fbpx

PRVI INTERVJU S LITROM! NEPOZNATI DETALJI O RUŽINOM ZAMJENIKU: Što misli o Pupovcu, Plenkoviću, Milanoviću?

Autor: T.Š./I.M.

Novi hrvatski saborski zastupnik Marko Milanović Litre, koji je u Sabor ušao umjesto europarlamentarke i potpredsjednice HKS-a Ruže Tomašić, za Dnevno.hr je dao svoj prvi intervju kao saborski zastupnik.

Za naš portal otkrio je, između ostalog, što ga je privuklo u politiku, kako je obitelj reagirala na njegov odlazak u Sabor, pa čak  i gdje je upoznao Ružu Tomašić.

Milanović Litre odgovorio je i na pitanja čime mu se zamjerila bivša predsjednica, ali i Davor Majetić iz HUP-a, što misli o platformi Možemo, predsjedniku Zoranu Milanoviću, ali i Miloradu Pupovcu, a komentirao je i tezu kako bi upravo on mogao biti jedan od tzv. ‘žetončića’.


U sabor ste ušli s 19 glasova i izjavili da u tome ne vidite problem jer predstavljate cijelu svoju stranku. Što ste točno za svoju stranku do sada učinili? Kako ste pomogli u njenom djelovanju?

Nezahvalno je govoriti o sebi, više volim kada moja djela govore umjesto mene. Ukratko, mogu reći da sam kao jedan od osnivača Hrvatske konzervativne stranke uključen u rad stranke od samoga početka. Autor sam vizualnog identiteta i loga stranke HKS-a, ali i Hrvatskih suverenista te građanske inicijative Hrvatski bedem. Bio sam voditelj digitalne komunikacije i društvenih mreža, član izbornih stožera na svim izborima od 2014. godine, kao i na predsjedničkim izborima za dr. Miroslava Škoru ispred Hrvatskih suverenista te član Nacionalnog stožera i koordinator digitalnog oglašavanja na ovim izborima. Nikada nisam trčao za stranačkim funkcijama, ali sam u stranci prošao sve što se moglo proći.

osnivanje gradske organizacije HSP AS-a 2009. godine. Marko Milanovič Litre u prugastoj majici
HSP AS 2009. godine. Marko Milanovič Litre u prugastoj majici, ispod Ruže Tomašić

Za što ćete se zalagati sada kad ste postali zastupnik?

Zagovarat ću racionalizaciju i reviziju državnih službi, jer trenutno stanje državnog aparata nije održivo. Moramo razmišljati dugoročno i ne dopustiti da se politike kroje na osnovi izbornih ciklusa od četiri godine. Hrvatskoj su potrebni dugoročni planovi upravljanja, pogotovo u vremenu velike ekonomske krize koja je pred nama.

Smatram da su mali i srednji poduzetnici ključ uspjeha za nadolazeću krizu. Potrebno ih je rasteretiti nepotrebnih nameta, državne administracije i suvišne birokracije. Državni aparat se do sada prema poduzetnicima ponašao poput zle maćehe i to se mora promijeniti. Poduzetništvo moramo njegovati i gledati kao saveznika za ostvarivanje svih dugoročnih planova. Država poduzetnicima treba postati saveznik i podrška, a ne neprijatelj kojega gledaju preko nišana.

Također ću se zalagati za manji utjecaj države na živote svojih građana i više osobnih, ekonomskih i političkih sloboda.




Suverenisti i Domovinski pokret djeluju u različitim saborskim klubovima, zašto?

To je standardna praksa nakon svakih izbora. Sve političke stranke osnivaju svoje klubove ako zadovoljavaju uvjete. Klub Hrvatskih suverenista bio je s koalicijskim partnerima dogovoren i prije. Bilo je govora i o trećem, “Generalskom klubu”, u kojem su trebali biti Željko Sačić, Ante Prkačin i Željko Glasnović, ali na žalost znamo kako su završili izbori u XI. jedinici. Smatram da se previše važnosti davalo toj temi u medijima, ali je zanimljivo kako se nisu stvarale slične priče oko ostalih klubova koji su također proizašli iz drugih koalicijskih lista, npr. gđa Anka Mrak Taritaš nije u klubu koalicijskog partnera SDP-a.

