fbpx

Samo to čekamo: Da netko kaže da prestanemo biti političko glasilo

Autor: Mladen Starčević

Vjesnik vrvi talentiranim ljudima dobrih ideja i projekata, govori Matković, novinarka i članica Radničkog vijeća Vjesnika, koji su nakon godina lošeg vodstva pod diktatom državnog vrha postali djelatnici namjerno devastiranog 'glasila vladajućih'. Ipak, od nove Vlade, spasu se teško mogu nadati.

Dramu oko Vjesnika u petak, 27. travnja, začinili su ministri u Vladi Zorana Milanovića, Radimir Čačić i Slavko Linić. Njih su dvojica na Markovu trgu podijelili verbalne šamare okupljenim Vjesnikovcima, njih 30-ak. Linić je novinarima koji mjesecima rade bez plaće poručio da su si sami krivi za nastalu situaciju dopustivši da im netko uzme ime, imovinu i tiskaru, a Čačić je sve ‘začinio’ rekavši da je kupac nađen, no zaposlenici su krivi za propast kupovine jer nisu bili zadovoljni ponuđenim uvjetima, već su tražili puno više od toga.

Među okupljenima na Markovu trgu, jedna od osupnutih Vladinim bešćutnim ignoriranjem novina upropaštenih kojekakvim prošlim makinacijama bivših vlada, bila je i Marijana Matković, novinarka i članica Radničkog vijeća Vjesnika.

– To je da se čovjek zgrozi, između ostalog i zato jer je Linić primio sindikat i Vjesnikovce još u siječnju. Tada je rekao da će biti pokrenut stečaj s preustrojem, da se krene ispočetka, na novim osnovama. Mi nismo krivi što je kupac, britanski Oak Investment Management Group, odbio prvu ponudu, a sad ispaštamo. U toj cijeloj ponudi je sporno to što bi kupac bez bankovnih garancija preuzeo obavezu održavanja Vjesnika na dvije godine. Očito želi kupiti Vjesnik što je jeftinije moguće i još je cijelu prodaju oduljio, a nigdje se ne govori što bi se dogodilo nakon te dvije godine sa zaposlenicima – govori nam ogorčena zaposlenica Vjesnika.


Ilustrira nam i koliko je malverzacija bilo unutar samih novina, i koliko se novca izvlačilo godinama, ne bi li se besprovratno uništilo nekad respektabilnu medijsku kuću.

Vjesnik sam sebe tiskao dvostruko skuplje od ostalih

– Saznali smo da u ime Narodnih novina s kupcem pregovara Mišo Mihoćević, koji je dobar prijatelj sa suprugom jedne naše kolegice, Nikolom Mihaljevićem iz tvrtke Uni Medija, preko kojeg je Vjesnik provodio povećanje prodaje u veljači. Potvrdili smo da su za to povećanje prodaje tekle isplate, i to u vrijeme kad mi već nismo dobivali plaće. Ali godinama se takve stvari događaju. Vjesnik je primjerice, kad je još sam izdavao, kao Vjesnik d.d., tisak plaćao duplo skuplje od, primjerice, Jutarnjeg lista. Vjesnik se tiskao za 3,90 kuna po primjerku, dok je Jutarnji to plaćao 1,70 kuna. Treba pitati Pavića kako je on to uspio, a Vjesnik nije. Znači Vjesnik je sam sebi plaćao tisak, a mi ili smo radili nešto što nema veze sa zdravim razumom, ili je to bilo napuhavanje našeg duga. Isto, tada je i plaća porasla za 1000 kuna, što je isto neopravdano povećavanje troškova dugovanja društva – prisjeća se Matković.

Prema njenim riječima, postoji i primjer iz 2005. godine, kad je organiziranje dodijeljivanja nagrade ‘Plava vrpca’ koštala oko 700.000 kuna. Trošak je uvelike sporan, pošto je dotadašnji organizator u Rijeci to plaćao otprilike 80.000 kuna. Isto tako, kad je Vjesnik 2008. godine prešao pod okrilje Narodnih novina, počela se kupovati pokretna imovina i sitni inventar, u tolikom količinama da su u računovodstvu počeli pitati što će tvrtci toliko fotoaparata i ostale opreme. Svaki račun za kupljeno je, govori Matković, išao prema Narodnim novinama.

