Rimljani su još u prvom stoljeću gradili ceste po Hrvatskoj i nisu ih davali u koncesiju

Autor: Dražen Krajcar

Znači u rimsko doba veliki dio današnje Hrvatske povezan je mrežom cestovnih puteva čiji se obrisi vide i danas, a samo u vrijeme Dollabele izgrađeno ih je pet u manje od sedam godina i ukupne dužine 550 rimskih milja. Treba obratiti pozornost na činjenicu da su te ceste građene prije 2.000 godina kada nisu bila dostupna sva čuda moderne tehnologije. Uglavnom neki dijelovi tih cesta koriste se i danas dok su drugi vidljivi u tragovima. Pitamo se hoće li i Čačićeve autoceste uspjeti toliko dugo izdržati zub vremena. Čisto sumnjamo.

Hrvatska je u vrijeme Račanove Vlade počela s ozbiljnim projektom izgradnje autocesta kojim su trebali biti spojeni svi dijelovi Lijepe naše, ali iako je dosta toga izgrađeno krajnji jug Hrvatske ostao je prometno odsječen. Kasnije se najavljivala gradnja Pelješkog mosta, pa koridor kroz Neum, znači preko teritorija susjedne države, ali i od toga zasada ništa.

Nedavno je prvi potpredsjednik Vlade radimir Čačić javno rekao da je država ‘tri puta neuspješniji, neracionalniji upravljač od privatnih operatera’ misleći pritom na autoceste za koje predlaže da se daju u koncesiju na 30 godina.

Slijedom ovih informacija zavirilo smo malo u povijest te došli do zanimljivih podataka da su još početkom prvog stoljeća poslije Krista Rimljani na našem području počeli graditi mrežu cesta kojom su povezali sve svoje ondašnje provincije. Naravno starim Rimljanima nije ni na kraj pameti bilo te ceste davati u koncesiju nekakvim privatnicima.

Povijesni podaci govore da je već za prvog rimskog cara Augusta Italija preko Alpa cestom Aquilea – Emona (današnja Ljubljana) povezana s Panonijom i Ilirikom. Time je otprilike i određen početak sustavne gradnje rimskih komunikacija u našim krajevima.

Osnovne pravce cestovne mreže u unutrašnjosti tadašnje provincije Ilirik (koja je više manje obuhvaćala današnju Hrvatsku, BiH te dijelove Albanije i Srbije) Rimljani su izgradili nakon gušenja ustanka Ilira Batona, 9 godine poslije Krista, a većina komunikacija je izgrađena u vrijeme vladavine cara Tiberija (vladao od 14 do 37godine), koji je kao zapovjednik legija u doba Batonovog ustanka dobro upoznao Ilirik.

Naime, Rimljani su imali običaj da nakon osvajanja određenog područja izgrade snažna uporišta koje su povezivali sa dobrim cestama čime su učvršćivali svoju vlast. Osim toga ceste su bile potrebne i zbog zaštite sjevernih granica koje su carevi August i Tiberije pomakli na Dunav. Ceste izgrađene u Iliriku za vrijeme carskog namjesnika Dolabele prvotno su povezivale Salonu sa unutrašnjosti zemlje, a kasnije su izgrađene komunikacije uzduž jadranske obale. Izgradnja je nastavljena i nakon Tiberija, naročito u vrijeme vladavine cara Klaudija (vladao od 41-54 godine).

Dolabela




Najzaslužniji za izgradnju cestovne mreže u našim krajevima je svakako Publije Kornelije Dollabela, carski namjesnik u Iliriku od 14 do 20 godine. Kasnije se istaknuo značajnim vojnim uspjesima kao prokonzul u Africi.

Dollabela je bio veliki organizator i realizator zahtjevnog građevinskog projekta cestovnog premreživanja Ilirika, a u nepunih sedam godina dok je bio namjesnik izgrađeno je 550 rimskih milja cesta po vrlo teškom, planinskom predjelu. Time su postavljene osnove kasnije vrlo guste cestovne mreže, koja će se kroz punih 400 godina i dalje dograđivati i održavati te služiti koristiti još dugi niz stoljeća, a neki njezini dijelovi vidljivi su i danas.

