PRIMARIJUS KOVAČ NA TERENU U POTRESOM POGOĐENOM PODRUČJU: ’Zbrinjavali smo životinje jer su ljudi rekli spasite njih, mi ćemo već nekako’, osvrnula se i na slučaj samoubojstva

Marina Kovač, ravnateljica Neuropsihijatrijske bolnice “Dr. Ivan Barbot” u Popovači gostovala je na Dnevniku HTV-a gdje je istaknula kako se nakon potresa u Petrinji, Sisku i Glini i sama uputila na potresom pogođena područja te organizirala mobilne timove.

“Ljudi su u strahu, zabrinuti, ne mogu spavati, puno je brige, ne znaju hoće li se potres ponovno dogoditi, radije spavaju vani. Strah je što te ljude drži podalje od svojih domova”, tvrdi pa prepričava kako ljudi reagiraju kada im dođu na prag. “Svi ne doživljavaju stres jednako, netko se nosi bolje sa stresom i traumom, netko lošije. Ljudi su sretni kad dolazimo, prvo dolazimo prijateljski, a onda kao liječnici. Ljudi vape za toplim ljudskim kontaktom, da podijele strahove, da kažu što ih muči. Imali smo situaciju da smo zbrinjavali životinje jer su ljudi rekli spasite njih, mi ćemo već nekako. Prvi razgovor je bitan, a onda se u njemu iskristaliziraju poteškoće, što to zaokuplja ljude, kako im možemo pomoći, treba li im medikamentozna terapija, upute za dalje”, govore.

Dotaknula se i samoubojstva u Petrinji.

“Činjenica je da govorimo o području koje je bilo ratom traumatizirano područje pa koronavirus pa sada katastrofalni potres. Sve su to trauma na traumu na traumu i mi to zovemo retraumatizacija. Neki to mogu izdržati sa svojim obrambenim kapacitetima, a neki ne, pa i dići ruku na sebe. To je važno znati jer u vremenu pred nama, kad stanu egzistencijalni problemi, ljudi će više biti okrenuti sebi i tek će onda isplivati poteškoće. Imat ćemo više suicidalnih promišljanja i više depresije i PTSP-a i panike. Naša struka zna što nam je činiti, puno će biti posla u vremenu koje dolazi i za psihologe i za psihijatre i to je naša zadaća da brinemo o mentalnom zdravlju ljudi”, ističe.

Naposljetku, osvrnula se i na mentalno zdravlje djece. “Djeca spadaju u najranjivije skupine, zajedno sa starijim ljudima, nemoćni, ljudi koji otprije imaju neke psihičke poteškoće pa imaju predispoziciju za razvoj teških psihičkih poteškoća. Djeca su, imali smo prilike vidjeti, silno u strahu. Gledaju svoje roditelje koji su zaokupljeni s egzistencijalnom problematikom i djeca u roditeljskim figurama koje su im oslonac kad vide da su oni nesigurni onda se i kod njih pojačava nesigurnost”, pojasnila je.