. HGK je skinula iste podatke sa svoje web stranice, ali HGK i danas provodi program te je kroz ove godine ta zarada i znatno veća.

Nakon odlaska gospodina Vidoševića iz HGK, osobno sam se nekoliko puta pismeno obratila v.d. predsjednici HGK, gospođi Škrtić, kao i ministru Marasu, sa zamolbom da se oko ovih sporova otvoreno porazgovara. Ali nikada ništa.

Obavila sam sve potrebne razgovore u Hrvatskoj autorskoj agenciji te sa nekoliko kolega odvjetnika zaključila s obzirom da se HGK oglušavala na sve moje upite, da mi ne preostaje ništa drugo nego podizanje tužbe protiv RH, odnosno prijedlog nagodbe DORH-u radi mogućeg mirnog rješenja putem nagodbe, bez vođenja sudskog postupka. To je naime u to vrijeme bio jedini pravi put.

I Suvremeno učilište Split također “ukralo” program

U proljeće 2004. godine HGK je izdala radni materijal tzv. svog programa. Iz tog materijala je bilo vidljivo kako se radi samo o “preokrenutim” temama, grupe poglavlja nazvane su moduli, a cijena je bila 4.500 kuna po polazniku. Tadašnjeg ravnatelja POU tražili su da prestane surađivati sa mnom, što on nije prihvatio, jer smo isti program imali prijavljen kod Ministarstva prosvjete i sporta. Ljudi iz HGK me počinju izbjegavati, predavače i ovlaštene sudske vještake traže da izađu iz mog programa, međutim POU i ja nastavljamo s našim programom. U proljeće 2004. HGK pokreće prvu grupu od 33 polaznika u ovom programu te u srpnju njih 11 završava njihov program.

– Na Forumu poslovanja nekretninama u studenom 2004. g. pred brojnim auditorijem, predavačima i posrednicima, upozorila sam da se HGK upustio u plagiranje i kako ću ih tužiti jer se uporno oglušuju na mogući dogovor. Cijelu 2004. čekala sam odluku o nadležnosti podnesenog Zahtjeva za nagodbom u tužbi protiv RH o čemu prvo daje svoje mišljenje Agencija za tržišno natjecanje. U siječnju 2005. Agencije odbacuje zahtjev za pokretanje postupka zbog nenadležnosti, te upućuje na Općinski sud u Zagrebu uz formalno podizanje tužbe koja je predana 27. 05. 2005. Nažalost, i tu je tužba stajala skoro godinu dana dok se je Općinski sud proglasio nenadležnim te predmet prebacio na Trgovački sud u Zagrebu. Taj horor sa suđenjem traje i danas.

Podigla je dvije tužbe protiv HGK i Suvremenog učilišta Split (koje je pod istim imenom pokrenulo u proljeće 2005.g. isti program). Bivši instruktor iz auto škole registrirao je Suvremeno učilište Split i u njega uvrstio sve programe POU. No za njega su očito vrijedila druga pravila jer je bio prijatelj Nadana Vidoševića.

– Na Trgovačkom sudu u Zagrebu u prvom postupku sudac Puškarić zakazivao je ročišta svakih 15 dana. Vjerojatno su mislili da ću odustati, što je inače u sporovima velike vrijednosti “taktika”, budući je trošak po jednom ročištu 35 tisuća kuna. Na njihovu žalost, nisam se dala slomiti. Kod mene vrijedi ono drugo pravilo: što me se više “pritišće” ja sam još upornija i odlučnija. Onda su krenule nevjerojatne smicalice s odlukom tko će vještačiti, jer nije jednostavno dobiti nalaz iz kojeg je vidljivo da je riječ o silnoj zaradi na mom autorskom pravu, a radilo se o milijunima.

Autorsko pravo – 20 tisuća kuna?!

Na sve moguće načine kupovali su vrijeme i izgubilo se skoro godinu dana. Sva vještačenja sam ja plaćala, a zanimljivo Komora je na svjedočenje pozivala brojne ljude, između ostalih i profesoricu s Pravnog fakulteta Tatjanu Josipović, suprugu predsjednika države, koja je na svjedočenju govorila o onome što u programu predaje, donijela je Ugovore o autorskom honoraru, pokazivala je zbirku svojih radova.

– Od ljeta 2004. sam već bila u sasvim drugom poslu, no nisam odustajala: oba sudska postupka su se vodila, a usred ljeta Zakon o posredovanju je prolazio saborsku proceduru i baš nitko nije reagirao na njegovo brzopotezno donošenje, u obliku u kojemu je donešen i na koji je bilo bezbroj primjedbi. Ono što je bitno je da je u taj zakon “UGURAN” cijeli moj program obrazovanja, isti onaj koji je HGK plagirala.

