Nel Pavletic/PIXSELL

Promašeni eksperimenti a’la Vrgoč i Ljuština, Frljićeve nebuloze, zlostavljač Bogdanić u Splitu

Autor: Branko Horvat / 7Dnevno / 31. prosinca 2015.

Mandat bivše ministrice kulture Andreje Zlatar - Violić ostat će zapamćen po sramotno niskom izdvajanju za kulturu, po nepotizmu, dijeljenju državnog novca sebi samoj i njenim prijateljima, totalnoj anarhiji u svim segmentima koje je morala pokriti, kao i po potocima alkohola koji su tekli gdje god bi se pojavila

Godina koja upravo završava, ostat će u hrvatskim kazalištima upamćena uglavnom po nizu skandala i loših stvari, a tek malo toga pamtit ćemo po dobrome. No, krenimo redom.

Nakon niza skandala od kojih su mnogi zataškani, kazalištarci (i ne samo oni) su jedva dočekali smjenjivanje ministrice kulture Andreje Zlatar – Violić. Iako su ju mnogi radosno dočekali kao uglednu znanstvenicu od koje su se nadali da će pokrenuti mnogo toga, njezin mandat ostat će zapamćen po sramotno niskom izdvajanju za kulturu, po nepotizmu, dijeljenju državnoga novca sebi samoj i svojim prijateljima, totalnoj anarhiji u svim segmentima koje je morala pokriti, kao i po potocima alkohola koji su tekli gdje god bi se ona pojavila.

Nekoliko puta, nakon kazališnih premijera, spašavali su ju da se pijana ne skotrlja niz stepenice “Kerempuha” ili HNK. Netko je (nažalost) duhovito primijetio da je Ministarstvo kulture više novca potrošilo na alkohol, nego na otkup knjiga!

Naslijedio ju je njezin zamjenik Berislav Šipuš kojega je netom nakon što je sjeo u njezinu fotelju, policija uhvatila kako vozi u pijanom stanju! Da nije tužno, bilo bi smiješno!

Riječki problemi i skandali

Ovo je prva kalendarska godina koju je Dubravka Vrgoč provela na čelu najveće i najvažnije hrvatske kazališne kuće. Dočekana je s velikom skepsom koju je i više nego opravdala. Naime, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu je matično hrvatsko kazalište koje uz najviše umjetničke kriterije mora brinuti i o činjenici da mlade generacije nemaju gdje vidjeti velike klasične drame, opere i balete, osim na pozornici HNK. I što je publika tijekom protekle godine mogla vidjeti u zagrebačkom HNK?

Mogla je vidjeti niz nebuloznih naslova koji bi više spadali u krajnje off scenu, nego na najveću i najvažniju pozornicu u državi. Videći kako publika nema smisla za praćenje njezinih eksperimenata, što je rezultiralo katastrofalno malim brojem posjetitelja (znalo je biti prodano 9, 17 ili 76 ulaznica!!!), nekoliko naslova odigrano je na samoj pozornici (tamo su bili i publika i glumci), u velikoj pokusnoj dvorani (za 96 posjetitelja) ili na Zagrebačkom velesajmu (za 150 ljudi).




Ipak, vrhunac neukusa i sasvim pogrešnoga repertoara dogodio se na “Evanđelju” talijanskoga redatelja i glumca Pippa Delbona. Po prvi put u povijesti HNK odigrana je jedna premijera na stranom jeziku, na talijanskom! S titlovima za one koji taj jezik ne poznaju. I ne samo to! Delbono je za svoju (de facto) monodramu, angažirao i četiri odlične glumice (Alma Prica – nacionalna prvakinja, Nina Violić, Mirta Zečević, Zrinka Cvitešić), od kojih je Zrinki Cvitešić to bila prva premijera u matičnoj kući, nakon što je dobila nagradu “Laurence Olivier”, jednu od najvažnijih kazališnih nagrada na svijetu.

