Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

PROCURILA FOTKA! S kim se potajno sastaje Obersnel? ‘Uhvaćen je inkognito, za ovo se podnosi ostavka’

Autor:

“Gospodine gradonačelniče, zbog ovakvih fotografija odgovoran političar podnosi ostavku! Riječki gradonačelnik uhvaćen je inkognito na godišnjem odmoru s kraljem Korza, ali i vlasnikom Teatra Fenice koji još nije pod izvanrednim skrbništvom (kao što je to bio brod Galeb dok je bio u Kostreni). Možete se skrivati, pobjeći nećete”, poručila je na društvenim mrežama Vedrana Spadoni, na parlamentarnim izborima kandidatkinja na listama Domovinskog pokreta, referirajući se na druženje SDP-ova riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela s ondašnjim poduzetnnikom Mirkom Pavičićem.

Pavičić se inače uz ostalo povezivao s tvrtkom Sensa nekretnine koja je prije nekoliko godina spominjana kao investitor u zapadnom dijelu Zagreba, na mjestu gdje je trebao niknuti poznati francuski lanac Lecler koji je, suočavajući se s klasičnim hrvatskim birokratskim problemima, odlučio zauvijek otići iz Hrvatske, i to nakon što su otkupili oko 60 tisuća četvornih metara zemljišta u Španskom na kojem su sagradili objekt za koji nisu mogli dobiti dozvolu.

Nakon toga u priču su se uplele Sensa nekretnine, najavljujući gradnju modernog trgovačkog centra s popratnim sadržajem i samostojećim supermarketima te drive-in restoranom, kao i trgovačkim parkom, dok se u sredini kompleksa trebao pojaviti veliki trg s klizalištem i dječjim igralištem. Tjednik Lider pisao je da su Sensa nekretnine zemljište kupile od tvrtke Heta, ali i da se  gradnja kompleksa planira završiti do kraja 2019. godine.

Na tim medijskim napisima stale su priče o ovom projektu, iako se o Pavičiću i bez toga može štošta reći. Riječ je o tajanstvenom poduzetniku kojega Riječani zovu kraljem Korza zato što kontrolira gotovo sve poslovne prostore na Korzu. Pavičić je poslovnim vodama zaplivao kao zaposlenik u Brodokomercu, jednoj od najjačih tvrtki u bivšoj Jugoslaviji, u kojoj je u posljednjim godinama postojanja osvanuo na poziciji glavnog direktora, a osim toga spada u skupinu direktora uz koje se vežu brojne kontroverzije. Uz ostalo, radio je i za kontroverznog Josipa Gucića.

Nakon Brodokomerca, Pavičić se okreće privatnom biznisu pa se tako jedno vrijeme bavio opskrbom brodova, osnovao je tvrtku Amec s kojom stječe impresivno bogatstvo. Amec je inače tvrtka koja je bila registrirana na Gibraltaru, a premda su se oko te tvrtke, a i oko Pavičićeva prvog milijuna razvijale razne teorije, on je tvrdio da je tvrtku registrirao na Gibraltaru kako bi se bavio međunarodnim poslovima te da je tako bilo lakše poslovati sa strancima. Devedesetih se uključuje u pretvorbu i privatizaciju te kupuje tvrtku Rijekatekstil, a s njom i veliku robnu kuću. Potom nastavlja sa zakupom mnogih poslovnih prostora na najboljim lokacijama u Rijeci, a u lokalnim medijima pisalo se kako on od Grada Rijeke dobiva u zakup najbolje lokacije lokala koje potom dalje daje u podnajam. Sličnim poslovima Bandićevi jataci bavili su se na zagrebačkom Adventu, prepuštajući dalje dobivene kućice, no dok su se pravosudni organi u zagrebačku priču vrlo brzo upleli, ova riječka mreža nikada nije provjeravana, premda se po Rijeci intenzivno govorilo Pavičićevim vezama sa Slavkom Linićem, ali i Vojkom Obersnelom koji se svako malo može vidjeti u društvu s ovim tajanstvenim poduzetnikom. Jedan pokušaj fotografiranja društva u kojem su se našli Pavičić, Linić i predsjednik Županijskog suda Veljko Miškulin završio je prijavom policiji. Pavičić je tada objašnjavao da je s Miškulinom prijatelj 30 godina. Na sumnjive i zakulisne poslove u Gradu Rijeci svojedobno je baš u razgovoru za naš portal progovarala Slavica Šota, govoreći uz ostalo i o zgradi Teatro Fenice. Šota se, izgubivši povjerenje u domaća pravosudna tijela, obratila Europskom uredu za borbu protiv prevara nakon što je postalo evidentno da će Grad Rijeka bespovratna sredstva iz europskih fondova zlorabiti uz asistenciju lokalnih političkih moćnika.

