Foto: Darko Tomas / CROPIX

PRAVAŠI BIRAJU NOVOG ŠEFA! Doznajemo intrigantne detalje

Autor:

Zadnji parlamentarni izbori osigurali su HSP-u, njegovu vođi, sljedbenicima i oponentima reklamu bizarnom činjenicom kako je najstarija hrvatska politička stranka na razini države osvojila u prosjeku 0,43 posto glasova birača. U normalnim okolnostima plaćao bi se takav bombastičan PR, no Karlo Starčević i društvo ovime su ga dobili besplatno.

Šou se, kako se čini, nastavlja, doznajemo kako sada medijima nude neke svoje vlastite figure i njihove ambicije kao motive za daljnji umjetnički doživljaj, prije svih Karlovu višegodišnju desnu ruku, Nikicu Augustinovića, ali i notornog Zvonka Čapka, u stranci zbog svoje navodne jugoslavenštine i pripadnosti SKJ-u poznatom pod pseudonimom ‘jugopravašina’.

Tempi passati

Takav razvoj događaja udaljava HSP od percepcije ozbiljne organizacije i definitivno ih približava doživljaju notornog šarlatanstva, iako je svojedobno informacija o dolasku Karla Starčevića na čelo stranke u javnom tretmanu ovu stranku relaksirala od prošlih inkriminacija i posve bizarnog političkog statusa. No, to su ‘tempi passati’.

Gospodin Starčević se trudio stabilno jahati na toj impresiji, i pojačavati je po mogućnosti, no njegova paušalnost, kada je riječ o realnim politikama, ali i kada je riječ o odabiru najbližih suradnika, nimalo ga nije udaljila, iako se tako ponekad činilo, od pojma šarlatanstva i predstavila ga kao ozbiljnu političku opciju. Operacija vađenja kestenja iz vatre dovođenjem profesora Ivice Granića po svemu sudeći je dobrano zakasnila.

A da nešto i po tom pitanju ne funkcionira u kratkom nas je telefonskom razgovoru obavijestio upravo dr. Granić, kratko navodeći kako se po svemu sudeći ne želi dalje ozbiljno angažirati u redovima ove stranke, čak je uljudno zamolio da ga sa strankom i izglednim novim vodstvom ne dovodimo u nikakvu ozbiljnu vezu, nije posve siguran, ali da je praktički na izlaznim vratima. Ne isključuje svoje političko djelovanje unutar pravaškog pokreta, no pitanje je hoće li to biti ova ili neka druga, kako se već na veliko šuška, nova krovna pravaška inicijativa, sa vrlo ozbiljnim političkim imenima bivših i sadašnjih pravaša, te stanovitim ‘političkim kapitalcima’ koji se nisu do sada povezivali sa pravaškim pokretom. Po tom pitanju dr. Granić je ostao suzdržan, nije nam dao nikakvu konkretnu izjavu.

Osim toga, odavno je postalo jasno kako je gospodin Starčević zapravo lišen bilo kakvih oratorskih vještina, ali i specijalnih ekonomskih znanja, koja bi davala uvjerljivost njegovoj kritici svega postojećega, a pokazalo se da jedino kritizirati zna.

Mudra izborna taktika

Istina je kako je gospodin Starčević na prethodnim lokalnim izborima, kada je inauguriran na mjesto gradonačelnika grada Gospića, HDZ iz ofanzive prebacio u defenzivu, pokazao se tada uspješnijim taktičarom od Darka Milinovića, no ubrzo je postalo jasno kako je vlast osvojo prije svega mudrim taktiziranjem, a ne zato što je imao neko ozbiljno sadržajno utemeljenje.

No, danas je stanje stvari u Gospiću potpuno drugačije, dojam je kako će glavne uloge igrati prije svega Darko Milinović, a onda i budući gradonačelnički kandidat HDZ-a, dok bi gospodin Starčević mogao biti plasiran na treću, ili čak na četvrtu poziciju, ispred ili odmah iza kandidata Domovinskog pokreta, koji u Gospiću vodi jaki igrač te opcije, rođeni Gospićanin dr. Milan Vrkljan, Škorina desna ruka, ujedno i predsjednik kluba zastupnika Domovinskog pokreta.

Pomoću medijskih opsjena, dakle, gospodin Starčević je uspio odigrati utakmicu u svjetlu taktike pretvaranja višegodišnjeg spasioca u krivca, HDZ je bio sinonim za krizu i propast Gospića, a gospodin Starčević će ga, obećavao je, djelujući po načelu da papir i mikrofon podnose sve, pretvoriti u hrvatsko svjetlo na kraju tunela.

Lokomotiva i vagoni

On je, kao takav, osim za grad Gospić, trebao biti i lokomotiva nekog novog, uspješnog HSP-a, a njegov prvi vagon, odmah iza lokomotive, postao je tribun HSP-ovih fundamentalista, Nikica Augustinović, a vagon iza ovog notorni Zvonko Čapko, s kojim gospodin Starčević navodno ima i neke poslovne dealove vezane za distribuciju piva ‘Ličanka’ po Istri i Kvarneru.