Publika, od kojih su mnogi došli i zbog nje, jedino što je mogla čuti i vidjeti bilo je da iz polumraka viče: “Baraba!” Zajedno s ostalim kolegicama. Da je ta predstava bila dio nekoga biennala ili nekoga off kazališta, moglo bi se reći da se radi o zanimljivoj predstavi, ali nešto ovako i to na sceni HNK, malobrojna publika dočekala je mlako, a na premijeri je bilo i onih koji su Delbonu vikali: “Odj…!”

Zagrebački “Kerempuh” ni u vrijeme komunističke diktature i nerijetko dirigiranoga repertoara iz crvenih komiteta, nije na repertoaru imao 4 (četiri) srpska pisca. Sada, u nezavisnoj Hrvatskoj – ima!  Sve je to rezultat dubokoga i ozbiljnog promišljanja najdugovječnijeg kazališnoga ravnatelja uopće, Srbina po narodnosti, Duška Ljuštine. Iako je prije dvije godine, prema zakonu, morao u mirovinu, on svojim primjerom pokazuje kako se “zakona ne treba držati kao pijan plota”, kako je rekao njegov idol po kojemu se još uvijek zove najljepši zagrebački trg.




Bez obzira što su mnogi ogorčeni na ovakav repertoar, Ljuština (uz blagoslov gradonačelnika Bandića) i dalje radi repertoar koji na premijerama vjerno prate i podržavaju razni zabrađeni pravoslavni vladike. Suludo izgleda da uz masu sjajnih hrvatskih i svjetskih komediografa, kazalište u srcu Zagreba igra 4 pisca jedne sasvim beznačajne literature. Očito je da se ovdje ne radi o kazališnim, nego nekim drugim razlozima.

O riječkom HNK, nakon mase skandala i incidenata, gotovo da ne treba trošiti riječi. Dvojac Frljić-Blažević, uz blagoslov gradonačelnika Obersnela, provodi ideološki teror i kulturocid. Nakon što je sve što je normalno hrvatsko, Frljić nazvao ustaškim i nacističkim, u Rijeci se sakate sva tri ansambla, posebno dramski, koji je prisiljen igrati njegove nebuloze koje nije uspio realizirati u njemu matičnim kazalištima u Kragujevcu, Zaječaru ili Jagodini. Nema velikih klasičnih predstava, publike je sve manje, mladi nemaju gdje pogledati, recimo, klasičnoga “Dunda Maroja” ili “Hamleta”, ali zato im se nameću ludosti koje pozornost Riječana skreću s gradskih problema na kazališne skandale. I život ide dalje…

Kraj kazališne godine je obilježio i veliki skandal u splitskom HNK. Direktor baleta, Dinko Bogdanić, ponovno se našao u skandalu koji nije iznenadio one koji ga poznaju. Naime, nazivajući Alexandru Barteu, rumunjsku balerinu – “je….. rumunjskom cigankom”, podsjetio je na vrijeme kada ga je intendantica Ana Lederer izbacila iz zagrebačkog HNK. A izbačen je, jer je sudski pravomoćno osuđen na 40.000 kuna zbog fizičkog nasrtanja na balerinu Nikolinu Bosnar, kao i zbog uvreda koje je nemilice sipao cijelom baletnom ansamblu. Tada je stigla prijava Sindikatu u kojoj je stajalo da je Bogdanić vikao: “Skupi te jeb… noge da ti tampon ne ispadne iz p….”; “Kujo glupa”; “Svi ste vi glupi kao k…. od magarca”; “Gamad, idioti, kreteni…”

Nedostižna Almira Osmanović

On je najavljivao kako ga čeka sjajna međunarodna karijera koreografa i pedagoga, ali poziva niotkuda nije bilo. Naime, slične incidente je imao u Münchenu i Berlinu, odakle je morao otići, pa su se oni koji su to znali,  iznenadili   kada je izabran za ravnatelja splitskoga baleta. Manje su bili iznenađeni kada se pročulo da je u 62. godini ušao u – SDP!

