Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Rimčev poučak: u zemlji koja cijeni neuspjeh, uspješnima nema mjesta

Autor:

Hajka na Matu Rimca je krenula zbog najave da će možda morati sjedište firme, mimo svoje volje, preseliti u neku od država koje ne reketare poduzetnike, u kojima ne smatraju da su oni zlo kojem treba oteti pare i podijeliti ih potrebitima, u kojima je pravosuđe neovisno i funkcionira, i u kojima ne uspijevaju samo političari i mafijaši.

Budimo realni: ne odlazi Rimac, nego je Hrvatsku jednostavno prerastao. Da je osrednje nadareni grebator, da traži da država uloži u njegov privatni posao, mogao bi i ostati. Ali on je tvrtku stvorio ni iz čega, s početnim kapitalom od BMW-a starijeg od njega kojeg je sam u garaži preradio na struju nakon što mu je krepao motor. U razvoju tvrtke nisu ga pratile ni domaće banke ni domaći ulagači, već oni inozemni, koji imaju stvarni novac i znaju prepoznati potencijal. Kod nas to ide drukčije – investicije se povlače od države i paradržavnih tvrtki po ideološko-političkoj podobnosti (stranke vole financirati svoje tajkune, a oni pak darivati stranke).

Rimac je pod pritiskom svojih ulagača: oni traže da se u ovom, drugom krugu investicija, kad ulažu velik kapital koji bi omogućio prerastanje firme iz startupa u ozbiljnog, globalnog igrača na području tehnologije, pravno sjedište preseli tamo gdje će njihov novac biti zaštićen od političara i mafije. U prvoj rundi dobili su deset milijuna eura od stranih ulagača, no tada im se dogodilo nešto što se u Hrvatskoj ne događa – poslovni uspjeh: Rimac je sklopio brojne ugovore s jakim inozemnim tvrtkama za koje će obavljati razvoj, a usto je predstavio uspješne vlastite proizvode namijenjene krajnjem korisniku – maloserijski superautomobil i električni bicikl – koji su prvenstveno izlog onog što Rimac prodaje. I taj izlog je privukao brojne kupce Rimčevih tehnologija. U drugoj rundi će dobiti puno više: a ulagači očekuju da dobiju svoj novac natrag, uz profit. Može li se u Hrvatskoj, uz pošteno poslovanje, dogoditi profit? Možda, no ulagači ne žele riskirati, i to je logično. Za to nitko nema pravo kriviti Rimca – nije on stvorio uhljebe, korupciju, ni uveo u Hrvatsku praksu reketarenja i iznude poduzetnika. Nitko nema pravo kriviti niti ovu vladu, pa čak niti prošlu: ova nije imala kad promijeniti percepciju Hrvatske kao pravno nesigurne i korumpirane zemlje, za tu promjenu će biti potrebna desetljeća, dogodi li se ikad. Budimo realni, ne biste ni vi svoj novac uložili u visokotehnološku tvrtku u Albaniji ili Moldaviji. Jer ne vjerujete tamošnjim vlastima, i ne vjerujete da je klima u toj zemlji dobra. Vjerujete, zapravo, da mafija sve kontrolira, i niste u krivu.

E, pa to vjeruju i stranci za Hrvatsku. S razlogom. Nije to samo korupcija, ona je tek produkt mediteransko – boljševičkog mentaliteta, kako je lijepo najveći ekonomski problem Hrvatske u jednu frazu sažeo profesor Lovrinčević. To je mentalitet koji očekuje da Rimac zaradi novac, da mu ga država potom otme jer što će mu tolike pare, te ga podijeli potrebitima koji nemaju posla do li visiti na šanku i lamentirati o tome kako bi država trebala izgledati (“besplatno sve i svima”).

Hrvati će vam oprostiti sve osim uspjeha, kaže stara uzrečica. No preciznije, oprostit će vam sve osim ako ste uspjeli na pošten način. Teško je razumjeti ljutnju i bijes s kojim se Rimac od početka susreće, pa i količinu laži, gluposti, i podmetanja. Citiram par komentara s jednog popularnog “lijevog” portala danas:

“Prodavač magle za kakve ima plodnog tla samo u vukojebinama poput Hrvatske. Ćale mu opljačkao pare pa se sad šminka uokolo i traže nove somove”.


“Glavno da tata krade po Hrvatskoj, a sin se buni ,oće van, tata previše ukrao pa nema niš za sina. Jedite govna, odi van ,u Široki Brijeg, to jest doma.”

“Da se ne izvrće, prdi, reko i netko još uvijek smatra da je mali išta izumio i napravio kao ono sam sa ekipicom? Pa zar uistinu ima još itko u ovoj zemlji tko vjeruje da možeš stvoriti nešto iz ničega? Čak je i Isusu trebala krv da napravi vino.”