Što je Vas kao mladog čovjeka privuklo u politiku?




Oduvijek sam imao potrebu pokušati nešto promijeniti u našem društvu. S nepunih 18 godina, uz privolu oca koji je morao potpisati pristupnicu, učlanio sam se u Hrvatsku stranku prava i aktivno se počeo baviti lokalnom politikom. Politika ulazi u gotovo sve pore našega života, čak i kada mi to ne želimo. Smatram da je pomalo neodgovorno ne pokušati utjecati na nju, kad već ona toliko utječe na nas.

Gledajući unatrag, iznimno mi je drago što sam se odlučio uključiti u politiku. Upoznao sam puno kvalitetnih, iskrenih ljudi koje danas s ponosom mogu zvati prijateljima. Naravno, bilo je tu i onih zlonamjernih koji su uvijek gledali svoje interese, ali oni nisu dugo ostajali u “malim” strankama. Previše je tu posla za takve, najvjerojatnije nisu vidjeli isplativost na uloženo vrijeme.

Kako ste postali osoba od povjerenja Ruže Tomašić? Gdje ste se upoznali?

Bilo je to 2008. godine, kad je većina članova HSP-a Stenjevec zbog niza malverzacija oko unutarstranačkih izbora izašlo iz stranke. Nedugo nakon toga pozvani smo na sastanak s dijelom budućega vodstva HSP dr. Ante Starčević. Bio je to moj prvi susret s gospođom Tomašić. Nakon tog sastanka pristupili smo HSP AS-u, upravo zbog Ruže Tomašić koja nas je osvojila, između ostalog, i svojom nesebičnom borbom protiv narko-mafije na Korčuli.

Nakon nekoliko godina rada u HSP AS-u postajem predsjednik podružnice Stenjevec. Dajem ostavku na sve pozicije u studenom 2014. godine, nakon što mi je kolega poslao link s videom ostavke Ruže Tomašić na mjesto predsjednice HSP AS-a. Isti dan sam sazvao Izvršni odbor na kojem je donesena jednoglasna odluka o izlasku iz stranke. Nakon sastanka naše podružnice spontano se okupio i ostatak gradskih četvrti u našim prostorijama u Španskom, tako da je 90% članstva Grada Zagreba sat vremena nakon nas napustilo HSP AS. Stranka je u tom trenutku bila u naizgled povoljnoj situaciji zbog čvrste koalicije s HDZ-om, ali mi nismo razmišljali o vlastitim interesima već o vrijednostima koje će ta stranka predstavljati nakon odlaska Ruže Tomašić.

Nakon HSP AS-a osnovali smo Hrvatsku konzervativnu stranku 2014. godine i u tom tranzicijskom razdoblju imali smo priliku bolje se upoznati. Od 2017. godine radio sam kao asistent gospođe Tomašić u Zagrebu.

A kako sam postao osoba od povjerenja? To bi možda bilo najbolje pitati nju. Mogu vam samo reći da mi je iznimna čast mijenjati upravo gđu Tomašić u Hrvatskom saboru. Da više ljudi voli Hrvatsku kao što ju voli Ruža Tomašić, i riječima i djelima, odavno bi nam Švicarska gledala u leđa. Njezin neumorni rad, požrtvovnost i nesebičnost kada je u pitanju Hrvatska vrijedni su divljenja i poštovanja.

Bili ste dosta kritični prema platformi Možemo. Zašto? Što vam je sporno u njihovom djelovanju?

Možemo je ideološka i politička platforma sagrađena na temeljima političkih ruševina propalih totalitarnih režima. Radnička fronta i Nova ljevica su najekstremnije komponente te platforme, ali su barem iskrene kod prezentacije svojih politika. Ostali sudionici, naime, pokušavaju te iste propale politike omotati u celofan tolerancije i borbe za ljudska prava i prezentirati Hrvatima kao nekakvu novost na hrvatskoj političkoj sceni.

