Facebook

Praljak je žrtva pogrešnih politika, ne Tuđmanovih već onih nakon njega

Autor:

Je li stvarno licemjerno zgražati se nad Mladićem, podržati to što je osuđen na 20 godina, a odbaciti presudu Praljku i šestorici i proglasiti sud u Haagu političkim? Je li općenito stati uz nekog kom se na dušu stvaljaju ratni zločini zato jer se borio na našoj strani moralno?

U ovom specifičnom slučaju, smatram da jest. Doduše, i kad je presuđeno Mladiću, napisao sam kako je presuda politička – jer je osuđen neposredni izvršitelj, general vojske bosanskih Srba, dok su politički nalogodavci iz Srbije i organizatori genocida poput Šešelja oslobođeni svih optužbi, kao i generali vojske Srbije. S tim treba biti načisto – sud je politički i kad sudi Srbima i kad sudi Hrvatima, politički ključ je tu jasan!

No, do jučer smo se zgražali jer je cijela Srbija stala uz Mladića, ubojicu i genocidnog manijaka iz Srebrenice. Danas se svi svrstavamo uz Praljka. Predsjednica je rekla kako se jučer u Hagu nije izricala presuda Republici Hrvatskoj niti hrvatskom narodu u BiH. “Hrvatska nije bila agresor, već je najviše učinila za opstanak cjelovite Bosne i Hercegovine kao države. I hrvatski narod prvi se odupro velikosrpskoj agresiji braneći svoju opstojnost i opstojnost BiH kao države. Hrvatsku i BiH je napala Miloševićeva Srbija i takozvana JNA – i to su notorne činjenice”, rekla je Predsjednica, i istaknula kako Hrvatska nije napala nikoga. “Hrvatska je imala presudnu ulogu u slamanju velikosrpske agresije i oslobodila velike dijelove BiH, spriječila je ponavljanje srebreničkog genocida u Bihaću i to na poziv i Alije Izetbegovića. Na temelju Washingtonskog sporazuma i Splitske deklaracije Hrvatska vojska uz potporu HVO-a i Armije BiH suočila je Slobodana Miloševića s neminovnim i potpunim vojnim porazom te ga prisilila da sjedne za pregovarački stol i okončala rat u BiH.” Kao promišljena političarka, na kraju svoje podulje izjave rekla je, “Naposljetku želim da rat i svu nesreću koju je na ovim prostorima proizvodila velikosrpska agresija ostavimo polako iza sebe”.

Premijer Plenković je pak rekao, “To je događaj bez presedana za bilo koje međunarodno sudište, a Praljak je na neki način uputio poruku što misli i kako doživljava presudu, koja je i po našem sudu nepravedna za šestoricu, za hrvatski narod, i na onaj dio kojim se aludira na određene elmente povezanosti tadašnjeg državnog vrha na ratna zbivanja u BiH”. On je također istaknuo ratnu potporu Hrvatske neovisnosti BIH i izbjeglicama te također naglasio da Hrvatska izražava sućut svim žrtvama svih zločina počinjenih u BiH bez obzira na počinitelje.

Je li to normalno i moralno da ni premijer ni predsjednica ne priznaju presudu međunarodno suda u Haagu?  Oboje je kritizirao četnik Vučić, a nesporno će za njim i hrvatske antife. On kaže kako su se iz Srbije, nakon doživotne kazne zatvora generalu Ratku Mladiću, mogle čuti samo izjave koje naglašavaju okretanje budućnosti i iskazivanju poštovanje svim žrtvama, ali da su takve reakcije izostale nakon presude šestorki bosanskih Hrvata. “Imao bih što poručiti ljudima u EU zbog različitih mjerila i izjava o Srbiji i Hrvatskoj u povodu posljednjih presuda“, rekao je Vučić i najavio da će na sastanku s predstavnicima zemalja EU istaknuti tretman Srbije, dok se “nekad prave slijepi i glupi kada je netko drugi u pitanju”.

“A kakve su bile reakcije u regiji? Budućnost nitko nije spomenuo. Bavili se Srbijom i Srbima, nažalost“, rekao je. “Što se tiče patološke opsesije srpskim narodom, to je pitanje za njih. Mi moramo gledati u svoje dvorište. Zamislite situaciju da sam kao predsjednik Srbije prije sedam dana kad je došla presuda generalu Mladiću, koju 95 posto građana Srbije smatra lošom, rekao: “Presuda je nepravedna, nepravična i neprihvatljiva za Srbiju”, i da sam otišao na Pale tješiti ljude…

I oni će nama držati predavanje što se Vladimir Lazarević pojavio na jednoj vojnoj paradi. Je li vi to žeite reći da mi nismo normalni?! I da za nas ne važi ono što važi za vas? Nećemo vas moliti za ništa, nemojte otvoriti nijedno poglavlje. Problem je u licemjerju koje postoji”- rekao je Vučić.

A onda rekao nešto što je mantra svih hrvatskih ljevičara i antifa: “Vi u hrvatskoj javnosti ne možete kazati kako je više nestalih Srba nego Hrvata. Nisu se valjda Srbi Krajišnici sami poubijali?”.

Jesmo li stvarno licemjeri, kako kaže Vučić? Ne. To je prije on.

General Mladić je klao osobno. Osobno naređivao ubojstva i etnička čišćenja, i nadgledao ih. Praljak je pak osuđen po vrlo, vrlo širokom tumanju zapovijedne odgovornosti, po kom je zapovjedik odgovoran za ono što rade ljudi koji su 250 kilometara daleko i bez da im je on dao naređenje!