– Dvije godine kasnije, Narodne novine su objavile da nas više neće financirati, ali je zato to preuzela Vlada, i mi smo sve počeli raditi sami, osim što su oni morali kontrolirati na što se novac troši. S Bojanom Divjakom, tadašnjim direktorom uprave, pričala sam o otpremninama ljudi koji su odlazili iz tvrtke. Tada sam dobila informaciju da nema novca za to, ali da će on to sam platiti, jer ima novca kojeg je uštedio na poslovanju. No u isto vrijeme je plaćeno i ukupno 700.000 kuna na reklame, prilagodbu formata i još nekoliko stavki u kampanji oglašavanja. To je slučaj nesavjesnog poslovanja, da se u takvoj situaciji ugovara nešto što košta toliko novca – kaže revoltirana Vjesnikovka.

Divjakovo ‘divljanje’ na vrhu Vjesnika i Narodnih novina




Nakon prelaska na svojevrsno ‘samoupravljanje’, od Narodne novine su u Vjesniku uzele i oglase, ali na kraju nisu htjeli platiti, te su tražili smanjenje rabata, odnosno cijene oglasa, za 70 posto. Tada je Bojan Divjak, član uprave Narodnih novina i direktor Vjesnika, odobrio 70 posto pojeftinjenja, što nije bilo dosta, pa je odobrio i naknadnih 80 posto. Jednostavno, govori Matković, direktor je sam sebi sredio pojeftinjenje. No u sadašnjoj situaciji, gdje Vjesnik visi na tankoj niti između propasti i opstanka, ono što zaposlenike najviše boli je to što ne znaju što se točno planira s njihovim novinama.

– Cijelo vrijeme, o tome što se danas događa, i što se planira, nama nitko ne govori. Ono što znamo je da su članovi uprave hodali okolo danima s rješenjem za Vjesnik, u kojem se govorilo o formi tjednika s dnevnim portalom. Na taj način su i došli do nekih ministara, ali na kraju opet od toga ništa, i nemamo pojma što se s tim dogodilo. Nakon što četiri mjeseca radimo bez plaća, i kad kupac ne želi dati bankovna jamstva, samo želimo da nam netko kaže: ‘ljudi gasite se i točka’ ili da će biti pokrenut stečaj – kazala je Matković.

Ključnu ulogu trebala bi, po njenom sudu, igrati i država, jer treba naći načina da se podmiri dug. Naravno, i Vlada bi tu mogla profitirati, sukladno svojoj medijskoj strategiji, o kojoj se pisalo i pričalo u predizbornom ‘Planu 21’.




‘Pokušavamo spasiti osnovu’

– Ako Vlada razmišlja o medijskoj strategiji, tu se može reći da je kod Vjesnika riječ o javnoj potrebi. Na kraju krajeva, Vjesnik je prva novina s internetskom stranicom u Hrvatskoj, i imali smo internetsko izdanje u pdf-u, potpuno besplatno, koju ste mogli skinuti i čitati bilo kad. Znači kompletne besplatne novine na Internetu. Tražimo i da se u prijelaznom razdoblju osiguraju sredstva i strateški partner, kojem možemo ponuditi i novinski oglasni prostor koji ide na kioske. Naš jedini uvjet je da se to označi kao marketinški prostor. Pokušali smo upoznati i Vladu s tim planom, ali nije bilo odgovora, i uopće nema komunikacije. Kroz Vjesnik bi Vlada mogla regulirati i odnose na tržištu rada za novinare, jer je trenutačno situacija vrlo nepovoljna. Ali dogovaramo se i razgovaramo samo preko medija, nekih priopćenja i proglasa – požalila se Matković.

Ravnodužnost Vlade joj je nerazumljiva, pošto u već spomenutom ‘Planu 21’ piše da je Vjesnik devastiran, odnosno da je glasilo određene stranke. Protiv takve ocjene, govori, ne može se buniti, jer je većinom istinita, ali ističe da su Vlade postavljale Nadzorne odbore u Vjesnik.

– Ima ljudi koji su se trudili, ali bez učinka, i mi smo samo to čekali: Da netko kaže da prestanemo biti političko glasilo. Također, prije izbora cilj nije bio gašenje novina. Na kraju krajeva, naši financijski podaci nisu gori od Hininih, ali ipak propadamo. Ponudili smo puno novih projekata, zajedno s procjenama o tome koliko bi uspjele čitatelja privući. Pokušavamo spasiti osnovu, i graditi kroz nove projekte. Jednostavno, kao da se sve svodi na to da nemamo čovjeka koji je direktor, koji svime rukovodi – zaključuje Matković, čekajući ponedjeljak, 30. travnja, kad bi stečajni upravitelj, ako sve prođe po planu, trebao odlučiti hoće li se ići na spašavanje i restrukturiranje Vjesnika, ili će se taj medij zauvijek, ili bar zasad, ugasiti.

Autor:Mladen Starčević
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.