U samom početku ceste su gradile legije, ali je kasnije u njihovoj izgradnji obilato korištena i domaće, pokoreno, stanovništvo. Znači one su djelo i domaćih ljudi. Širina ceste bila je propisana na 3,5 do 4 metra da bi se na njoj mogla mimoići dvoja kola. Sve Dollabeline ceste (i rimske općenito) karakterizirala je znalački izabrana trasa, vješto priljubljena plastici terena uz minimalne zemljane radove.




Najautentičniji dokaz postojanja neke ceste su miljokazi. To su kameni stupovi oblog presjeka, promjera do 40 centimetara i visine do 1,5 metara. Na žalost niti jedan miljokaz Dollabelinih cesta nije pronađen te se o njima saznaje iz tzv. Solinskih natpisa. To su natpisi na četiri ploče koji su svojevremeno bili ugrađeni u toranj splitske katedrale, a iz njih se doznaje da je u Dollabelino vrijeme u Iliriku izgrađeno pet novih cesta.

‘A COLONIA SALONITANA AD FINES PROVINCIAE ILLYRICI’

Ova 167 rimskih milja duga cesta najduža je od svih izgrađenih u Dollabelino vrijeme.

Izgrađena je u rekordnom roku, u manje od godinu dana, a cilj joj je bio uspostavljanje brze i efikasne veze s rimskim posadama u netom osvojenoj Panoniji. To je ujedno bila i najkraća veza Rima s novopripojenim teritorijima u Panoniji te osnova komunikacije na pravcu sjever – jug. Od te ceste kasnije su se odvajale sve novoizgrađene što u vrijeme Dollabele, što kasnije.

VIA GABIANA AB SALONIS ANDRETIUM

Ova cesta duga 24 kilometra završena je krajem 16. godine, a odvajala se od ceste Salona – Ekum kod Grla na Klisu i skretala na zapad, a još i danas joj se trasa nadzire kod Prugova i Muča. Ovaj jedini prirodni pravac dolinama Čikole, Vrbe i Sutine bio je od prvorazrednog značaja za Rimljane da osiguraju vlast u priobalskim gradovima na Jadranu osvojenih još u vrijeme Cezara.

Ova cesta dobila je ime po Cezarovom legatu Aulu Gabiniju koji je 48/47 godinu prije Krista na našem području doživio težak poraz od plemena Delmata.

‘AD HEDUM CASTELLUM DAESITIATIUM’

Ova cesta dufa 122 rimske milje završena je početkom 20 godine, a naknadno je produžena do Argentarije (današnje Srebrenice), s vremenom je dobila izvanredan ekonomski značaj.

‘AD BATHINUM FLUMEN’

Cesta je bila dužine 158 rimskih milja a građena je istovremeno sa gore spomenutom cestom. Završena je 20 godine, a povezivala je Salonu sa područjem oko rijeke Bathinus, t.j. rijeke Bosne.

‘AD IMUM MONTEM DITIONUM ULCIRUM’

Nastavak je ceste ‘Via Gabianina’, a kasnije je produžena u dolinu Sane. U Dollabelino vrijeme izgrađen je samo mali dio te ceste.

Znači u rimsko doba veliki dio današnje Hrvatske povezan je mrežom cestovnih puteva čiji se obrisi vide i danas, a samo u vrijeme Dollabele izgrađeno ih je pet u manje od sedam godina i ukupne dužine 550 rimskih milja. Treba obratiti pozornost na činjenicu da su te ceste građene prije 2.000 godina kada nisu bila dostupna sva čuda moderne tehnologije. Uglavnom neki dijelovi tih cesta koriste se i danas dok su drugi vidljivi u tragovima na raznim livadama i planinskim prijevojima. Pitamo se hoće li i Čačićeve autoceste uspjeti toliko dugo izdržati zub vremena. Čisto sumnjamo.

Autor:Dražen Krajcar
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.