A to je odgovor na Rimčeve riječi prigodom otvaranja Cisco Connect konferencije, kad je okupljenima rekao kako je njegov cilj razvoj i prodaja tehnologije, a ne zapravo proizvodnja automobila. Rekao je, jasno, kako će se i dalje baviti električnim superautomobilima, s ciljem da postanu sinonimom za sportske automobile 21. stoljeća. I Elon Muskova Tesla je, uostalom, krenula od maloserijskog, ultrasportskog i ultraskupog Lotusa Elise prerađenog na struju, da bi se pomicala prema komercijalnijim projektima. No Rimac je naveo i kako je pokretanje kvalitetnog državnog fonda za rizična ulaganja strateški nacionalni interes. To je pojasnio time kako je auto industrija jedan od najvećih generatora kvalitetnih radnih mjesta te kao primjer istaknuo Slovačku koja kvalitetne autoindustrije gotovo nije niti imala, a sada joj čini čak 20 posto BDP-a. Više nego nama turizam.

Rimac o reakcijama na najavu preseljenja sjedišta tvrtke:

Zaboravio sam da moram paziti u kojem tonalitetu prdim da se krivo ne interpretira i izvrće što sam rekao.

Malo prije sam držao predavanje na Cisco konferenciji u Puli i odmah se diže frka. Ispod je tekst koji je korektno prenio što sam rekao dok drugi članak s jednog portala neću niti spominjati jer je katastrofalan.

Da razjasnim:

1. Venture Capital Fond je strateški važan za Hrvatsku – za startupe i početnike. Mi smo later-stage firma i nas to više ne dira. NE TRAŽIM DRŽAVU NOVCE. Da si to tetoviram na glavu?

2. Internacionalni investitori traže da firme poput Rimac Automobila sele sjedišta van matičnih zemalja (u UK, US, Nizozemsku) da zaštite svoju investiciju – tamo je pravni sustav koji poznaju i kojem vjeruju. Gotovo svi RH startupi koji su primili stranu investiciju imaju sjedište van Hrvatske. Mi smo za prvu rundu investicije (koja je bila daleko najveća venture capital investicija u RH) uspjeli uvjeriti investitore da ostanemo Hrvatski d.o.o. ali sam rekao da će to biti puno teže za drugu rundu u kojoj se trenutno nalazimo jer se radi o značajnijim iznosima. Ako kojim slučajem pravno sjedište moramo preseliti (a pokušat ću da to ne moramo), sve ono što je danas u Hrvatskoj i još puno više što je u planu ostaje tu – uprava, razvoj, proizvodnja, sva radna mjesta itd. Dakle i u tom scenariju bi zapravo sve ostalo jednako što se tiče operative firme.

Dakle: ulagači za svoj kapital traže sigurnost, i traže da se sjedište izmjesti. Rimac tvrdi da će radna mjesta ostati u Hrvatskoj, da će izmješteno biti tek sjedište, zbog pravne i poslovne sigurnosti koje ovdje nema. Nitko mu ne vjeruje. Zašto su “mali Hrvati” tako bijesni na njega? Jer on nije predsjednik Dok-Inga, koji je godinama šetao po sajmovima kao cigo medu prototip električnog automobila koji je trebao koštati tri puta kao neusporedivo razvijeniji i bolji Renault Zoe, a izgledao je kao nešto što su djeca slagala na tehničkom, manje-više. Bez nekih vlastitih spomena vrijednih rješenja, osim osrednjeg dizajna plastične karoserije. Taj projekt je privukao puno više simpatija Hrvata: zašto država ne uloži, pa ćemo raditi električne aute po 60.000 eura, kakve Kinezi rade za deset, i svi ćemo lijepo živjeti od toga! Da je taj projekt, smišljen više za isisavanje novca od države nego za nešto drugo, mogao biti uspješan, država ne bi bila potrebna: u izgledne projekte ulažu privatnici, a država je tu prije svega da bi ulagala u javna dobra i ono što komercijalno nije izravno isplativo, od vojske do infrastrukture. Jer u to privatni ulagači neće ulagati.

No zašto su (neki) Hrvati zapravo ljuti na Rimca? Jer je uspješan, očito, a to je u zemlji koja uvijek slavi neuspjeh i gubitništvo grijeh. Jer je uspio bez pomoći tate, države, partije, veza i poznanstava. Jer je uspio izvan Hrvatske. Jer je poslovne partnere i ulagače, od Applea do Koenigsegga, našao od Amerike do Švedske. Jer je kupce našao od južnoafričke policije do milijardera u Dubaiju. A ponajviše jer je mučko đubre evo spremno pristati na uvjete onih koji su spremni u njegov posao uložiti! Pa, gospodo kritičari, uložite vi u Rimčevu tvrtku, pa će sjedište ostati u Hrvatskoj! Onog tko daje novac se pita. Taj novac nije vaš, niste ga zaradili, a i nemate pravo tražiti od Rimca da sjedište tvrtke koju je sam stvorio ostavi ovdje na svoju štetu. Znate li da pravno sjedište Ikee nije uopće u Švedskoj nego na Nizozemskim Antilima, pa je svejedno ključna tvrtka švedske ekonomije?

