Poziv akademskoj zajendici da konačno stane ispred hrvatskog naroda: Zauzdajmo zločin(ca) za pisaćim stolom

Namjera je sredinom tjedna organizirati tiskovnu konferenciju za promociju Deklaracije "Pupovac pred sveučilišnim tribunalom?" koju je sastavila grupa hrvatskih intelektualaca, u prostorijama zagrebačkog Sveučilišta.

Grupa hrvatskih intelektualaca koju je inicirao profesor Ivan Bjondić pripremila je svojevrsnu Deklaraciju pod naslovom – Pupovac pred sveučilišnim tribunalom?, s analitičkim naslovom Zauzdajmo zločin(ca) za pisaćim stolom.

Namjera je sredinom tjedna organizirati tiskovnu konferenciju za promociju Deklaracije u prostorijama zagrebačkog Sveučilišta, o čemu su službeno obavijestili rektora Borasa.

Profesor Bjondić između ostalog ukazuje u svome eseju na slijedeće:

„Premda stvorena „vjerom i mačem“ hrvatskih branitelja, Hrvatska nije (o)branjena „perom i knjigom“ institucionalizirane akademske elite ( HAZU, Sveučilište), štoviše, umjesto ispred, akademska se elita našla iza, pače i protiv vlastitog naroda. S tim u svezi, u kontekstu dramatičnog oblikovanja nove Vlade, disonantno je odjeknula pobuda DAMIRA BORASA, rektora sveučilišta u Zagrebu, glede vraćanja 1990-ih „prognane ćirilice“ u pučke škole. Ponikla na zagrebačkom Filozofskom fakultetu gdje se „već dulje vrijeme raspravlja u kontekstu problema nastalih u postavljanju ćiriličnih ploča u Vukovaru“, rekotrova pobuda izazvala je proturječna reagiranja“.

Nadalje, profesor Bjondić upozorava kako “zanemarivanjem uzročno-posljedičnog reda stvari, „vukovarska ćirilizacija“ motri se posve izolirano onkraj dramatičnih procesa nedovršene etape nacionalno – političke integracije“.

Zahtjev-Zauzdajmo zločin(ca) za pisaćim stolom

„Motreći Srbe i Hrvate „u njihovj završnoj i po svemu tragičnoj fazi nacionalno-političke integracije, po crti skandalozne episteme, naglašava se u Zahtjevu, Pupovac neupitno uspostavlja slijedeću aksiomatiku:

1. Hrvati i Srbi nisu nikada živjeli zajedno bez trećeg

2.Srbi u Hrvatskoj imaju permanentnu suverenu,tj. autonomnu političku volju

3.Hrvati i Srbi u Hrvatskoj nosu pomirili svoje nacionalne interese

4. Civilni život Srba u Hrvatskoj je oskudan u mnogim aspektima

Dalje profesor Bjondić izvodi svoje teze, upirući prstom u „razorne kompromise“ tzv.parapolitičkog sustava navodeći Srpsko Narodno Vijeće i Zajedničko Veće Opština, s izvorištem u političkoj stranci SDSS.

Primjera radi, Deklaracija oštro upozorava hrvatsku političku i akademsku javnost na petogodišnji moratorij od 1998-2003. godine o učenju najnovije hrvatske povjesti u školama na srpskom jeziku, koji se kako Bjondić kaže „skandalozno protegao do današnjih dana“.

Ključnim destabilizirajući elementom hrvatske nacionalne politike Bjondić drži Pupovčevu političku platformu koju naziva „Srbi kao ključ“, koja se zapravo manifestirala u čitavom nizu političkih događaja u Hrvatskoj zadnjih desetak godina, a naročito oštro uoči i tjekom pregovora o konstituiranju nove Vlade.

Profesor Bjondić tu politiku naziva – zločinom za pisaćim stolom, a poziva akademsku zajendicu da konačno stane ispred hrvatskog naroda, a ne da bude kao često kroz povijest – njegov nijemi trabant, nakon što minu opasnosti borbe za Hrvatsku.