Ta platforma je početak SJW pokreta u Hrvatskoj koji se često poziva na vrijednosti antifašizma i borbu protiv fašizma kojeg samo oni vide u našem društvu. Ustvari, nastoje kroz mala vrata ugurati socijalizam i jednoumlje natrag u naše društvo. Smatram ih najopasnijim elementom za demokraciju u Hrvatskom saboru.

Također je zanimljiva veza platforme, medija koji su javno navijali za njih i udruge “Rosa Luxembrug stiftung” koja je usko povezana s lijevom ekstremnom njemačkom strankom Die Linke. Tu činjenicu bi itekako trebalo istražiti.

Što kažete na novu vladu i njen sastav? Imate li kakva očekivanja?

Smatram da ususret ekonomskoj krizi koja nam je pred vratima postoji jedinstvena prilika za istinske reforme u državi, odnosno državnom aparatu, ali ne vidim političku volju od strane vladajućih da se to dogodi. Oni si prave reforme u državnom aparatu ne mogu dopustiti. Kad bi se napravila sistematska revizija u državnim službama, uvjeren sam da bi vladajući ostali bez velikog dijela svojeg biračkog i članskog tijela.

Kako komentirate tezu da postoji mogućnost da Vi postanete jedan od žetončića? Je li to moguće?

Puno toga sam pročitao o sebi zadnjih nekoliko tjedana, neke stvari su i za mene pravo otkriće. Priču o tome da sam žetončić ili da ću to biti je ništa više nego samo priča.

Članak koji je izašao prije nekoliko tjedana je u najmanju ruku nategnut. Govoriti o žetončićima na razini Gradskih četvrti, koje nemaju nikakvu političku, financijsku ili bilo kakvu drugu moć, je smiješno.

Tijekom svoga rada u Vijeću gradske četvrti dvije godine sam imao strpljenja i mogu reći pomalo naivno čekao obećane projekte od strane gradonačelnikovih ljudi na području GČ Stenjevec. Bila je duga lista obećanja za zapadni dio grada, poput izgradnje novog Doma zdravlja, škole, vrtića, bazena i niza drugih projekata koji, sad je očito, i nisu bili u planu. Kada sam shvatio da od obećanih projekata neće biti ništa, svoju podršku sam uskratio. Onda su uskočili najveći kritičari Milana Bandića kako bi spasili vodstvo VGČ Stenjevec. U drugim GČ i MO kolege iz stranke imaju drastično drukčija iskustva, jer vodstva drugih gradskih četvrti rade, ali očito je problem u vodstvu Vijeća na području Stenjevca.

Što mislite o predsjedniku Zoranu Milanoviću?

Ne razmišljam previše o njemu, politički je irelevantan i zbog toga radi ekscese gdje stigne. Smatram da mu nedostaje pozornosti, pa pokušava na sve moguće načine postati relevantan, makar i kroz performans. Institucija predsjednika RH je na žalost srozana na protokolarnu funkciju, što je možda i dobro kada je u pitanju Zoran Milanović. Dijelimo isto prezime, ali tu sve sličnosti i veze prestaju. U cetinskoj krajini svi znaju tko su Milanovići iz Glavica, a tko su Milanovići-Litre iz Otoka na Cetini.

Čime Vam se zamjerila Kolinda Grabar Kitarović?

Ne volim političare koji su dvosmisleni. Njezin mandat je bio upravo takav, čak bih mogao reći da je bila jako dobra konkurencija Ivi Josipoviću po tom pitanju.

Ostala je nedorečena, njezin najveći doseg u mandatu je bio obući dres hrvatske reprezentacije i grliti Vatrene u Rusiji.

 A Davor Majetić iz HUP-a? Za što se zalažete kad su u pitanju gospodarstvo i poduzetništvo?