Od njegovog dolaska, baletu je krenulo sve lošije. Naime, nakon deset godina velikog uzleta splitskoga baleta, za koji je zaslužna nacionalna baletna prvakinja Almira Osmanović, koji je rezultirao rekordno prodanim ulaznicama za sve predstave, dolaskom svjetski poznatih koreografa i mnogobrojnim gostovanjima po svijetu (Italija, Njemačka, Španjolska, Švicarska, Izrael…), Bogdanić je ubrzo shvatio da nije u stanju održati tu razinu. Stalno je pokušavao doseći svoju prethodnicu, ali niti u jednom segmentu nije uspio.

Ansambl se polako osipao, predstave su bile sve slabije, a time i posjet publike, dok je on postajao sve nervozniji. No, skandal s rumunjskom balerinom bio je tek vrhunac stanja koje vlada u splitskom baletu od kada je Bogdanić došao. I do sada je bilo vrijeđanja plesača, ali nikada kao prije nekoliko tjedana nije bilo toliko urlanja na plesače, bacanja stolica i razbijanja mikrofona na probi.

Posljedica incidenta bila je prijava rumunjske balerine intendantu Goranu Golovku i Sindikatu. Kako je intendant pokušao zataškati incident, Rumunjka je sve prijavila i rumunjskom veleposlanstvu, a oni hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova! Rumunjka se požalila i Hrvatskom helsinškom odboru, koji je odmah reagirao.  Tek nakon toga stigla je i reakcija  Kazališnoga vijeća koji je Bogdanića kaznio – zadnjom opomenom!

A kaznio ga je nakon što je još jednom pokušao sve izmanipulirati, namećući plesačima “dobrovoljno” potpisivanje peticije podrške njemu. Svima koji nisu htjeli potpisati rečeno je da im Bogdanić možda neće potpisati produljenje ugovora!

Međutim, mobbing se i dalje nastavlja, samo ne urlanjem, nego na drugi način. Ansambl je totalno podijeljen na one koji su se htjeli dodvoriti Bogdaniću i one koji su rekli što je stvarno bilo i nisu željeli podržati zlostavljača.

Oni koji situaciju u Splitu malo bolje poznaju, kažu kako se sve ipak svodi na sitne osobne interese. Naime, na vlasti u Splitu je SDP koji je intendantu Golovku uvjetovao Bogdanića kao ravnatelja baleta. Intendant se nikako ne želi zamjeriti gradskim vlastima i, dapače, jako mu je stalo da je s njima u “ljubavi”, jer Split financira i dva privatna kazališta u kojima on režira: “Albaluna” i “Playdrama”. S njim su i trenutni direktor Drame, Trpimir Jurkić, ali i stalno zaposlena redateljica Nenni Delmestre. Tu je i bivši zaposlenik HNK, glumac Elvis Bošnjak, kao i Lina Vengoechia, koja godinama radi glazbu i scenografiju u splitskom HNK i dijeli i zajedničko kućanstvo s gđicom Delmestre.

Kada se tome pridodaju i privatne firme u vlasništvu žena ili obitelji šefova tehnike HNK, koje posuđuju dijelove scenografije i(li) rasvjete za različita događanja, a računi se plaćaju privatnicima, a ne kazalištu – onda je mnogo toga jasno. Već se javno priča o interesnoj simbiozi intendanta, šefova tehnike i nekih zaposlenika, a sve na štetu kazališta.

No, Nova je godina pred nama. Imamo, Bogu hvala(!), novu vlast i nadamo se da će kulturu tretirati suprotno od onoga kako je bilo u zadnje četiri godine. Jer, kultura je, uz obrazovanje, prosvjetu i sport, ključna u obrani i promociji hrvatskog kulturnoga i nacionalnoga identiteta.

Nadamo se da novac neće odlaziti na bačve whiskeyja i skupih vina koje će “opuštati” ministrice i ministre, nego na financiranje stvarnih potreba, koje nisu male. I da nitko nikada više neće štititi zlostavljače i one kojima je mjesto negdje drugdje, a ne u kazalištu.

Autor:Branko Horvat / 7Dnevno / 31. prosinca 2015.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.