No slučaj Rimca otvara najbitnije pitanje: je li jedan Siemens, Mercedes, ili Apple moguć u Hrvatskoj? Ne. Tesla je kažete rođen u Hrvatskoj? Jest. Ali on je američki izumitelj i znanstvenik, ne hrvatski i ne srpski. Zašto? Jer je sve što je stvorio, stvorio u Americi, zemlji koja više od svega cijeni – uspješne, i nema previše sluha za gubitnike. Da je ostao u Hrvatskoj, bi li ikad postao Tesla? Ako ne bi stradao u kakvom ratu u koji bi ga regrutirali, ostao bi u najboljem slučaju redikul, onaj što se bavi glupostima. Struja ovo ono. Primi se motike, sadi krumpire! Hidrocentralu na Nijagari ne bi sagradio ne jer mi nemamo slapova, nego jer nemamo razumijevanja i sluha za genije, za natprosječne, za one koji izdignu glavu iznad mase: njima je odsiječemo. Ako to čak i ne uradimo, oni ovdje nemaju uvjeta za uspjeh. Sredina ih ne voli, nemaju tehnološku i svaku drugu infrastrukturu: jedno je pokrenuti informatičku ili visokotehnološku tvrtku u Kaliforniji, gdje sve vrvi vrhunskim sveučilištima koja proizvode vrhunske stručnjake, i vrhunskim stručnjacima sa svih strana svijeta, a drugo u Hrvatskoj, gdje sveučilišta proizvode mlade napušene revolucionare sa slikom Che Guevare na majici i bradicom koja govori “ja sam intelektualac”, jer to ne govore njihova djela. Kapovići su prirodni neprijatelj svih Rimaca na planeti. Štetočine.

Investitori dakle inzistiraju da Rimac ode, i to je cijena neuređenosti države. No neuređenost države je posljedica nereda u našim glavama, mentaliteta. Vlast je možda korumpirana, no svaka vlast u Nigeriji je korumpirana, a niti jedna u Švicarskoj nije – to je posljedica prevladavajućeg sustava vrijednosti u tim društvima, a ne više sile. Od Tesle do Rimca, nadareni i sposobni, oni koji imaju nešto za pokazati, su uvijek bili prisiljeni odlaziti, jer ovdje nisu imali plodno tlo na kom bi uspjeh mogao procvjetati. Nama ostaju “uspješni” velemajstori reketa i iznude, što je najisplativiji posao u Hrvatskoj. Mi govorimo o privlačenju investicija, no činjenica je da ni vlastite ulagače nismo u stanju zadržati: i Hrvati u pravilu novac radije ulažu negdje drugdje, gdje je taj novac sigurniji. Švicarska nije postala svjetsko utočište kapitala po Duhu svetome, već zbog uređenosti i sigurnosti države. A ta uređenost je odraz vrijednosnog sustava kojeg su njeni građani prihvatili. Hajdučija i razvoj jednostavno ne idu zajedno.

Zato su Rimčeva uvjeravanja iz gornjeg statusa suvišna. Ona nailaze na gluhe uši. Kako je to i njemu jasno, sam je najbolje sve sumirao i zaključio pred nekoliko sati riječima:

“Da završimo s ovim više. Ivan odlično sumira: “Radi se o potpunom nerazumijevanju realnosti investiranja i poslovanja.”

Smatram da jednostavno ne postoji dovoljno iskustva u internacionalnom poslovanju i investicijama pa se događaju ovakvi nesporazumi i nerazumijevanje.

To je to od mene na ovu temu. Nadam se da sljedećih par tjedana/mjeseci neće izlaziti članci o nama u domaćim medijima. Mi ćemo sa svoje strane sve napraviti da to tako bude (otkazujem sve domaće konferencije, evente, kao i uobičajeno ne dajem izjave itd.) jer mi je pun kufer toga i ogromna distrakcija. Kako bi se reklo – imam(o) pametnijeg posla.”

Hrvati, međutim, nemaju pametnijeg posla nego se baviti Rimcem. Kad je bio tu, nije valjao. Kad odlazi, opet ne valja. Gospodo, osnujte svoju tvrtku, nađite svoje ulagače, pa neka vam sjedište bude gdje vas volja!

Autor:

VEZANE VIJESTI

loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.