Na POU smo i dalje provodili program i s grupom autora, inače predavača u programu, radila sam na pripremi za izdavanje knjige-stručnog priručnika za polaznike pod istim imenom “Agent prodaje nekretnina”. U ožujku 2008. podigla sam i ustavnu tužbu za ocjenu ustavnosti Zakona o posredovanju u prometu nekretninama, no ona i danas “čuči” u nekoj ladici Ustavnog suda, istiće gospođa Šebalj.

Na kraju 2008. sudac Puškarić je konačno, bez mnogih svjedočenja i korištenja dokaznog materijala u spisu, te bez knjigovodstvenog vještačenja donio presudu. I gle čuda, u njoj, naočigled sve izgleda super: potvrđeno je da je ona vlasnik i autor programa, ali tražena naknada je samo 20.000 kuna!!!

– Nevjerovatno, jer odvjetnik-punomoćnik HGK Marijan Ružđak mi je nudio prije suđenja to isto: “Priznat ćemo ti autorsko pravo, dobit ćeš 20.000 kuna plus kamate i gotovo”! A to se baš nalazi u presudi. Koje suđenje! Jasno uložili smo žalbu, a onda kreće mučenje. Četiri godine traje čekanje na odluku Visokog trgovačkog suda, a saznala sam da je šest vijeća odbilo donijeti drugostupanjsku presudu da bi na moju pismenu i usmenu zamolbu predsjedniku suda u studenome 2011. brzinski donesena odluka pa se postupak vraćen na ponovljeno suđenje. A kakve su te njihove odluke vidljivo je iz kasnijih, ponovljenih postupaka.

– Jedan događaj, koji dokazuje izravnu umješanost bivšeg šefa HGK Nadana Vidoševića dogodio se u Splitu. Naime u ponovljenom postupku sudac, tadašnji predsjednik Trgovačkog suda Ivo Bakalić je baš zaključivao raspravu, odvjetnici su se potpisivali na zapisnik, njemu je zazvonio mobitel, javio se i rekao: “Evo, baš smo gotovi, može, dođi”. Na samom ulazu pred sudom, stajao je moj sin na samo dva metra od Vidoševića koji je imao neki skup i čuo je razgovor: “Jel gotovo, završio si? Dobro, dolazim”.

Nažalost, druga presuda u tom ponovljenom postupku je više nego smiješna: sudac nam je dosudio troškove od 90 tisuća kuna ukupno, a ostalo odbio. Isti sudac, a dvije različite presude. Na Trgovačkom sudu u Zagrebu u ponovljenom postupku 2012. sutkinja Sanda Jeromela Kurick tražila je da manje poznata Udruga vještaka izvrši interdisciplinarno vještačenje. Cijena je bila 25.000 kuna i moralo se uplatiti odmah inače je zaprijetila da će zaključiti suđenje. To se zove pritisak, ona određuje a ja trebam plaćati. Koje pravosuđe! A tek koja pravednost!

– Za sve stručnjake je moje autorsko pravo čisto kao suza. Tako tumače i međunarodne konvencije, praksa. Čak nije bitno što su plagijatori moju ideju izokrenuli, drugačije nazvali pojedina poglavlja, bitna je ideja te njeno provođenje. Ali, eto, naše se pravosuđe igra, s ogorčenjem priča Arna Šebalj.

Tipična hrvatska priča koju su mediji prešutjeli

Iako su mnogi odvjetnici bili zainteresirani za ovaj predmet brzo su odustajali (Črnko, Sloković, Vukmir, Matić, Jović, Nobilo). Jedino je Zvonimir Hodak predlagao da sa svojim slučajem izađe u medije.

Iako se obraćala mnogim hrvatskim medijima – od Jutarnjeg, 24 SATA, Globusa, Nacionala, Večernjeg do Novog lista nitko nije smio objaviti njenu priču. U nekoliko navrata je “zaustavljena” objava pred samim prijelomom u tisku. Čak su i EU institucije izvještene o načinu postupanja i radu sudova u ovim predmetima u srpnju 2012.g. a njen pravni zastupnik odvjetnik Vučetić priprema nove materijale za EU obzirom da je RH sada ipak članica u EU. A postupak sa HGK je u desetoj godini trajanja! Visoki trgovački sud u jednom žalbenom postupku sa HGK već četvrtu godinu čeka, ne donosi presudu. U drugom postupku sa Suvremenim učilištem iz Splita rješavanje žalbe “čeka” drugu godinu.

– Uvijek sam išla sama “protiv vjetrenjača” i tako ću i dalje. Život je ionako borba, ali, zanimljiva. Moja sloboda, u svim oblicima, je nemjerljiva s tamo nekim igrama “prijestolja”. Ne, hvala, to me ne zanima. A vjerujte mi, da sam bila spremna ponešto i “progutati”, prihvatiti, preko nekih stvari preći, nešto i prikriti, tko zna gdje bih danas bila. Uvijek sam bila “svoja” i to je možda moj najveći problem. Meni je bitno samo jedno: Znanje i poštenje. To mi nitko i nikada ne može uzeti, a toga se svi boje, zaključuje Arna Šebalj.

Autor:Dražen Boroš
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.