A licemjerje je, i tu su i Predsjednica i Premijer u pravu, prije svega u činjenici da sud nije pronašao nikakvu vezu između Mladića i Miloševića, odnosno vojske Srba u Bosni i Srbije, što znači da je sud ili slijep i gluh ili posve ispolitiziran i zapravo je tu samo da potvrdi presude koje su već prethodno napisane negdje drugdje. S druge strane, Tuđman je jasno apostrofiran kao vođa udruženog zločinačkog pothvata u cilju cijepanja BIH: Dakle, ispada da je Tuđman dijelio BIH s Miloševićem, samo bez Miloševića koji u tome uopće nije sudjelovao.

Predsjednica laže kad kaže da ovom presudom nije osuđen hrvatski narod – i ona to zna – ali govori ono što misli da kao političar mora reći. No jasno je da je Tuđman, kao vođa udruženog zločinačkog pothvata, ujedno bio i vođa Hrvatske. I to demokratski izabran, što kriminalizira izravno Hrvatsku i hrvatski narod. Jasno je da je floskula o “Udruženom zločinačkom pothvatu” smišljena upravo u tu svrhu, kako bi se kriminaliziralo Tuđmana, jer mu po međunarodnom ratnom pravu ne bi mogli utrpati ništa!

Ovdje valja napomenuti i da je, kako je odvjetnik Hodak jučer napomenuo, pravilo u anglosaksonskom pravu da porota mora biti jednoglasna oko osude, a mi ovdje imamo suca Jean Claude Antonettija, predsjedavajućeg Pretresnog vijeća u predmetu Prlić i ostali, koji je kroz svoje izdvojeno i djelomično suprotno mišljenje o prvostupanjskoj presudi, iznio niz činjenica, dokumenata, transkripata, i dokaznog materijala, kako bi utvrdio da je Haaško tužiteljstvo nepotrebno primijenilo institut udruženog zločinačkog pothvata kojeg nije uspjelo ni dokazati, baš kao ni postojanje međunarodnog oružanog sukoba u kojem su sudjelovale postrojbe Republike Hrvatske (HV) u ratu između HVO-a i Armije BiH na području BiH.

Antonetti spornim smatra i pristup prema dokaznim materijalima, odnosno dokumentima. Tvrdi kako je haaško tužiteljstvo imalo selektivan pristup dokaznom materijalu. Dokumente o ofenzivi Armije BiH nisu uvrstili nego samo one o HVO-u koji se uklapaju u njihovu tezu o UZP-u, a po strani su ostavili sve dokumente koji bi bacili drugačije svijetlo na njihove teze i donijeli neke, možebitne, drugačije zaključke.

Dakle, da je Praljak osuđen za ono za što je osuđen jedan Mladić – za strijeljanje nekoliko tisuća ratnih zarobljenika, da, bilo bi nemoralno i licemjerno stati uz njega. No on je osuđen za jedno veliko ništa, i to samo kako bi se preko njega došlo do Tuđmana. Pri čemu je Milošević evidentno pošteđen, i to namjerno. U tisućama stranica materijala o slučaju Mladić nigdje se ne spominje ni Srbija ni vrh Srbije, oni s tim nisu imali ništa.

Sad, mi možemo raspravljati kakva je bila uloga Hrvatske u BIH. Jedni će ustrajati da je Tuđman dijelio BIH, drugi da je zapravo spašvao muslimane i naoružavao ih. Ironično, u obje tvrdnje ima istine. A svatko tko želi gledati može vidjeti činjenice: BIH je dijelila prije svega međunarodna zajednica, koja je i inicirala rat idejom o entitetima. Ista međunarodna zajednica je dijelila i Hrvatsku predlaganjem plana Z4.

Tuđman je znao da to hoće li BIH biti podijeljena ili ne ne ovisi o njemu. Javno, podržavao je cjelovitu BIH; iza kulisa, gledao je imati u rukama teritorij, ukoliko dođe do raspada države, da ima čime trgovati. Da nije bilo HRHB, Tuđman ne bi mogao u Daytonu odustati od nje u zamjenu za američko zeleno svjetlo za Oluju.

Ne, nije Tuđman nigdje pogriješio u politici prema BIH, izvukao je gotovo maksimum u danoj situaciji. Pogrešne politike koje su dovele do osude šestorke su vodili svi oni nakon njega.

I ne, nema se što Vučić javljati o licemjerju dok mu jedan Šešelj sjedi u parlamentu. Tim više što je taj isti Vučić u Glini davao izjave kakve je davao, o ubijanju deset muslimana za jednog Srbina.

I ne, svrstavanje uz Praljka nije svrstavanje uz ratnog zločinca, čak ako on to u jedom dijelu i jest, jer da je on osuđen samo za neka zlostavljanja zatvorenika nikog ne bi bilo previše briga. Ali on je osuđen politički, za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu kojeg je predvodio Tuđman, čime je kriminalizirana Hrvatska. Očito je takva kriminalizacija Hrvatske nepravedna, naročito u svjetlu činjenice da se na isti način ne kriminalizira Srbija koja je rat u BIH inicirala, i vodila godinama. Rat Bošnjaka i Hrvata je nusproizvod srpske agresije na BIH.

A što se tiče treće strane, one bošnjačke, u lipnju ove godine na klix.ba je netko od Bošnjaka ostavio komentar koji sam za sebe govori sve o položaju Hrvata u BIH i politici bošnjačke strane: “Hrvati će nestati u BIH ili će biti potpuno minorni i nebitni….problem Hrvata je što žive u zajednici sa Bošnjacima…za deset godina u federaciji ce biti 2 miliona Bošnjaka, 300 000 Arapa i 100 000 Hrvata… Čemu se u takvoj zajednici mogu nadati Hrvati???…Vatikan se nada da će pokrstiti mnoge Bošnjake…ali oće dobit ky….u…:)))”

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.