Zgrada Teatro Fenice do 2005. bila je u vlasništvu tvrtke Rijekakino. Te iste godine tvrtku je kupila tvrtka Rijekatekstil – Domus u vlasništvu kontroverznog riječkog tajkuna Mirka Pavičića, “najbogatijeg Riječanina”, poznatog po svojoj ulozi u sustavnom uništavanju i privatizaciji velike i za širi riječki razvoj ključne tvrtke Brodokomerc, u kojoj je bio komercijalni direktor. Na njezinim ruševinama Pavičić osniva tvrtku AMEC sa sjedištem u Rijeci, u koju povlači sva važnija zastupništva iz propale tvrtke. Njegov Rijekatekstil – Domus ima u vlasništvu i zakupu brojne atraktivne poslovne prostore u gradu Rijeci te Pavičić postaje stvarni vladar grada Rijeke koji, potpomognut lokalnim političkim moćnicima i dijelom sudstva, dolazi u poziciju da ucjenjuje i diktira razvoj grada. Nakon što je došao u posjed tvrtke Rijekakino i zgrade Teatro Fenice, ona je prepuštena nemaru i propadanju te je 2010. zbog lošeg stanja i propadanja krovišta prouzročenog prokišnjavanjem zatvorena za javnost. Te iste godine Rijekakino prijavljuje obnovu zgrade u program javnih potreba za kulturu Grada Rijeke, iako za kulturno dobro odgovornost mora snositi njegov vlasnik, a ne Grad. Ipak, Grad pogoduje vlasniku te program sanacije i obnove krova i pročelja građevine stavlja u program kapitalnih donacija i pomoći u zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Grada Rijeke! Time se privatni interes predstavlja kao javni s obzirom na to da bi vlasnik morao sanirati zgradu i staviti je u javnu funkciju”, tvrdila je Šota, dodajući da inspekcijske službe Ministarstva kulture u tom pogledu nisu učinile ništa premda im je to bila dužnost. U 2011. godini iz sredstava spomeničke rente Grada Rijeke bilo je osigurano milijun kuna za sanaciju krovišta, ali tvrtka Rijekakino nakon obavijesti o dodijeljenim sredstvima nije se odazvala potpisivanju ugovora na temelju kojega bi joj ta sredstva bila isplaćena, uz obrazloženje da su sredstva nedostatna. Već iduće godine, prema riječima aktivistkinje Šote, stiže nemoralna ponuda i ucjena vlasnika zgrade prema Gradu Rijeci jer je “Dragan Rukavina, direktor Rijekakina i desna ruka Mirka Pavičića, pozvao Grad Rijeku na zamjenu nekretnina. Uvjetovao je zamjenu Teatra Fenice za atraktivne gradske prostore u središtu grada, čime bi Grad Rijeka bio doveden u poziciju gubitka prihoda od njihova zakupa”.

“Ovo predstavlja neosporan dokaz da je tvrtka Mirka Pavičića svjesna da u vlasništvu ima izuzetno vrijedno zdanje za koje u Gradu Rijeci i među građanima vlada velik interes pa ga svjesno koristi kao metodu pritiska da se domogne prostora koji su joj za temeljnu djelatnost puno zanimljiviji od spomenika koji propada i ne može se prenamijeniti u bilo što”, upozoravala je Šota. No već 2012. godine, prema njezinim riječima, dolazi do nove malverzacije i Pavičićeve i Rukavinine obmane javnosti. Gradu Rijeci predstavljaju kako europski fondovi nude novac za obnovu zgrade Teatro Fenice, ali da ga je teže realizirati jer zgrada nije u vlasništvu lokalne samouprave, no Šota dolazi do podatka da su nekretnine opterećene hipotekom u iznosu od 12,9 milijuna eura, 1,9 milijuna švicarskih franaka i milijun dolara u korist Petras Textile & Capital Investment ag Lindenhof 6, CH-6060 Sarnen, Švicarska. Navedena fantomska tvrtka ima samo poštanski sandučić i vodi se telefonskim putem, a predmet je istrage švicarskih pravosudnih tijela. Pod pritiskom javnosti, Grad Rijeka odbija kupnju zgrade, ali gradonačelnik Obersnel izjavljuje kako će se pregovori s Rijekakinom nastaviti. Zato se donosi novi plan kojemu je bio cilj prikazati privatno vlasništvo nad zgradom kao primarni kulturni projekt za Grad Rijeku.

“Ovo je vrhunac jedne podle prevare kojom se sredstva iz fondova EU-a žele preusmjeriti u privatne džepove, a čemu kumuje i gradska vrhuška”, konstatirala je Šota za Dnevno.hr.

Nakon napada na vijećnicu, Obersnel i danas šokira! Carla Konta podržala kolegicu, prozvala ga bandićevski zacementiranim gradonačelnikom!

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.