Može se zaključiti kako su tada mediji burno reagirali na euforiju koju je Starčević proizvodio svojim kandidatskim nastupima, malo tko je, međutim, njegovu napadačku verbalistiku prije četiri godine podvrgnuo ozbiljnijoj ekonomskoj, etičkoj i zdravorazumskoj procjeni. U pozadinu je potisnuta činjenica da čovjek praktički nema nikakve ekonomske niti političke predispozicije, što je naknadno opravdavao progonima i nemogućnošću bilo kakvog racionalnog razvoja i usavršavanja u vrijeme bivšeg komunističkog sustava.

Parlamentarni status

Kao političar Starčević se stručno usavršio u rudimentarnome vokabularu, sve političke neistomišljenike nazivao je lopovima, komunistima i izdajnicima. To je prepoznatljivi rječnik domoljuba iz krčme ili fanatiziranoga popa, i on, kako se bezbroj puta vidjelo, na hrvatskoj javnoj sceni uglavnom prolazi bez većih stilskih primjedbi.

Stranačka i politčka javnost, nakon najavljene Starčevićeve demisije s predsjedničkog mjesta, očekivala je novi zamah, novi povoljan vjetar utjelovljen o novim stručnim ljudima, mediji su špekulirali kako bi kandidat za novog predsjednika mogao biti dr. Ivica Granić, koji bi u stranku doveo još nekoliko snažnih imena, navodno je već bilo dogovoren dolazak dr. Josipa Jurčevića, dr. Stjepana Šterca te generala HOS-a Ante Prkačina, čijom bi akvizicijom stranka upisala čak i parlamentarni status.

Novi ljudi, stari put

No, prema riječima dr. Granića, od toga neće biti ništa, on se, izgledno je, do daljnjega povlači iz te priče, a iz pravaških redova doznajemo kako će stranku, vrlo izgledno, preuzeti sadašnji predstojnik Glavnog stana, gospodin Nikica Augustinović, inače kuhar po struci.

No, kako doznajemo, gospodin Augustinović se zapravo ne bavi kuhanjem nego je priučeni keramičar, te mu je postavljanje keramike po bauštelama Kvarnera zapravo i glavni posao.

Kombinacija romantičnoga odnosa prema vrijednostima koja je utemeljio gospodin Karlo Starčević, uz vulgarno degradiranje svih onih koji se izjašnjavaju drugačije, supstrat je HSP-ove ekstremističke višegodišnje stereo­tipije i kuhar – keramičaru Augustinoviću širom otvara put prema preostalim pravaškim pivnicama, obzirom kako bi i on, sudeći po javno dostupnim informacijama, tim putem mogao krenuti.

I nakon Karla – Karlo

Gospodin Starčević je, dakle, Augustinoviću otvorio put u tabernakul ili sjenicu sa zavjetnim moćima, gdje će on sad nesumnjivo čuvati političku ostavštinu od mrskog neprijatelja, od intelektualne i građanske infiltracije bilo koga sa strane. Gospodin Augustinović, i njegov krug, vjerojatno će funkcionirati kao neka vrsta ideološkoga kontrolnog mehanizma za Karla Starčevića i njegove maglovite programe.

Nikica Augustinović je, kako nam reče, dvadesetak godina u politici. Po javno dostupnim informacijama na internetu, čini se kako on i njegova organizacija nikada nije osvojili praktički ništa, ili barem ništa osobito. Godinama vodi primorsko – goranski HSP, a u gradu Rijeci tradicionalno nemaju niti jednog vijećnika, dok su se u primorsko – goransku županijsku skupštinu uspjeli nekako ubacili, i to s jednim jedinim vijećnikom, ali i tog vjećnika su dobili preko liste s HDZ-om. Nešto vjećnika imaju, kako nam je gospodin Augustinović u razgovoru naveo, po lokalnim malim općinama, tako da se čini kako je upravo gospodin Augustinović idealan za političkog nasljednika, odnosno za čuvara političke otavštine Karla Starčevića.

Taktički promatrano, Augustinović bi mudro postupio da Zvonka Čapka, kao svog svojevrsnog pretorijanca, zadrži blizu oltara. Sličan su mentalni profil, Čapko će biti jako odan jer nema baš nikakvog drugog izbora ako misli ostati u stranci. Prepuštanje slobodnoga teritorija mogućim novim vjetrovima, ili dr. Graniću ili bilo kome drugom, za njih je najgora varijanta.

Od Starčevića do Starčevića

HSP nikada kao danas nije bio determiniran rigidnim antigrađanskim, posebice antiintelektualnim folklorom, što je razvidno čitajući biografije mnogih članova predsjedništva ili Glavnog stana stranke. Zapravo, takvih frakcija u stranci gotovo da i nema. Bilo kakav krug koji bi mogao nastupati kao intelektualni supstitut, i stranci vratiti barem dio nekadašnjeg ugleda, zapravo nema nikakve realne šanse.

Bilo kako bilo, izgledno je kako HSP očekuje nemirno more, sa vrlo neizvjesnim plovidbenim ishodom, koji bi se najviše mogao negativno reflektirati gubitkom jedina dva preostala ozbiljnijih mandata koja nekim čudom još uvijek imaju na terenu, gubitkom gradonačelničke pozicije u Popovači i u Gospiću.

U tom bi se slučaju crne prognoze kako je stranka prije 160. godina utjelovljena pod jednim, a sada ugašena pod drugim, Starčevićem pokazale točnim, a neslavna titula ‘grobara pravaštva’ više ne bi bila u isključivom posjedu Ante Đapića, nego političkog dvojca Starčević – Augustinović.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.