Prije svega, smatram da je HUP loš predstavnik poslodavaca u Hrvatskoj. Djeluju mi previše pasivni u zastupanju svojih interesa u odnosu na agresivne sindikaliste poput Vilima Ribića. Moramo promijeniti svoje mišljenje prema gospodarstvenicima i poduzetnicima kao izrabljivačima radnika, što je stigma iz bivše države. Za promjenu javnoga mnijenja ključna je medijska strategija koju sindikalisti očito imaju puno bolje razrađenu.

Gospodin Mejetić je samo nastavak takvih politika HUP-a. Moramo biti svjesni da su gospodarstvo, poduzetništvo i ekonomske politike os oko koje se vodi ideološki rat u svijetu. Ako HUP ne promijeni drastično svoju strategiju oko njima bitnih tema, smatram da ćemo taj rat izgubiti. A neke bitke su već izgubljene zbog neaktivnosti.

Kako komentirate pandemiju korona virusa?

Postoji određena opasnost za ugrožene skupine kao što su stariji, ljudi s respiratornim problemima i kroničnim bolestima; ali smatram da se nije smjelo zatvarati zdrave ljude. Cijela situacija oko toga virusa mi djeluje nestvarno i shizofreno. Vrijeme će pokazati, a do tada svi se moramo brinuti o sebi i ljudima koji su oko nas.

Niste baš zadovoljni ni djelovanjem Milorada Pupovca. Možete li to detaljnije argumentirati?

Ne vidim razloga zašto bi bio zadovoljan. SDSS, SNV i Novosti su glavni agitatori podjele između Hrvata i Srba, a jedini cilj njihovog djelovanja je nastavak političke ucjene na svim razinama u državi, od Hrvatskoga sabora pa do Općinskih vijeća. Od njegovog djelovanja u hrvatskoj politici najmanje su koristi imali Srbi u Hrvatskoj.

Milorad Pupovac je simbol te političke kaste kojoj je zagarantirana kvota na osnovi krvnih zrnaca, kako to oni vole reći. Njegova dvoličnost je bez premca na hrvatskoj političkoj sceni. U javnosti zagovara suživot Hrvata i Srba, a iza zatvorenih vrata traži segregaciju škola na hrvatske i srpske.

Manjine su bogatstvo Hrvatske i bit će još veće kada postanu politički Hrvati bez posebnih privilegija te prihvate Hrvatsku kao svoju domovinu. Velika većina je došla do te spoznaje, ali nekima očito nije dovoljno ni 30 godina za shvatiti da im je Hrvatska domovina, a Zagreb glavni grad.

Koja su tri glavna područja za koja ste Vi osobno zainteresirani?

Zanima me Odbor za gospodarstvo, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu i Odbor za informiranje, informatizaciju i medije. To su ključni odbori čija tematika ima najviše utjecaja preko kojih se može hrvatsko društvo mijenjati na bolje.

Kako Vaši prijatelji i obitelj gledaju na Vaš saborski angažman?

Nekoliko tjedana prije predaje lista razgovarao sam s prijateljima i obitelji u vezi kandidature, nakon čega sam se riješio svih nedoumica, a vjerujte mi bilo ih je puno. U svom političkom djelovanju zadnjih 15 godina bio sam osoba koja se bavila politikom iza “zavjesa”. Kandidaturom za Sabor znao sam da će se moj način djelovanja drastično promijeniti, no nikada nisam bježao od odgovornosti i izazova.

Kroz ovaj čitavi proces od kandidature do ulaska u sabor uža i šira obitelj mi je velika podrška u svemu, neizmjerno sam zahvalan što ih imam uz sebe, život bez njih bi bio nezamisliv i neizdrživ.

Ruža Tomašić jasna oko stanja u Srbiji: Mi samo trebamo štititi našu ogradu i pratiti što se događa!

Tomašić: ‘Pupovac je dokazao i pokazao da mu nije stalo do Hrvatske kakvu svi želimo’

Autor:T.Š./I.M.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.